Koje knjige ponijeti na more, izlet, odmor i što čitati ovo ljeto upitali smo Alis Marić, blogericu poznatog bloga Čitaj knjigu. Evo njezin izbor 10 najboljih naslova i objašnjenja zašto ih predlaže.
"Ljetno čitanje i sve aktivnosti oko čitanja se sele u prirodu. Počinjemo čitati u vrtu, u prirodi, ležeći na travi. Ako smo na moru onda čitamo na plaži, u sjeni na terasi ili u bazenu. Priroda ima deset tisuća boja i došlo je vrijeme da ih izguštamo!
Najljepši i najdraži osjećaj za svakog ljubitelja knjiga je dolazak novih knjiga, koje trebaju biti pročitane, u kućnu biblioteku. Nove knjige imaju poseban čar. Njihov miris, glatke i uredne naslovnice, stranice još nikad listane koje pripadaju samo tebi. Ljetni praznici i godišnji odmori su inače vrijeme kada nabavi knjiga za čitanje posvećujemo posebnu pažnju i vrijeme. Tražimo naslove koji se čitaju bez daha, a nisu opterećeni epitetima ‘laki’ i ‘ljetni’. Ljeto je pravo vrijeme da odaberete nove nepročitane knjige za čitanje. Sunčanje na plaži će biti još ugodnije uz zanimljivo štivo. Također, postoje vjerovanja da čitanje na plaži uz šum mora, djeluje blagotvorno i na psihičko zdravlje" kaže Alis, a koje knjige predlaže pronađite u nastavku.
10 najboljih knjiga za ljetno čitanje 2014.godine
1. Najljuća jela tatarske kuhinje – Alina Bronsky (izdavač: Ljevak)
Zbunio me naslov ove knjige. Jer „kuharica“ imam dovoljno i ne zanimaju me. Nisam mnogo očekivala, a na kraju nisam knjigu tri dana ispuštala iz ruku i doslovno sam je progutala. Rekla bih da mi se knjiga odmah podvukla pod kožu i svo vrijeme ne prestajem razmišljati o tri neobične žene: Rosalindi, Sulfiji i Aminat. U koliko sam samo situacija prepoznala samu sebe, moju majku i moju kćer.
Stil pisanja Aline Bronsky je stvarno zarazan. Žena ima smisao za humor u najtežim životnim situacijama. Priča je to o najstrastvenijoj i najekstravagantnijoj baki svih vremena.
Obitelj prolazi kroz razne životne uspone i padove. Majka Rosalinda se ne prestaje uplitati u život kćeri Sulfije koju to beskrajno smeta i kao da se inati i opire svojoj majci i sve radi obrnuto od onog što bi majka željela. Majka joj određuje zanimanje, bira joj muževe i upliće se u odgoj njenih kćeri. Tako je to nažalost i u mnogim obiteljima oko nas pa i u našim, zar ne? Obiteljske veze opasno pucaju. Opisi svih tih situacija iako su jezoviti i zastrašujući (jer radi se tu o prijevari, pedofiliji, podčinjavanju, podjeli moći i emocionalnom vampirizmu) ispričani su s puno humora i samokritičnosti.
2. Narančasta je nova crna – Piper Kerman (izdavač: Ljevak)
Dojmila me se ova knjiga. Ispovijest je to mlade Amerikanke Piper koja je kao djevojka, nakon uspješno završenog studija htjela doživjeti još pokoju pustolovinu, novo životno iskustvo. Ispalo je drugačije. Napravila je nešto krajnje ilegalno poskliznuvši se na uzrečicu “zabranjeno voće je uvijek najslađe”. Svoju je nepromišljenost platila osudom na 15 mjeseci zatvora. Imala je 35 godina a zatvor u koji je išla odslužiti kaznu je zloglasni Danbury, američki ženski zatvor s niskom razinom sigurnosti.
