Ovaj sudski triler zaokupit će vam um i pažnju toliko da ćete moći jedino čuti vlastite otkucaje srca i shvatit ćete da sa svakom stranicom zakuca malo brže. Uzbudljivo i napeto preblijedi su pridjevi za ono što ova psihološka priča donosi, a to je potpuni, dubinski pogled u ljudsku psihu i to pod najveći stresom, pod najvećim pritiskom. Ali hajdemo se vratiti na početak.
Andrew Barber ugledni je odvjetnik koji izvrsno obavlja svoj posao , predan je suprug i odličan otac. No, potreban je samo treptaj, treptaj da nas izbaci u dimenziju koju ne poznajemo, u Andrewom slučaju, dimenziju horora. U parku, nedaleko od lokalne škole pronađeno je tijelo četrnaestogodišnjaka s tri ubodne rane na prsima. Nakon istrage koja nije donijela rezultate da se otkrije počinitelj, Andrew koji je bio preuzeo slučaj, napokon dobiva vrlo kratku zadovoljštinu, krivac je pronađen! Andrew će se neugodno iznenaditi saznavši da se dogodilo ono od čega su sačinjene noćne more – za ubojstvo svog školskog kolege, optužen je njegov četrnaestogodišnji sin Jacob…
Andrew, njegova žena Laurie i njihov sin Jacob od tog trenutka nalaze se u svom privatnom devetom krugu pakla iz kojeg se ne nazire niti zraka sunca. Andrewu se slučaj morao oduzeti, a preuzima ga njegov kolega, a Jacobu unajmljuje dugogodišnjeg poznanika i prijatelja. Andrew nikada nije sumnjao u sinovu nevinost. Nikada! Nakon svega što je čuo tijekom suđenja, njegova vjera nije bila poljuljana. Njegov sin je nevin! To je početak i kraj svega. Laurie, Jacobova majka voli svog sina, ta ljubav nikad nije bila upitna… ali nije mogla odagnati misli o tome da možda… možda postoji mogućnost, iako jako mala, da ne poznaje vlastitog sina. To ju izjeda, psihički, fizički, uništava ju… jer što – ako – su- u – pravu i on doista je krivac?
Nemoguće je ne zapitati se kako bismo se mi ponijeli u toj situaciji, kako bi kao roditelji prihvatili da netko koga toliko volimo, koga smo odgajali, i učili o životu, prenijeli svoje znanje i vrijednosti, svoj pogled na svijet, učili ga razlikovati dobro od zla… kako prihvatiti da je netko naš optužen za mržnju, gnjev - za okrutan zločin?
Kao da postoji mjesto koje se zove 'Nakon Svega', i ako samo uspijem obitelj dogurati do njegove obale, sve će biti u redu. Onda, u toj zemlji 'Nakon Svega', imat ćemo vremena za sve te “male” probleme.
Do samog kraja autor se igra nagađanja s čitateljima, do samog kraja propituje naš um držajući nas u neizvjesnosti. Do samog kraja ne znamo je li Jacob hladnokrvni sociopat – što ledi krv u žilama, ili žrtva loše policijske istrage i nerazumnog odvjetnika koji su optužili ovog dječaka ni krivog ni dužnog i nanijeli mu cjeloživotne ožiljke. Ako će Jacob biti proglašen nevinim, kako da nastavi sa životom, kako se nositi s nepravdom i vječnom stigmom koja ga zauvijek može obilježiti kao persona non grata.
Do samog kraja treperit ćete na vršcima prstiju. Sretno. Ne predviđajte kraj, glavni protagonisti ove priče potrudili su se da vam trud bude uzaludan.
„U dugom životu ima trideset ili trideset pet tisuća dana koje treba preživjeti, ali samo ih je nekoliko desetaka doista važno, to su Veliki Dani kad se Nešto Veliko dogodi. Ostatak – golema većina, deseci tisuća dana – nevažni su, ponavljaju se, čak su i monotoni. Klizimo kroz njih i isti ih čas zaboravimo. O toj aritmetici uglavnom ne razmišljamo kad se osvrnemo na svoj život. Pamtimo onu šačicu Velikih Dana, a ostale odbacimo. Svoje duge i bezoblične živote organiziramo u uredne male priče, upravo kao što ja ovdje činim. Ali naši su životi uglavnom sazdani od smeća, od običnih dana koje je lako zaboraviti, a 'Svršetak' nikad nije doista kraj.“
