Koja sudbina! Srednjovjekovna priča u kojoj je svaka riječ užitak, svaka rečenica poziva da je pročitate još jednom, koja će vas odvesti na svako spomenuto mjesto, u kojoj ćete čuti svaki zvuk, osjetiti svaki miris, svaku emociju.... neodoljiva priča.
U svojoj recenziji o romanu "S posjeda Mrmorâ" Igor Žic je napisao: "Mislim da zagrebački mediji i kulturna javnost nisu baš shvatili tko je došao u Zagreb...Naime, Carole Martinez neka je vrsta Márqueza, onoga iz Sto godina samoće i Jeseni patrijarha, ne onoga koji se ulizivao Fidelu Castru!, a njezin roman u posljednjim je milimetrima izgubio čuvenu Goncourtovu nagradu.
Pročitavši knjigu ostao sam malo zbunjen. Naime, nemam dovoljno mašte da bih mogao zamisliti roman koji bi natkrilio to djelo u godišnjoj francuskoj produkciji. Roman bi se sažeto mogao odrediti kao susret Malog Princa i Parsifala u traženju Vječnih istina potkraj 12. stoljeća, u doba vladavine Vjere te Križarskih ratova. Bajkovitost je tako poetično ženstvena, a okrutnosti su toliko brutalno muške, da ostajem zaprepašten uvjerljivošću ljupko-krvava srastanja. Čudesnih događaja u tekstu je dosta, no svi su naknadno logično objašnjeni - a da, pritom, nisu izgubili ništa od prvobitne začudnosti. Carole Martinez krenula je od niza srednjovjekovnih legendi, duboko ušla u to turobno povijesno razdoblje i na tim temeljima napisala remek-djelo francuske - i svjetske! - književnosti. Svakako se mora spomenuti da je, između svega ostalog, roman S posjeda Mrmorâ i prekrasna ljubavna priča, koja stišće grlo. Ukratko, još jednom: remek-djelo.