Više nije Piper već je broj 11187–424 i jedna od milijuna ljudi koji upadnu u tzv “zečju rupu” američkog kaznenog sustava. U njenoj ispovijesti nema patetike, nema sažaljevanja niti ikakve naznake mržnje ili neprihvaćanja. S druge strane, ima dovoljno realnosti, humora i zabavnih djelova. Piper je veliku životnu lekciju naučila na svojoj krivoj odluci i nikada nije porekla kako nije bila svjesna što čini i da je to što čini ilegalno. Prihvatila je svoju odgovornost i krivnju. To ne znači da joj je bilo lako ili da je sve olako shvatila. Jer, dio zatvora je i ponižavajući pretres, skidanje do gola, potpuno drugačiji način života... Piper nas kroz knjigu upoznaje s američkim zatvorskim sustavom i kako on funkcionira (u više zatvora jer osim u Danburyu bila je u Oklahoma Cityu i u čikaškom Gradskom istražnom zatvoru) upoznaje nas i s ženama s kojima je služila zatvorsku kaznu i koje su na nju ostavile snažan dojam. Upravo te žene su joj pomogle da se suoči sa svojim pogreškama darujući joj predmete za sreću, savjete ali i prihvativši je. Žene koje su s njom služile zatvor poput Allie, Pom Pom, Jae, Amy “otopile” su Piper. Prihvatila je spoznaju da mora snositi posljedice za svoja djela i da je spremna preuzeti odgovornost za svoje postupke. Piper su duboko potresle patnja i jad žena koje su je okruživale. Jer, one uglavnom nisu imale ljubav i podršku obitelji, posjete prijatelja, pisma bližnjih što je Piper imala. One su bile – zaboravljene od vansjkog svijeta. Upravo joj je to najviše pomoglo da prebrodi teške i dugotrajne dane iza rešetaka te joj nisu trebale nikakve tablete, srećnonoše ili talismani kao mnogim drugim zatvorenicama.
Piper u svojoj knjizi lagano kritizira američki zatvorski sustav. Naravno da je osnovni problem potpuno nepoštivanje i ravnodušnost prema zarobljenicama. Komunikacija s “institucijom” je manjkava. Zatvorima nitko ne upravlja. Sve funkcionira s minimalnim brojem osoblja. Upravljački vakuum je potpun. Preodgoja zapravo nema. Nema adekvatne edukacije što se tiče kasnije resocijalizacije ali ni korisnih pravnih savjeta. Piper je imala sreću da si je mogla priuštiti dobrog odvjetnika, dok su ostale žene imale odvjetnike koje im je dodijelio sud. Ali, ona isto tako ističe i dobre strane zatvora u Danburyu. Naime, tamo je imala redovnu mogućnost šetnje, trčanja, vježbanja joge, rada i čitanja knjiga. Dani su joj tamo bili ispunjeni svrhom i aktivnostima.
Pouka ove knjige je da svatko od nas može pogriješiti i da su svi događaji u našem životu, pa i oni najgori i najtragičniji, najbolje životne lekcije. Važno je priznati krivnju, preuzeti odgovornost i biti snažan u ostavljanju takvih događaja iza sebe. Piper je u tome u potpunosti uspjela. Kroz čitanje sam vrlo brzo zavoljela Piper i u mnogo situacija se preispitala kako bih ja reagirala i kako bih se postavila.
3. A onda je Božo krenuo iz početka – Marina Vujčić (izdavač: Hena.com)
Ovu napokon dobru hrvatsku knjigu mi je preporučio moj „novi prijatelj“ Uzeir i nije pogriješio.
Tko od nas ne razmišlja o smislu života i o smislu postojanja samoga sebe. Jer sve bi bilo drukčije da nema te vražje konačnosti, da nam nije samo određeno vrijeme na raspolaganju. Ta prokleta odgovornost da moramo nešto učiniti sa svojim životom uznemirava i Božu. Ova knjiga nije filozofska iako je Božo diplomirani profesor filozofije i u teoriji je dobro filozofski potkovan (kroz knjigu se vješto provlače filozofske teze Nietzschea, Pascala, Spinoze, Epikura, Freuda, Sokrata…..) te naglašava kako svjetovno poprima filozofsku važnost čemu Božo bezuspješno teži.
Pročitala sam ju u dahu, ali o njoj ne prestajem razmišljati otkako sam završila s čitanjem. Dapače čini mi se kao da sam s Božom, zatočenikom slobode, i čovjekom koji je jednostavno gladan ljubavi, pričala, kao da sam ga promatrala i kao da sam ga trebala upozoriti. Ima toliko toga što bi mu imala za reći.
Priča počinje ovako. Izfrustrirani i nezadovoljni 45-godišinji Božo Belamarić, diplomirani filozof (profesor filozofije) iz Splita jednog dana odluči da mora napustiti svoj rodni grad Split, svoj posao i svoju suprugu Klaru. Odlazi iz svojeg stana doslovno s jednom vrečicom, pozamašnim novčanim iznosom kojeg je nasljedio nakon smrti majke i osobnom kartom. Nema plan, nema cilj i nije u pitanju druga žena. Sjeda u vlak i putuje prema Zagrebu. Jer napokon odlučuje „svoj život uzeti u svoje ruke“.
