Mani Gotovac je žena teatra. Teatar joj je u genima: njezina je majka poznata kazališna glumica Maria Danira, a sama Mani svoj je profesionalni vijek posvetila kazalištu. Isprva kao kritičarka, potom teatrologinja i dramaturginja i naposljetku kao ravnateljica Teatra &TD te prva intendantica hrvatskoga nacionalnog kazališta u povijesti (HNK-a u Splitu, pa potom u Rijeci).
U svojoj autobiografiji Fališ mi, Mani se u prvom redu bavila ljubavlju prema muškarcu svojega života i tragičnim iskustvom materinske ljubavi. Ljubav prema kazalištu ostala je donekle u sjeni. Ova knjiga na neki način to ispravlja i stoga je komplementarna tom ranijem radu, jer je u njoj u prvom planu ljubav prema kazalištu. Zapisi su različitih žanrovskih karakteristika: ima tu autobiografskih, odnosno dnevničkih fragmenata, pisanih kao komentar aktualnih zbivanja u kazalištu, ali i puno polemika, dramaturških komentara i teatroloških opservacija. Kad govori o davno napisanim tekstovima i mrtvim piscima, Mani pokazuje što nam ti tekstovi danas govore i zašto su ti pisci umjetnički živi. Fascinantnom lakoćom u ovoj knjizi prepleće teatrološka promišljanja s krajnje intimnim, osobnim doživljajima. Za nju je kazalište uvijek bilo u središtu ne samo profesionalnog djelovanja, nego je ispunjalo i svaki osobni trenutak; teatar je za nju velika metafora cjelokupnog smisla ljudske egzistencije. Ova strastveno pisana, žanrovski raznolika knjiga dojmljivo je svjedočenje o jednom beskrajno zanimljivom životu provedenom u kazalištu i s kazališnim ljudima.
