Na vrlo zanimljiv projekt imena "Abandoned Croatia" sasvim slučajno smo naletjeli preko socijalne mreže Facebook, a zaintrigirao nas je na prvi pogled. Naime, vlasnici ovog fan pagea fotografiraju napuštene zgrade i komplekse po Hrvatskoj i na neki način im tako daju novi sjaj.
Fotografiranje napuštenih građevina i gradova popularan je hobi mnogih fotografa diljem svijeta, a njihove fotografije jednako straše i oduševljavaju promatrače. Uz "Abandoned Croatia" zamijetili smo predivne stare hotele i restorane za koje nismo ni znali da postoje, a da se renoviraju imali bi sigurno veliku bukiranost. No što je u stvari cilj projekta i tko su fotografi? Saznajte više u našem intervjuu.
Predstavite nam ljude iza projekta "Abandoned Croatia"!
Nela i Goran. Dvoje mladih ljudi s velikim afinitetima za istraživanje općenito, zaljubljenici u napuštene građevine, koji su odlučili svoju ljubav prema njima podijeliti s javnosti.
Kako je došlo do ideje za projekt?
Voljeli bismo naglasiti da to za nas nije projekt u pravom smislu riječi. Za nas je ovo puno više od projekta, nije nešto što ćemo samo odraditi u nekom vremenskom razdoblju zbog određenog cilja. Vjerujemo da će u nama uvijek postojati ta strast i to je ono što nas pokreče u cijeloj ovoj priči. Iako oboje istražujemo i dokumentiramo napuštene objekte već više godina, tek u 12. mjesecu prošle godine smo odlučili napraviti stranicu gdje bi zajednički prezentirali ljudima objekte koje smo posjetili. Začetnik ove ideje je Nela, a poanta je bila da se oboje malo ozbiljnije posvetimo prezentaciji napuštenih lokacija jer je mali interes ipak postojao.
Kako birate objekte koje fotografirate?
Nemamo neki određeni sistem pri odabiru objekata koje fotografiramo. Jednostavno, dovoljno nam je da znamo da je određeni objekt napušten, nebitno radi li se o običnoj kući, tvornici ili dvorcu. A zbog činjenice da u Hrvatskoj imamo nepresušan izbor takvih objekata, ne bojimo se da ćemo ostati bez materijala za daljnji rad.
Imate li kakva pravila kojih se držite kada su u pitanju stare građevine koje idete fotografirati? Bojite li se nezgoda na radu radi njihovog lošeg stanja?
Naravno, svjesni smo da istraživanje napuštenih objekata dolazi s nekim rizicima, ponajviše je tu opasnost od nestabilnih konstrukcija, razne nezgode se uvijek mogu dogoditi, pa pokušavamo bit što oprezniji.
U svijetu urbanih istraživača već postoje određena pravila kojih se i mi držimo. Ako ne možemo pristupiti nekom objektu bez da učinimo štetu ili ometamo nekoga, nećemo to ni učiniti. Mnoge su građevine vandalizirane i izgubile svoju ljepotu zbog ljudi kojima uništavanje predstavlja zabavu, što je i razlog zašto neke lokacije ne želimo javno otkrivati. Nikada ne uzimamo pronađene stvari i u rijetkim prilikama pomičemo neke objekte kako bi napravili bolju fotografiju. Ostavljamo lokaciju baš onakvom kakvu smo je i pronašli, kako bi u istom stanju dočekala sljedećeg istraživača.
Jeste li imali neugodnih situacija pri fotografiranju?
Ozbiljnijih neugodnih situacija do ovog trenutka nismo imali. Neke napuštene objekte čuvaju zaštitarske službe, te tim objektima iz određenih razloga ne bismo mogli pristupiti. Zna se često dogoditi da ljudi pomisle da smo novinari, te nam daju do znanja da nismo dobro došli, ali nakon normalnog razgovora gdje bi ukazali da smo tu iz drugih razloga, uglavnom bi nam dozvolili ulazak. Neka mjesta poput napuštenih bolnica ili tunela znaju biti prilično sablasna za istraživanje, no i to ima svoju čar. U takvim situacijama se čovjeku maksimalno izoštre sva moguća osjetila, a to je nešto što ne možemo doživjeti u svakodnevnom životu.
Kako ljudi reagiraju na vaš rad?
