I u Umjetnim suzama, svojem novom romanu, Milko Valent slijedi odgovorni diskurs inovativnog romanesknog štiva, ali po prvi put zahvaća temu tranzicijske hrvatske zbilje koja je ujedno uronjena u širi kontekst: u zbilju recentnih europskih tranzicijskih procesa ujedinjenja. Umjetne suze su roman epohe; on je u svojoj biti egzistencijalna dijagnoza početka 21. stoljeća i ujedno romaneskna psihotična freska zloćudnog procesa banalnosti.
Ovaj roman hrabro uranja i u svijet sve upitnije i problematičnije institucije suvremenoga monogamnog braka. To je roman o ljubavi koja se raspada, o nemogućnosti rađanja djece odnosno o neplodnosti jednog partnera, o strasti i osveti, ali istodobno to je roman o stresnoj poziciji istraživačkog novinara. To je također roman o nemogućnosti dugotrajnih emocija te roman o potresnoj slici suvremene Hrvatske i suvremene Europe koja je, čini se, u procesima ujedinjenja izgubila moć za veličinu karaktera i moć za istinsku autentičnost individuuma, a koju istodobno nagrizaju sve raširenija korupcija, hipokrizija te lažna politička i strukovnjačka korektnost. Ipak, i u toj gotovo potpunoj opustošenosti života zaiskre katkada kratki bljeskovi optimizma, prave istinske komunikacije i ljudske radosti koji, barem na nakratko, poništavaju u svakodnevici potvrđen pesimistički zaključak da je svaki čovjek u osnovi nepristupačan neurotičan otok. Usprkos svemu roman Umjetne suze omogućuje i čitateljski užitak i uvid u kompliciranu narav suvremenoga čovjeka te usputnu spoznaju da je u cjelini življenja možda najveća mudrost uravnotežiti navale optimizma i pesimizma.
Valentov roman je slojevit, protkan razornim uvidom u središte otuđenih ljudskih života koji su nespokojni, kaotični, nepredvidljivi, ali i mnogoznačni, što omogućuje čitateljima dodatno obogaćenje mašte te interaktivnu stvaralačku suradnju s piscem tijekom čitanja, ali i nakon čitanja. Takva suradnja je svojevrsno vraćanje iskustvu pročitanog u sjećanju ili ponovnom čitanju romana u cjelini ili nekih njegovih dijelova. Umjetne suze su izvrstan roman koji je daleko od banalnog, dosadnog i predvidljivog mainstreama lakih literarnih proizvoda u poplavi površnih light trendova čija je glavna osobina brbljanje.
Najkraće rečeno, Milko Valent napisao je sjajan, uzbudljiv, suvremen europski roman, ''roman epohe'' o hrvatskoj i europskoj svakodnevnoj kaotičnoj zbilji. Upravo zbog svega toga sigurno je da će ga sve zahtjevniji hrvatski čitatelji zavoljeti kao napeto štivo, koje osim zajamčenoga čitateljskog užitka svojim bespoštednim prikazom krize suvremenog monogamnog braka, ljubavnih odnosa, ''političke nekorektnosti'' te ''tranzicijskog kaosa'' Hrvatske i Europe izaziva i zapitanost čitateljā o nekoj promjeni nabolje u njihovim vlastitim životima, ali će ga zavoljeti i kao ono štivo koje u prividnom otklonu od njihove svakodnevice potiče trajni, kritički i uznemirujući egzistencijalni déjà vu.
