Zasigurno ste i vi prezasićeni konstantnim medijskim bombardiranjem s raznim vijestima. Nema teoretske šanse da niste. Još donedavno ste Facebook, na primjer, koristili kako bi pronašli onu djevojku iz gimnazije u koju ste dugo bili zaljubljeni, ali joj se to nikada niste usudili priznati. Ili, štajaznam, kako bi se javili nekom rođaku u Australiji s kojim se niste dugo čuli, a upravo je dobio dijete.
Voljeli ste tu i tamo baciti neki lajk na video u kojemu se slatka maca igra s klupkom vune, a koji je neki vaš poznanik upravo podijelio, komentirali bi nečiji status te objavili fotografiju svog kućnog ljubimca, a onda su razni portali, novinski nakladnici i ostali mediji koji si vole utvarati da su informativni, otkrili tu društvenu mrežu i, jebatga, potpuno je uništili.
Sada ćete fotografiju rođakova novorođenčeta pronaći između petnaestak istih vijesti o Agrokoru, desetak vijesti o preslagivanju većine u parlamentu te nekoliko o terorističkim napadima i brutalnim ubojstvima zbog međe ili parkirališnog mjesta. Vaša davna simpatija nedavno je prekinula dugogodišnju vezu i, da ste samo među svim tim sponzoriranim i agresivnim objavama o nekim navodnim aferama i skandalima, slučajno vidjeli onog obrnutog smajlija kojeg je stavila ispod njihove zajedničke fotografije, mogli ste je možda i pozvati na piće.
Isto, bezbeli, vrijedi i za sve ostale medije putem kojih nas svakodnevno teroriziraju nekim vijestima koje, osim što su itekako upitne istinitosti, nisu niti od neke prevelike važnosti.
Televizija, radio ili novine, sasvim je svejedno na koji se način to prekomjerno bombardiranje provodi, ono jednostavno više nije za izdržati.
Umjetnik Joseph Ernst vas apsolutno razumije!
"Živimo u svijetu stalnog senzornog preopterećenje gdje smo 24 sata na dan bombardirani informacijama u stvarnom vremenu od strane svih medijskih platformi koje se natječu za našu pozornost", kaže Joseph te u jednom dahu dodaje,"Investiramo sate i sate gledajuću u mobilne telefone i laptope. Moramo i želimo znati sve što se događa, zašto i kako..."
U sklopu svoje nove izložbe, a koja se sastoji od najpoznatijih novinskih izdanja poputTimea, New York Timesa, Le Monda iZeita, samo lišenih, nota bene, svih vijesti, problematizira upravo tu temu.
Na ovaj veoma kreativan način Joseph Ernst, za prijatelje samo Jo, želi nam ponuditi kratak predah od preopterećenja informacijama te nas savjetuje da uživamo dok možemo.
Pokušava nam prikazati da danas, eto, nema ničega u vijestima...
Ništa je, naime, novo sve!
"Zaboravili smo kako je to samo biti", kaže, "Sjediti uokolo i razmišljati. Isključiti se iz svega i osjetiti dosadu. Sanjariti."
Ova izložba je Jo-u već druga u nizu na sličnu temu, a prije toga se bavio pitanjem gubitka vremena na Internetu te je otvarao razne, potpuno prazne web stranice. Bez ikakvog sadržaja.
Nešto dakle, što i naša konkurencija svakodnevno čini.