Od naših prijatelja i poznanika imamo potpunu podršku. Međutim, oboje smo se iznenadili reakcijom i količinom ljudi koji prate našu stranicu. Naime, stranica je još prilično mlada, postoji nešto manje od pola godine i nitko od nas nije očekivao da će ljudi biti previše zainteresirani. Naravno, to nam ukazuje da radimo pravu stvar, ali nas i dodatno motivira da u budućnosti budemo još bolji. Vrlo je zanimljivo kada nam ljudi pišu prisjećajući se kako su nekoć objedovali u nekom sada napuštenom restoranu ili boravili u hotelu, radili u nekoj tvornici itd. Sve te priče ostavljaju snažan dojam na nas, te daju dodatnu dimenziju cijeloj ovoj priči.
Koji je najljepši objekt kojeg ste posjetili i zašto?
Neovisno o ljepoti građevine i samo zbog činjenice da je određeni objekt napušten, privući će našu pažnju. Iz tog razloga poprilično je nezahvalno izdvajati najljepše objekte, jer smo oboje ovisni o činjenici da je određeni objekt napušten, a ne o njegovoj atraktivnosti. Međutim, slažemo se u tome da tzv. 'vremenske kapsule' uvijek ostave najjači dojam na nas. Ponekad se čini da su se ljudi samo digli i napustili svoje domove; postavljeni stolovi, namješteni kreveti, ormari puni odjeće, pisma, pokućstvo, kao da je vrijeme stalo. Iznimno tužne priče, ali nama posebno iskustvo. Također, mjesta koja imaju bogatu i dokumentiranu povijest iza sebe ostavljaju nas bez daha, kao što su napušteni dvorci. Naime, Hrvatska je dom velikom broju napuštenih dvoraca koji propadaju već desetljećima. Derutni hoteli su također česti na našoj obali, te odišu posebnom energijom. Spomenuli bismo hotelsko naselje Haludovo na otoku Krku koje smo posjetili više puta, nekoć raskošan hotel s kapacitetom od 1800 ležajeva, barovima, kuglanom, bazenima, te nekoć glavno okupljalište za zabavu svih uzrasta.
Fascinantno je kako su sva ta mjesta nekoć prštala od života, a sad je sve pretvoreno u pustoš i tišinu. Bršljan i drveće u obiteljskoj kuhinji, gdje je majka svako jutro radila doručak, obučena u haljinu iz 1950-ih, a sada više od 60 godina poslije, šalice i čajnik u istoj poziciji kako su i ostavljene, netaknuto od strane čovjeka, samo mijenjano od prirode na prekrasan način. Priroda će uvijek imati utjecaj nad zaboravljenim prostorima koja joj postaju inspiracija, a kasnije su ta mjesta inspiracija nama. Spajanjem arhitekture i tih prostora s prirodom, kao da priroda uzima što je nekad bilo njeno. Svako mjesto tako priča svoju priču. Zadovoljstvo je posjetiti objekte u koje se većina ljudi ne usudi zaći, nikada ne znamo što nas čeka, a osjećaj je neopisiv. Kada posjetite neki objekt i naučite nešto o njegovoj povijesti, na neki način se vežete za njega. Ta mjesta su prepuna pitanja i kao da čekaju na nekog da pronađe odgovore.
Želite li fotografiranjem objekata koji su imali "slavnu prošlost" obratiti pozornost na njih u smislu da bi se trebali obnoviti?
Obilazeći te objekte pokušavamo ih dokumentirati na što estetski ugodniji način kroz fotografiju. Svjesni smo da u ovom trenutku imamo privilegiju još šetati njima i istraživati, ali ti objekti brzo propadaju i već za nekoliko godina velik broj tih objekata će se pretvoriti u ruševine. Već sada postoje objekti koje smo posjetili i koji su potpuno urušeni, te nažalost možemo samo zamišljati kako su izgledali. Mislimo da je svjesnost potrebe obnavljanja kulturno i povijesno važnih građevina već itekako prisutna među ljudima. Pitanje obnove takvih objekata je većinom stvar lošeg pravosuđa i nedorečenih zakona, teško je utjecati na to, ali se nadamo da ćemo na ovaj način bar malo doprinijeti razvoju kolektivne svijesti.
Što je cilj projekta i imate li kakvih planova za budućnost?
Bitno nam je da sve teče prirodnim tokom, bez ikakvih pritisaka, nastavit ćemo dokumentirati napuštene i nepoznate objekte diljem Hrvatske i radujemo se novim avanturama. Nitko od nas nije profesionalni fotograf ili reporter, najvažnije nam je da srce ima veliku ulogu u ovoj priči, a čini nam se da i ljudi to primjećuju. Za nas su urbana istraživanja beskonačan izvor inspiracije, prilika za susret s potpuno različitim prizorima od onih koje susrećemo u svakodnevnom životu. Također, smatramo da smo kroz ovo naučili i mnogo o sebi.