Tu je meni „zazvonila“ jedna mala nelogičnost u ponašanju muškaraca koji u pravom životu u 99% slučajeva ne odlaze od supruge, doma i uobičajene rutine života ako već nemaju u pričuvi „novu ženu“ i sigurnu luku spasa. U pravilu to rade žene koje se nakon godina i godina lošeg braka odlučuju na nastavak životnog putovanja bez partnera. Ali kako je riječ o psihološkom romanu koji se obračunava s malograđanštinom i ukalupljivanjem u nametnute obrasce ponašanja, antiintelektualizmom male sredine, profesionalnom neostvarenošću, konzumerizmom, otuđenošću, ljubavi naspram seksualnog nagona Božo dolazi u Zagreb i nemajući nikoga ali i nemajući kuda, odlazi u jedan hotel u kvartu Voltino naselje. Čak i kad sretne starog prijatelja Roka s fakulteta nasred Ilice vješto ga izbjegne pozdraviti i time izbjegne bilo kakvo suočavanje sa stvarnošću. Ne želim vam prepričavati što je bilo dalje jer time vam kvarim čitanje i upoznavanje Bože i njegovog puta. To otkrijte sami.
4. Dalaj lamina mačka – David Michie (izdavač: Planetopija)
Tko od nas nije nekad poželio biti vlastiti pas ili mačka. Svi koji imamo kućne ljubimce gledajući ih pomislimo kako bi bilo lijepo biti oni. Maženi su, paženi, nemaju brige, mi brinemo o njima, uvijek imaju za jesti i nikada se na njih ne ljutimo duže vrijeme.
A zamislite kako bi tek bilo biti Dalaj lamina mačka – Mačka Njegove Svetosti. Dalaj lama je ovoj maloj himalajskoj mačkici spasio život u sirotinjskoj četvrti New Delhija. Mače je tako dobilo topao dom i sretan život. Postala je mezimica jer nalazila se u domu ljubitelja mačaka.
S ovom knjigom mi kroz zabavne ali i mudre komentare mačke upoznajemo svakodnevnu životnu rutinu Dalaj lame. Osim toga nas upoznaje s budizmom, meditacijom, svjesnošću i suosjećanjem dijeleći s nama Dalaj lamine uvide i mudrosti.
Mačka koja ima nekoliko imena (Mačka Njegove Svetosti, Rinpoche, Snježni Lav, Miška Ce-Tung) ima pristup u svaku prostoriju i na svaku audienciju zahvaljujući svojim mačjim čarima. Saznajemo kako pronaći smisao života, prave vrijednosti i što je zajedničko ljudima i životinjama te kolika je moć dobre karme.
Jer Dalaj Lamina religija je „dobrota“. Najvažnije je djelovanje iz suosjećanja kako bi se svim živim bićima pomoglo da pronađu sreću. Mačka nas uči da znati sve to nije dovoljno i ne vrijedi mnogo jer naša svjesnost o istini trebala bi se produbiti toliko da uistinu promijeni naše ponašanje. To je onda tek toliko važna spoznaja.
Velika preporuka za čitanje ove tople i pozitivne knjige i naravno ne samo za mačkoljupce nego za sve one koji se žele promijeniti i izgraditi na bolje.
5. BLUDNO SMEĐA – Hande Altalyi (izdavač: Hena.com)
Konačno jedna snažna ljubavna priča stvorena za ljetno čitanje.
Nakon dugo vremena ponovo sam s čitanjem “otputovala” na Istok – i to u Tursku. Radnja ovog potresnog i emotivnog romana naizmjence se događa u prošlosti, u anadolskom selu Jaslihana i u sadašnjosti, u Istanbulu. Riječ je tu o sasvim drugoj kulturi, drugim običajima i drugačijim pogledima na život. Volim tako otputovati i otkrivati nove svjetove.
Ovo je roman o romantičnoj ljubavi, ali podjednako i o prijateljstvu i obiteljskim odnosima.
Knjiga je puna strasti, mržnje, patnje i ljubavi. Tako nekako i zamišljam taj dio svijeta. Turska spisateljica odlično približava sudbonosnu privlačnost i ljubav Narin i Firata. Kroz svaki redak osjeća se njihova privlačnost i kao da lebdi oko vas u zraku tokom čitanja. Iz svakog retka izbija neka posebna energija. Sve frca od privlačnosti.
Firat je zgodan mladić, zamjenik direktora jedne banke. Ima oči nijanse najtužnije kavene boje. Koliko god izgleda uspješan i on sa sobom nosi tragove izgubljenih ratova. Novac, titule, obitelj, djeca ili slava to ne mogu promijeniti. Svatko ima potrebu za razumijevanjem i suosjećanjem. Narin otkriva i njegove rane što ih još više povezuje.
