Šestog dana festivala, u ponedjeljak 2. lipnja 2014., program 31. Tjedna suvremenog plesa započeo je projekcijom dokumentarnog filma o predstavi Pine BauschDamen und Herren ab 65 (Dame i gospoda stariji od 65 godina) iz 2002. u režiji Lilo Mangelsdorffa u trajanju od 70 minuta. Pina Bausch 1998. godine objavila je oglas u wuppertalskom lokalnom listu u kojem je tražila dame i gospodu bez plesnog iskustva kako bi ponovno postavila svoj komad Kontakthof iz 1978. godine.
Redateljica filma više je od godinu dana pratila probe, sve do premijere 2000. godine, a film prikazuje protagoniste i njihova intenzivna iskustva, od početnih teškoća, razvijanja novog odnosa prema tijelu i grupi pa do utjecaja takvog novog iskustva na život i identitet starijih ljudi. Film će se s početkom u 19:00 h prikazati u medijateci Zagrebačkog plesnog centra, a ulaz na projekciju je slobodan. Projekcija je ostvarena uz potporu Goethe Instituta u Zagrebu.
Zatim je u Muzeju suvremene umjetnosti slijedila predstava ON THE WAY TO ORDER norveške skupine Impure Company, a večer je završena u Zagrebačkom plesnom centru u kojem se održala predstava NATURE OF LOVE mađarskog Radioballeta.
Sedmog dana festivala, u utorak 3. lipnja 2014., program 31. Tjedna suvremenog plesa započeo je s kratkom izvedbom Hasta Donde…? španjolske skupine Sharon Fridman u koreografiji Sharona Fridmana koja se prikazala na platformi ispred Kulturnog centra Travno.
Zatim jeu Kulturnom centru Travno, Božidara Magovca 17, izvedena solo predstava SORS francuske kompanije Pedro Pauwels koja je ujedno adaptacija Vještičinog plesa koreografkinje Mary Wigman, poznate pionirke njemačkog plesnog ekspresionizma.
Na kraju večeri s početkom u 21:00 h u Zagrebačkom kazalištu mladih, posjetitelji su imati priliku pogledati novu plesnu predstavu Zagrebačkog plesnog ansambla (ZPA)- REKVIJEM ZA Z., u koreografiji Snježane Abramović Milković.
Osmog dana festivala, u srijedu 4. lipnja 2014., program 31. Tjedna suvremenog plesa započeo je u 18:00 h u Muzeju suvremene umjetnosti ponovnom izvedbom predstave WHAT THE BODY DOES NOT REMEMBER belgijske skupine Ultima Vez, u režiji, koreografiji i scenografiji Wima Vandekeybusa. Ova je predstava imala svjetsku premijeru 1987. godine, a na 31. Tjednu suvremenog plesa izvela se u novom postavu iz 2013./2014. godine. Za ovu su predstavu koreograf Wim Vandekeybus i skladatelji Thierry de Mey i Peter Vermeersch nagrađeni prestižnom nagradom Bessie Awards.
Devetog dana festivala, u četvrtak 5. lipnja 2014., program 31. Tjedna suvremenog plesa započeo je u 18:00 h u Zagrebačkom plesnom centru izvedbama Art Of Movement/Dark Rain, u koreografiji Billyja Cowieja (UK) te interpretaciji Anje Mujić. Art of Movement i Dark Rain dva su rada koja su rađena prema posebnoj narudžbi festivala Kyoto Experiment Festival i koreografskog centra South East Dance u Londonu, te su predstavljani u pretpremijernom kontekstu u okviru British Council Showcasea koji se održao 2013. u sklopu Edinburškog festivala, a premijerno su izvedeni u Kyotu, u listopadu 2013. Sam rad izvorište nalazi u Cowievoj ekspertizi koreografiranja virtualnih, 3D plesača s kojima se proslavio kroz ranije radove, ali ovoga puta uključuje i žive plesače koji plešu uz bok virtualnim bez da ih se bitno razlikuje tko je tko.
Oba su rada utemeljena na umjetničkim radovima njemačke likovne umjetnice Silke Mansholt, a stalna izmjena krajolika informira i nadopunjuje samu koreografiju. Virtualni plesači su: Yumiko Minami, Tomohiko Kyougoku, Kaori Ito, Oxana Panchenko, Kazuko Hohki, dok uživo pleše Anja Mujić.
Deseti dan festivala je započeo KRITIČKIM PARKOUROM Vole li mediji ples? koji je s početkom u 11h u Zagrebačkom plesnom centru (Ilica 10) vodila Katja Šimunić, nezavisna plesna istraživačica, uz goste Ivanu Slunjski, kritičarku izvedbenih umjetnosti i Dražena Ilinčića, televizijskog novinara i kritičara. U medijsko doba kada informacije o kulturi zauzimaju veoma malo prostora, one o plesnoj umjetnosti dobivaju toga prostora još i manje ili gotovo nikako.
Predstave su započele u 19:30 h u Muzeju suvremene umjetnosti predstavom belgijskog koreografa Jana Martensa The Dog Days Are Over. THE DOG DAYS ARE OVER je djelo koje nastoji razotkriti pravu osobu iza lika plesača te izazvati promišljanje o ulozi plesa i umjetnosti.
