"Hrvatska kuhinja" svojevrstan je nastavak velikog Barbierijeva hita "Priča o dalmatinskoj kuhinji". U ovoj knjizi naš nagrađivani književnik i najveći poznavatelj povijesti gastronomije nudi nam 606 recepata iz svih krajeva Hrvatske. Knjiga je podijeljena na poglavlja Predjela i salate; Juhe; Rižoti, tjestenine, kruhovi; Jela od povrća; Jela od mesa; Jela od ribe, rakova, školjaka, glavonožaca, žaba i puževa te Kolači. Recepti su uglavnom tradicionalni i mirišu na ukusna jela koja smo jeli u domovima svojih baka ili u svečanim prigodama. Mnoga od tih jela nikad se nismo usudili pripraviti jer su se činila previše komplicirana ili preteška u svakom smislu. U ovoj kuharici Veljko Barbieri i gostujući chefovi iz poznatih restorana diljem Hrvatske nude neke sasvim tradicionalne recepte, neke prilagođene današnjim vremenima i modernizirane te neke vlastite temeljene na jelima iz drevnih vremena. Tako smo dobili divan spoj klasičnih i novih jela koja postaju prepoznatljiv i zaštitni kulinarski znak određenog kraja. Svaki recept prikazan je slikom, a ispod njega navodi se njegovo podrijetlo ili autor.
Ova je knjiga izvanredna i bogata kuharica sa 606 recepata koja će oduševiti sve one spremne upustiti se u pripravu fantastičnih, ukusnih i mirisnih jela, ali istodobno i izvanredan pokazatelj bogatstva i raznovrsnosti hrvatske gastronomije.
Veljko Barbieri rođen je 1950. u Splitu. Autor je brojnih romana, zbirki pripovjedaka i eseja, kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih djela u kojima se bavi europskom i sredozemnom baštinom, posebice baštinom Dalmacije, njezinom sposobnošću nasljeđivanja, prepletenom s nepromjenjivošću ljudske sudbine na ciklički obnavljanim raskršćima epoha i vremena. Romani su mu prevedeni na nekoliko svjetskih jezika, a pripovijetke zastupljene u mnogim domaćim i stranim antologijama proze. Svojim prozama sudjelovao je s nekoliko slikara i grafičara u stvaranju više grafičkih mapa. Dobitnik je značajnih književnih nagrada, a 2006. njegov roman „Dioklecijan“ nagrađen je nagradom Matice hrvatske za najbolju knjigu godine, a preveden je i na bugarski te slovenski. Odlučio se još jednom okušati u istoj književnoj temi, pa je 2008. napisao novu verziju romansirane biografije cara Dioklecijana „Ja, Dioklo – Jupiterov sin“, koja je također konkurirala za značajne hrvatske književne nagrade, a objavljena je u Mađarskoj, Njemačkoj i Italiji.
Najpoznatiji roman „Epitaf carskog gurmana“ objavljen mu je na nekoliko svjetskih jezika u visokim nakladama, a u biblioteci Večernjeg lista među deset je najznačajnijih romana hrvatske književnosti 20. stoljeća, tiskan u nakladi od 200.000 primjeraka, što je rekord jednog izdanja proznog djela u povijesti hrvatske književnosti. Kao pisac Barbieri od osamdesetih godina sve do danas surađuje u mnogim hrvatskim, talijanskim i slovenskim tjednicima i časopisima, a od kolumni u tjedniku Nacional nastali su „Kuharski kanconijeri“, bestseler hrvatske gastroliterature u četiri knjige, objavljen dosad u pet izdanja na nekoliko jezika. U Sloveniji je objavljena knjiga „Bogovi v loncu“, nastala od tekstova i kolumni objavljivanih u Slovenskim novicama.
Zbirka pripovjedaka „134 male priče o hrani“ na Sajmu knjiga u Barceloni 2003. nominirana je za najbolju knjigu u konkurenciji književnosti o hrani. U veljači 2005. u Grythyttanu u Švedskoj Barbierijevi „Kuharski kanconijeri“ dobili su u konkurenciji 5000 naslova prvu nagradu „za one što kuhaju perom“ Gourmand World Cookbook Award u kategoriji za kuhinje Sredozemlja, zajedno s knjigom proslavljenog monegaškog kuhara Alaina Ducassea. Već godinama Barbieri na Hrvatskoj televiziji svaki tjedan vodi serijal o povijesti hrane kao povijesti civilizacije „Jelovnici izgubljenog vremena“, koji se emitira i na satelitskom programu HTV-a za Europu.