Jako je tužna životna priča djevojčice, kasnije djevojke i žene po imenu Narin. Mnogo je patila a kada se istrgnula iz tog okrutnog patrijaharnog okruženja gdje su je i otac i brat nemilice tukli i ponižavali, duhovi prošlosti su se stalno vraćali. Narin je odrasla u obitelji koja se nije držala na okupu iz ljubavi već iz nužde. Sreća, poštovanje, pomaganje i ljubav pojave su koje su davno napustile njen dom. Svjesna loše, ako ne i kritične obiteljske situacije, trudi se svim silama završiti školu, nakon čega bježi u Istanbul. Mlada, neiskusna Narin pomislila da je tim bijegom pobjegla i od problema.
U Istabulu upoznaje djevojku Deniz s kojom se sprijatelji nakon skoro fatalnog “susreta” – Deniz je Narin udarila autom na pješačkom prijelazu kad je Narin tek došla u Istanbul. Iz osjećaj krivnje vozi Narin u bolnicu a na kraju i u svoj dom. Prijateljstvo počinje i zajedno završavaju pravni fakultet. Baš tada, kada je Narin mislila samo na budućnost, pojavljuje se njena ljubav iz mladih dana – Firat. Narin shvaća da je prošlost zapravo – jako blizu. Sama hrabro traži izlaz te svojim sposobnostima, mukotrpnim radom i studiranjem uspjeva postati uspješna i dobro plaćena odvjetnica u Istanbulu. Ali za ljubav svog života bit će se mnogo teže izboriti. Deniz do kraja ostaje prava Narinina prijateljica ili kako ona kaže sestra po srcu……
Ovaj roman je prevođen na mnoge jezike, čak je po njemu snimljena tv serija “Merhamet” (Milost).
6. Damen kapric – Ankica Tomić (izdavač: LJEVAK)
Ova knjiga me u početku čitanja i nije baš oduševila. Nekako sam se mučila prvih tridesetak stranica. Nisam mogla poloviti o čemu se tu zapravo radi.
Međutim, što sam duže čitala knjiga me sve više privlačila. Štoviše, često sam se i dobro nasmijala. Priča je to koja teče kao film ili bolje reći tv serija. Stvarnosna proza. Puno je tu likova u kojima možemo prepoznati sami sebe, svoje roditelje, prijatelje i ljude koje slučajno sretnemo tijekom života.
Vesna i Igor su glavni likovi. Suvremeni bračni par iz Zagreba. Takve susrećemo svaki dan jer, upravo se takvi nalaze svugdje oko nas. Muku muče sa zaposlenjem, kupovinom vlastitog stana, odnosom s roditeljima od kojih se žele financijski osamostaliti i maknuti ali im, na kraju, to ne uspije.
Igor je uglavnom nezadovoljan, negativan i preispituje sve oko sebe. Shvatila sam da poznajem puno takvih Igora, pa čak sam i vlastitog muža prepoznala u nekim njegovim reakcijama.
Vesna je pozitivnija, iako uglavnom zahtjevna i nestrpljiva. Nije zadovoljna statusom nezaposlene supruge. Izanajmljeni stan u jednom od novozagrebačkih nebodera neudoban joj je i neprivlačan. U Vesni sam se i ja puno puta prepoznala.
Igorov prijatelj i vjenčani kum Damir je prevrtljiv, nepouzdan i mušičav. Stalno kasni. Nema djevojku pa mu pokušavaju namjestiti Vesninu prijateljicu Elviru iz Splita. Ni u tom odnosu ne pokazuje odgovornost ni karakter.
Igor i Damir, kao prijatelji, imaju mnogo neraščišćenih računa. Igor dapače sumnja da je Vesna imala neki ljubavni odnos s Damirom prije nego li je upoznala Igora. Ta lagana ljubomora Igora neprestano i pomalo izjeda i plaši. Između njih vlada tipična nedorečenost odnosa. Kao što to i biva među “prijateljima”.
Nevenka i Tihomir, Igorovi roditelji na zalazu su svojih života. Nevenka još radi, ali Tihomir je doma i uglavnom mirno provodi dane. Vole se petljati u život svoga sina. Daju savjete, upute i smjernice. Osobito se Nevenka, kao sverkrva, često sukobljava s Vesnom.
Predlažu da se Igor i Vesna presele u njihovu kuću podno Sljemena gdje bi si mogli urediti tavanski prostor. Oni za tu ideju i projekt ne žele ni čuti. Vesna se boji svekrve i stalnog pametovanja. Radije će biti u podstanarstvu.
Karlo je čangrizavi devedestogodišnjak koji se nikada nije ženio, ali obožava žene koje mu se i dalje motaju po glavi. Igor sumnja da je Karlo nekad davno bio u ljubavnom odnosu s njegovom bakom Gitom…..
U kakvom odnosu su Igor i Karlo i Vesna i Damir i Elvira, a na kraju i Irena tj. Roxette pročitajte sami. Ne bih vam htjela kvariti faktor iznenađenja.
