Naš novi prijedlog štiva za ovaj tjedan je zanimljivi roman "Pripovjedač priča" autora Maria Vargasa Llosa za koji smo sigurni da će vas držati budnim duboko u noć.
Mario Vargas Llosa, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2010. godine i jedan od najznačajnijih latinoameričkih pisaca u svome romanu „Pripovjedač priča“ izvorno objavljenom 1987. godine, prepleće dva narativna toka te znalački miješa zbilju i fikciju, mitsko i fantastično.
U jednom dijelu romana autobiografski pripovjedač na izložbi u Firenci vidi fotografiju Indijanaca Machiguenga, koje je posjetio prije dvadeset godina. Retrospekcijom se vraća u prošlost, u doba studentskoga prijateljevanja sa Saúlom Zuratom, koji je poslije nestao negdje u Amazoni. Taj se pripovjedni niz prepleće s poglavljima u kojima se pripovijeda o kozmologiji Indijanaca Machiguenga, njihovim običajima i kulturi.
U romanu, koji su kritičari prepoznali kao egzemplarno djelo magijskog realizma, Mario Vargas Llosa miješa stvarnost i fikciju pri čemu “magijsko-realistička” nije samo čudesna zbilja Amazone i amazonskih Indijanaca nego i sama narativna elaboracija. Nasljedujući antropološku tradiciju latinskoameričkog romana, vješto uplećući autobiografske elemenate u fikciju, Vargas Llosa u ovom romanu problematizira i uklapanje Indijanaca (lingvističko, političko) u službenu hispanofonu kulturu Perua.
Mario Vargas Llosa rođen je 1936. godine u gradu Arequipa u Peruu. Njegov opsežan opus obuhvaća dvadesetak romana (npr. Grad i psi, 1963.; Zelena kuća, 1966.; Razgovor u katedrali, 1969.; Pripovjedač priča, 1987.; Pohvala pomajci, 1988.; Lituma u Andama, 1993.; Don Rigobertove bilježnice, 1997.; Jarčevo slavlje, 2000.; Raj iza drugog ugla, 2003.), brojna esejistička (npr. García Márquez: povijest deicida, 1971.; Između Sartrea i Camusa, 1981.) i autobiografska djela, pripovijesti i priče (Izazov, 1957.; Poglavari, 1959.), drame (Bijeg Inke, 1952.).
