U stanu na jedanaestom katu, u Zgradi zavidnih, sredinom 70-ih godina sakrit će se jedna žena. Nakon što metkom probuši rupu u vratima, sagradit će zid ispred vrata i potonuti u nevidljivost punih dvadeset i osam godina.
Na terasi do koje vode spiralne stepenice zakopan je kostur, u stanu će živjeti samo sa psom Utvarom. Kad krenu redukcije struje, ljudski će se glasovi utišati, a onda i sasvim nestati. Lišena radija, ostat će joj samo knjige. Ali ugasit će i grijanje, pa će riječi na papiru postati ogrjev. Od bogate knjižnice, ostat će tek stotinjak knjiga. Najdraže rečenice iz književnosti počet će zapisivati na zidove. Štedjet će pridjeve. "Opća teorija zaborava" za pozornicu uzima život u glavnom gradu Luandi nakon portugalske revolucije 1974. godine i proglašenja angolske neovisnosti. Angola sedamdesetih je Balkan devedesetih. U najdužem sukobu u Africi, ratu bez epiteta koji je trajao gotovo 28 godina, do 2002., a toliko je i Ludo živjela u izolaciji, poginulo je preko pola milijuna ljudi. Roman je ušao među lanjske finaliste Man Booker International Prize.