7. Bez ljubavi i mržnje – Lari Mari (izdavač: Ljevak)
Meni najveća poruka i pouka ove knjige: BITI NESHVAĆEN, ZNAĆI TRAŽITI OD KRIVIH LJUDI DA ME RAZUMIJU.
Prvo me zaintrigirala naslovnica odnosno korice knjige koje su mi djelovale veoma emotivno i sjetno. Zatim, me zaintrigiralo ime autora: Lari’ Mari’ koje više sliči na pseudonim te me je zanimalo tko se krije iza takvog imena te, na kraju, privukao me i naziv knjige: Bez ljubavi i mržnje.
Inače volim romane koji su inspirirani istinitim događajima i sigurna sam da je ova potresna priča itekako istinita.
Glavni junak knjige mladić je po imenu Blue, koji je ujedno i pripovjedač. Blue je beskrajno ranjen, povrijeđen, razočaran i očajan jer cijeli život trpi psihičko zlostavljanje i prepucavanje svojih razvedenih i emocionalno nezrelih roditelja, potom baka, djedova, ujaka a na kraju i mlađeg brata. Nevjerojatno kroz kakve sve sramotne i ponižavajuće situacije prolazi. Nevjerojatno je koliko ga vlastita majka ne vidi, zapostavlja i ne pruža mu potrebnu sigurnost. Čini se kako nema nikakve nade i svjetlosti u odrastanju Bluea. Kroz nekoliko generacija ove obitelji provlači se emotivni genetski kod koji, kao i gene, nasljeđujemo od predaka a s kojima je svatko od nas određen.
Nažalost, ovo je priča koja se ponavlja svaki dan svugdje oko nas. Emotivna nezrelost i manipulacija nevjerojatno snažno su zastupljene u mnogim obiteljskim odnosima i upravo je to izvrsno opisano u ovoj emotivnoj i napetoj priči i to od prvog do zadnjeg retka. Koliko je važno da smo kao djeca voljeni, maženi i sigurni možda znamo ali ovako napisano daje nam jasnu sliku koliko nam to određuje svaki daljnji životni trenutak. Koliko nam trebaju hrana i voda još više nam trebaju ljubav i sigurnost.
Blue kaže: “Voli i bit ćeš voljen jer ljubav polazi od nas samih. Kada čovjek ne prihvaća sebe, ne može voljeti ni druge. Tko želi živjeti na tuđi račun, taj Boga ne poznaje. Ohol čovjek s visoka gleda na druge ljude. Onaj tko ima jak ego odlazi u drugu krajnost. Cijeli bi se svijet promijenio kada bi svatko od nas spoznao da je voljeno biće. Svako zlo nastaje zbog pomanjkanja ljubavi. Kad smo ispunjeni iznutra vidimo kako je život lijep.” S ovim se jednostavnim ali toliko mudrim riječima, lako složiti, zar ne?
Međutim, Blue ima posebnu misiju i iako je ranjen i očajan pronalazi način i snagu da osvijesti sve te narušene, napete, nemirne i užasne odnose. Pronalazi put svijetla i osobnog spasenja. Ne zatvara se u klasični odnos krivnje i optuživanja drugih za svoje patnje. Preopoznaje parazitski obrazac ponašanja svoje uže obitelji i odluči prekinuti tu stalnu nezrelu emotivnu nit koja se provlači vec generacijama kroz njegovu obitelj. U tome mu uvelike pomaže doktor Fugo kod kojeg odlazi na seanse i koji ga vodi kroz svojevrsno duhovno sazrijevanje. Blue shvaća kako ne može sam pronaći pravi put i ne libi se potražiti pomoć. Na kraju nalazi izlaz i tamnog tunela usamljenosti i nesigurnosti, a kako mu to uspije pročitajte sami.
U Hrvatskoj (a i u svijetu) raspadne se već svaki četvrti brak. Najveće i ozbiljne žrtve tih raskida, razdvajanja i napuštanja su – djeca. Razvedeni roditelji se olako i brzo vežu za nove partnere i ta se djeca, bez svoje volje i želje, moraju snaći u svim novim odnosima i vezama svojih roditelja. Roditelji tj. partneri koji su bili ostavljeni žele se osvetiti jedni drugima i obično to rade upravo preko vlastite djece. Naravno, govorimo o onim roditeljima koji sami nisu nikada sazrijeli a takvih je, izgleda, većina kada dođe do razvoda.
Sviđa mi se što je ova priča ispričana iz perspektive najveće žrtve jednog tipično razorenog braka – djeteta koje se nikada do kraja ne oporavi od razdvajanja roditelja i čiji su roditelji od silne mržnje i želje za osvetom zaboravili koliko je važno voljeti svoju djecu.
