Knjiga Svjetlo koje ne vidimo američkog pisca Anthonyja Doerra dobitnik je Pulitzerove nagrade za najbolju prozu godine. Ovaj prekrasan roman o slijepoj djevojčici i njemačkom dječaku čiji se putevi isprepliću u okupiranoj Francuskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata na hrvatski je prevela Irena Škarica.
Pulitzerova nagrada za prozu jedna je od najprestižnijih književnih nagrada i krasno priznanje romanu koji je oduševio i čitatelje i kritičare diljem svijeta. Samo u SAD-u procjenjuje se da je u manje od godinu dana od objavljivanja prodan u više od 1.5 milijuna primjeraka. Osvojio je i čitatelje u Hrvatskoj i već se mjesecima nalazi i među našim najprodavanijim naslovima pa je danas naša logična tjedna preporuka knjige.
Roman govori o priči koja se odvija nakon ulaska nacista u grad, kada otac i njegova djevojčica, slijepa od šeste godine, bježe stricu u sjevernu Francusku u grad Saint-Malo. Ono što Marie-Laure ne zna jest da njezin otac sa sobom nosi ukleti dijamant koji nikako ne smije pasti nacistima u ruke. S druge je strane Werner, siroče opsjednuto radijom, kojem talent za tehnologiju osigurava mjesto u brutalnoj Hitlerovoj mladeži. Postajući sve svjesniji u čemu sudjeluje, Werner prolazi kroz pakao rata, a put ga dovodi u Saint-Malo, gdje se njegova sudbina napokon ne ispreplete s onom Marie-Laure.
Werner i Marie-Laure junaci su romana Svjetlo koje ne vidimo nagrađivanog američkog romanopisca Anthonyja Doerra koji je ovaj roman pisao punih 10 godina. Godine rada na tekstu rezultirale su prekrasnom, kompleksnom prozom koja se može čitati i kao bildungsroman i roman o potrazi za dobrotom u dobroti nesklonim vremenima, kao roman o hrabrosti i roman o žrtvovanju koji se najčešće uspoređuje s još jednim velikim hit-romanom Kradljivica knjiga.
Komplimente kritičara potvrdilo je i uvrštavanje Svjetla koje ne vidimo među finaliste National Book Awarda za 2014., prestižnog priznanja koje su osvojila najveća imena američke književnosti 20. i 21. stoljeća. Anthony Doerr nagrađivani je američki pisac kojeg je časopis Granta 2007. uvrstio na listu „21 najboljih mladih američkih romanopisaca.”
„Roman u kojem se živi, roman iz kojeg se uči.“
Booklist
„Prekrasno napisan, uzbudljivo ispričan i izuzetno dirljiv roman.“
The Washington Post
„ Jezik Anthonyja Doerra nadilazi granice smrtnika.”
Vanity Fair
„Anthony Doerr svijet vidi kao znanstvenik, ali ga osjeća kao pjesnik. On zna svašta: o radiju, dijamantima, bravama, puškama, pticama, cvijeću, ali isto tako zna napisati rečenicu tako lijepu, stvoriti sliku koja proganja, koja će vas natjerati da zauvijek razmišljate drugačije o velikim temama: ljubavi, strahu, okrutnosti, ljubaznosti, bezbrojnim mijenama ljudskog srca... Ovo je roman zbog kojeg ćete rado izgubiti san, a onda preklinjati sve koje znate da ga pročitaju.“
J. R. Moehringer
