Sir Roger Moore umro je neki dan u dobi od 89 godina. Mnogi prijatelji i obožavatelji oprostili su se od njega biranim riječima, vjerojatno ste već čitali o tome, ali niti jedan od tih oproštaja ne sumira njegov elegantan stil, genijalnost i smisao za humor kao onaj scenarista Marka Haynesa iz Londona koji je na svojoj Facebook stranici podijelio sa svojim prijateljima jednu anegdotu koju je doživio s Roger Mooreom i, koja je nakon toga postala viralna.
Podijelilo ju je preko sto tisuća ljudi, komentiralo dvostruko više, a o tome su izvjestile i mnoge strane medijske platforme. Od domaćih - samo je Wall.hr prepoznao genijalnost tog događaja koji još jedanput, po tko zna koji put, potvrđuje da je Roger Moore zaista tajni agent 007.
Objavu prenosimo u cjelosti:
"1983.g. bilo mi je sedam godina. To je bilo vrijeme kada na aerodromima čekaonice za buissines klasu i onu običnu, ekonomsku, još uvijek nisu bile strogo odvojene. S dedom sam bio u zračnoj luci u Nici i vidio Rogera Moorea kako sjedi i čita novine. Dedi sam rekao da sam upravo vidio Jamesa Bonda i pitao ga smijem li otići do njega kako bih dobio autogram. Moja deda nije imao pojma tko je James Bond, niti Roger Moore, tako da smo krenuli, a on me je postavio ispred Moorea i rekao mu: "Moj unuk kaže da ste poznati. Možete li mu se potpisati na kartu? "
Šarmantno kao što bi se to od njega moglo očekivati, Roger je pitao za moje ime i potpisao se na poleđinu moje avionske karte. Uz potpis napisao je i mnogo lijepih želja. Bio sam u ekstazi. Ispunio mi se dječački san i dobio sam autogram Jamesa Bonda. Međutim, kada smo se vratili na svoja mjesta pogledao sam taj potpis i ništa mi nije bilo jasno. Teško je bilo to dešifrirati, ali sigurno nije pisalo 'James Bond'. Moj deda je bacio pogled na to i rekao da tu piše: 'Roger Moore'. Nisam imao apsolutno pojma tko je to i moje srce se slomilo na pola. Rekao sam djedu da se Bond pogrešno potpisao, da je napisao neko krivo ime, a deda je držeći potpisanu kartu u ruci ponovno otišao do njega.
"Moj unuk kaže da ste se potpisali s pogrešnim imenom", rekao mu je te nastavio,"Kaže da je Vaše ime James Bond."
Na licu Rogera Moorea pojavio se širok osmijeh. Pozvao me da dođem do njega i posjeo me na svoje krilo. Pogledao je prvo lijevo, zatim desno, te kada se uvjerio da nas nitko ne prisluškuje podignuo je jednu obrvu i tihim glasom šapnuo mi da se mora potpisivati kao Roger Moore jer bi inače njegov protivnik 'Blofeld' mogao saznati da je ovdje.
Zamolio me da nikome ne kažem da sam upravo vidio Jamesa Bonda i zahvalio mi se što ću čuvati njegovu tajnu.
Nakon toga vratio sam se do naših sjedala, osjećajući pri tome nevjerojatno uzbuđenje. Deda me pitao je li se sada potpisa kako treba, kao: "James Bond", a ja sam mu rekao da nije.
"To nije bio on!", rekao sam odlučno i dodao: "Pogriješio sam!
Sada sam, naime, radio s Jamesom Bondom.
Mnogo, mnogo godina kasnije, bio sam zaposlen kao scenarist na snimanju koje je uključivalo UNICEF, a za koji je Roger Moore tada radio kao ambasador. Dok su snimatelji postavljali kamere, pitao sam ga smijem li mu se obratiti te sam mu nakon njegova dopuštenja prepričao onaj događaj iz zračne luke u Nici kada smo se upoznali.
Bio je sretan što je to čuo, nasmijao se, i rekao: "Pa, ne sjećam se, ali drago mi je što ste upoznali Jamesa Bonda."
To je bilo baš nekako lijepo.
A, onda je učinio nešto što je baš - sjajno!
Nakon snimanja prošao je pored mene u hodniku i krenuo prema svom automobilu, ali onda je zastao, pogledao lijevo pa desno, te kada se uvjerio da nas nitko ne prisluškuje podignuo je jednu obrvu i tihim glasom šapnuo mi da se naravno sjeća našeg sastanka u Nici.
"Nisam ništa rekao, jer oni snimatelji...", rekao je te tiho dodao,"bilo tko od njih bi mogao raditi za Blofelda. "
Bio sam podjednako oduševljen sada s 30 godina kao što sam to bio onda sa sedam.