“Čovjek koji je bio neosporni ljubimac svoje majke, tijekom cijelog života se osjeća kao osvajač i zadržava onu pouzdanu vjeru u uspjeh, koja često vodi do stvarnog uspjeha.” – Sigmund Freud
8. Mačji stol – Michael Ondaatje (izdavač: Školska knjiga)
Za Michaela Ondaatjea su svi čuli kad je napisao “Engleskog pacijenta” za kojeg je osvojio Pulitzerovu nagradu te je snimljen uspješan film koji je pokupio sve značajnije nagrade, osvojio dva Oscara (najbolji film i režija) i ostvario veliki komercijalni uspjeh.
Zato je već sam odabir romana “Mačji stol” bio sigurno i zagarantirano čitanje dobre literature.
U knjizi je pripovjedač 11 godišnji dječak Michael koji putuje sam, bez pratnje, na velikom prekooceanskom brodu s Cejlona, gdje je rođen i gdje je odrastao zaštićen i siguran od velikog i okrutnog svijeta, prema Engleskoj preko Indijskog oceana, Arapskog mora, kroz Sueski kanal i Sredozemno more. U Londonu ga treba dočekati majka koju nije vidio tri godine i čijeg lica se nejasno sjeća. Ali ovo nije tužna priča i nema elemente patnje ili gubitka. Naprotiv, to je vrlo emocionalan i slojevit roman o čaroliji djetinjstva… s kojim se pomalo svatko od nas može poistovjetiti. Čitanjem ove divne knjige stalno vam je toplo oko srca.
Podsjetio me na moje djetinjstvo i moja zapažanja svijeta odraslih u sličnim situacijama. Sjetila sam se i vlastitog puta s majkom u Njemačku i tamošnje otkrivanje svijeta kroz razna putovanja i boravka u internatu. Jer uvijek će biti neznanaca poput ovih opisanih u ovoj predivnoj knjizi na različitim “Mačjim stolovima” u svačijem životu koji će utjecati na nas i promijeniti nas.
Ondaatjova knjiga i način pripovijedanja vas upravo stoga odmah privuku i zavedu.
U brodskom restoranu dječak je smješten za takozvani mačji stol (inače njemačka je fraza koja se referira na mjesto koje je najmanje važno u restoranu) u dnu blagovaonice, zajedno s ekscentričnom skupinom odraslih i s još dvojicom dječaka, Cassiusom i astmatičnim Ramadhinom za koje ga kasnije čitav život veže prijateljstvo, a čijom sestrom (Missi) se čak oženi i na kraju rastane.
Putovanje traje 21 dan i za to vrijeme se dječaci sprijateljuju i otkrivaju svjetove i životne pripovijesti odraslih koji ih okružuju te ulijeću iz jedne pustolovine i neobična otkrića u drugo. Zanimaju ih i fasciniraju propali glazbenik koji zarađuje svirkama s brodskim orkestrom i podukama iz glasovira, poluSicilijanac koji se gubi u ljubavnim dramama a koje se kreću između realnosti i izmišljotina, rezač dotrajalih brodova, botaničar specijaliziran za Sumatru i Borneo na svojem prvom putovanju u Europu, bljedunjava mjesečarka koja putuje s golubovima pismonošama, a danju drijema na palubi uz kriminalističke romane te naposljetku šutljivi krojač, a zapravo policijski istražitelj na tajnom zadatku. Noću pak dječaci prate i istražuju sudbinu brodskog zatvorenika čiji će im zločin i njegova tajna zauvijek ostati nepoznatom.
Za tih 21 dan mali Michael kao da ubrzano odrasta, postaje zreo i otkriva sve surovosti i ozbiljnosti odraslih i njihovih svjetova o kojima do tada nije mogao niti sanjati.
Kažu da je ovaj roman autobiografski jer je Ondaatje rođen na Šri Lanki 1943. godine i baš je poput svog romanesknog alter ega s jedanaest godina emigrirao u Englesku, no unatoč brojnim autobiografskim paralelama Ondaatje u popratnoj bilješci romana inzistira na njegovu fikcionalnom određenju. Uvjerena sam da je priča osobna i upravo je stoga toliko privlačna i emotivna.
Poticaj za priču bila su pitanja Ondaatjove djece o tome kako je došao u Englesku. Bili su preneraženi činjenicom da sa njim na brodu nisu bili njegovi roditelji. Tako je kad je počeo pisati, imao tek ideju o dječaku koji dospijeva na brod i tvrdi da je izmislio avanturu za njega. Uz Margaret Atwood i Alice Munro, Ondaatje je vjerojatno najpoznatiji i najcjenjeniji kanadski pisac današnjice. Svjetski kritičari ne suzdražavaju se pohvale kad je Ondaatje u pitanju. Guardian ga je prozvao “jednim od najinventivnijih i književno najhrabijih autora današnjice”, a slične komplimente dobiva i od ostalih uglednih novina i kritičara engleskog govornog područja. Bez obzira na priznanje i iskustvo, Ondaatje napominje kako priznanje i iskustvo ne olakšavaju proces pisanja.
9. Možda nebo zna - Guillaume Musso (izdavač Fokus na Hit)
Da li vjerujete u ljubav na prvi pogled? Ono kada se dvoje ljudi ugleda i kada shvate da su se tražili cijeli život, da je nedostajao samo taj jedan trenutak susreta i pogleda da budu zauvijek zajedno.
Da li vjerujete u sudbinu? Jedni kažu da sudbine nema pa tako i naša Zagorka. Život zna samo tragediju ili lakrdiju koju odigravamo sami sebi. Jedni dobro, drugi loše kaže ona. Ali kako ne vjerovati tom jednom trenutku, toj jednoj sekundi koja se dogodi i koja vam promijeni cijeli život. Da li ste razmišljali da smo svi mi djelo trenutaka. Jer da se vaši mama i tata nisu u jednom trenutku sreli i našli ne bi bilo ni vas. Koliko nam zapravo život ovisi o trenucima. Koliko puta za sekundu izbjegnemo nesreću, sreću, susret, pad, svađu ili ljubav.
Vjerujete li u karmu? Karma se obično smatra kaznom za loša djela iz prošlosti, ali ona nije ni sudac ni porota. Umjesto toga, to je jednostavno univerzalni zakon uzroka i posljedice koji kaže da svaka misao, riječ i čin unosi energiju u svijet i utječe na našu sadašnju stvarnost. Karma se također može odnositi na “posao” koji stoji pred nama, što uključuje i pouke iz naših prošlih i sadašnjih života.
Vjerujete li u život poslije života? I da li je ovaj naš život na planeti Zemlji sve što nam je dano? Ili u razlogu našeg postojanja i dolaska na ovaj svijet ima puno više slojeva različitih energija, frekvencija i vibracija. Jer teško je zamislivo da smo posve sami u ovom prostranom svemiru i prostoru. Da samo jednom dođemo i isto tako odemo. Dio naše životne misije je razumjeti svoj individualan odnos sa svemirom… shvatiti kako svemir utječe na nas.
Da li možemo komunicirati s našim dragima i bližnjima koji su umrli, koji su nas prerano napustili i ostavili da se pitamo u čemu je smisao svega ovoga.
Na sva ta pitanja Guillaume Musso daje odgovore u ovoj knjizi. Sviđa mi se. Knjiga se ne ispušta iz ruke. Nabavite ju!
Guillaume Musso nije bez razloga najčitaniji pisac današnjice.
Velika preporuka za ljetne dane!
10. Napokon rođen – Margaret Mazzantini (izdavač: Algoritam)
Za mene je ovo jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala. Nikada mi ju do sada nitko nije preporučio, a izašla je još 2008.godine i po njoj je snimljen uspješan film.
Razmišljam gdje da počnem i kako da vam što bolje približim ovo meni majstorsko književno djelo, ali i nevjerojatnu životnu priču Talijanke po imenu Gemma. Mene već danima ostavlja bez daha i stalno kroz glavu vrtim sve što se događa u ovoj knjizi . Jer snaga ove knjige je razorna. I zato pripremite se jer neke bi mogla i povrijediti (možda i rasplakati).
To je priča o jednoj velikoj i strasnoj ljubavi – onoj koja pogodi malo „sretnika“ i pokosi sve pred sobom. Ovo je priča o majčinstvu, o nerealiziranom majčinstvu i neplodnosti, problemu kroz koji danas prolaze mnogi parovi. Ovo je i ratna priča koja na najbolji način opisuje svu okrutnost rata u zemljama bivše Jugoslavije, poglavito Sarajevu. Ovo je priča o životnim slučajnostima koje su spojile Rimljanku Gemmu i fotografa Diega iz Genove. Čita se jednako lako kao što se diše. Margaret Mazzantini oduševljava pričom o svojim osjećajima, dobroti i pravdi.
Svi likovi u ovoj knjizi su više nego zanimljivi i višeslojni. Iznanađuje me kako se međusobno njihovi životi isprepliću i spajaju. U knjizi nema kraja iznenađenjima i obratima.
Knjiga počinje kada se pedesettrogodišnja Gemma iz Rima osvrće i sjeća prošlosti. Poziv starog prijatelja Gojka iz Sarajeva pokreće ju na putovanje života. Zajedno s malodobnim sinom koji je u punom pubertetu Pietrom, kreće tragovima svoje mladenačke ljubavi.
Fotografa Diega upoznala je davne 1984.godine upravo za vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu kada je došla završiti svoj doktorat na temu Ive Andrića. Gemma je zaručena za Talijana Fabia pred kojim je sigurna karijera. Da će na kraju ostaviti svoga supruga Fabia i vratiti se Diegu, još uvijek stoji u zvijezdama. Ali Kupidova strelica je odaslana te se zabija u njihova srca. Gemma i Diego postaju nerazdvojni.
“Tamo je stajao, taj idiot, sa svojim izbačenim očima i širokim osmjehom koji razdire njegove tanke obraze. Kuda će me odvesti ovaj luđak? U koji pakao? U koji dio raja?”
Neko vrijeme su dovoljni jedno drugome te vode jednostavan bračni život u Rimu. I u poslu se oboje sve bolje snalaze i nižu prve uspjehe. No, u jednom trenutku više im to nije dovoljno i silno žele dijete. Saznanje da je Gemma neplodna, baca ih u očaj. Gemma je puna krivnje i boji se da će izgubiti Diega. Pokušaju usvajanje u Ukrajini gdje čak i pomišljaju platiti surogat majku. No na kraju odustaju od te ideje i vraćaju se u Sarajevo gdje su se i upoznali i tamo gdje je sve počelo. Očito im je taj grad suđen. Grad je taman uvučen u rat. Četnici ga razaraju. Bombardiranja ne prestaju, snajperisti ubijaju nedužne civile, majke, djecu, obične prolaznike. Život im je svakim danom sve više u opasnosti. 1992. se napokon rađa dječak Pietro ali pod kojim okolnostima to vam neću odati.
Pietro je djete koje će zaustaviti zlo, koje će postati simobolom buduće generacije, pametnije, bolje, snažnije, koje će opravdati Mazzantininu rečenicu da „nada ostaje na djeci“. Gemma bježi s bebom starom jedan dan u Italiju, ne znajući da više nikada neće vidjeti Diega. Ono što saznaje kada se nakon 16 godina vraća u Sarajevo ostavit će vas bez daha i u totalnom šoku.
Margaret Mazzantini je za mene veliko književno otkriće. Rođena je 1961. kao i ja. Majka joj je Irkinja, slikarica, a otac talijanski pisac. Nevjerojatan spoj anglosaksonske i talijanske krvi. Žena piše s toliko strasti, osjećaja i pri tom koristi nevjerojatne opise međusobnih odnosa i ljubavi. Istovremeno je krhka, a opet tako snažna. Neustrašiva je u pokušajima da istraži najdublje ponore i želje čovjekova bića, posebice žena i da se uhvati u koštac s teškim i bolnim temama.
Inače, za sve koji nisu znali blog ČITAJ KNJIGU je izvrsna stranica za sve knjigoljupce, a njegova vlasnica Alis Marić je „Udomiteljica knjiga“. Za samo sedam mjeseci na Facebooku je okupila čak 16.000 tisuća pratitelja i čitatelja. Više od 200.000 ljudi iz Hrvatske, regije i svijeta mjesečno prati ČITAJ KNJIGU na društvenim mrežama. Pohvale i zahvale stižu svakodnevno. Blog u četiri mjeseca ima preko 30.000 prikaza što je iznenađujuće dobro jer znači da ipak čitamo i volimo dobre knjige i da ipak još postoje oni koji se vole opustiti i izgubiti u dobroj knjizi. Tu brojku ČITAJ KNJIGU želi povećati i podići svijest o važnosti čitanja knjiga. Čitaj knjigu je za sve one koji svoje slobodno vrijeme žele pokloniti navici čitanja, koji vole čitati i znaju uživati u dobrim knjigama, navijaju za junake iz knjiga, ne vole negativce, pogađa ih kada se junacima nešto ružno dogodi ili tjednima razmišljaju o knjigama koje su ih dirnule i promjenile, pružile im utjehu, radost , tugu, oplemenile ih. ČITAJ KNJIGU je i za one koji vole lijepe korice, miris knjiga, velike knjižnice, čitaonice, lijepa mjesta za čitanje , udobne fotelje i meke i mirisne krevete gdje se može opušteno čitati. Također, ČITAJ KNJIGU je uveo i jednu novu kategoriju tzv. UDOMLJAVANJE KNJIGA. Preko Facebook stranice se na tjednoj bazi „traži udomitelj“ za jednu novu i aktualnu knjigu. Do sada je već udomljeno više od 50 novih knjiga.
Čitaj knjigu nama predlaže dobre knjige, a Wall.hr vama predlaže Čitaj knjigu!
