Dopisnica iz Istre:

Rovinjska "Orca" je mjesto gdje svi znaju tvoje ime. I, naravno, omiljeno jelo!

Kada tek trebam započeti tekst čini mi se upravo najtežim prva rečenica. Slično je i s onim do čega nam je stalo. Kako opisati nešto što voliš na način koji voliš? Kritike je uvijek lakše reći i napisati, no kompliment koji vrijedi i stoji – to nije uvijek lako napisati.

Postoji jedno mjesto koje sam posjetila bezbroj puta. S obitelji, u paru, s prijateljima, kad ne stignem skuhati ručak, u nedjeljno poslijepodne, za rođendasku proslavu ili pak za svadbu – mjesto je to gdje doista najradije idem jesti. Slučajnim prolaznicima je usput, a onima koji su malo udaljeni savršeno mjesto za odmaknuti se od svoje kuće i pojesti nešto fino, a osobito onda kada ste u gužvi i ne stignete spremiti ručak. Djeluj lokalno – kaže jedna mudra izreka, a misli globalno, nastavlja se. Ili je možda obrnuto, a ja se u potpunosti slažem. I zato ću ovaj tekst posvetiti mojem najdražem restoranu u Rovinju – restoranu Orci.

Problem kod pisanja o restoranima je taj što se zbog gastronomskih trendova sve više piše o novootvorenim ekskluzivnim mjestima s top chefovima. Često zbog toga zanemarimo ona manje poznata mjesta na koja odlazimo već godinama. Navika je gadna stvar i kada se na nešto naviknemo čini nam se uobičajenim da je tu. Tek kada nečega nema shvatimo što smo u biti imali.

Tako je to u vezama – kako ljubavnim tako i onim gastronomskim.

Moj prvi susret s Orcom bio je pred nekih sedam godina kada smo na jednom od naših prvih spojeva moj suprug i ja došli ovdje na ručak. On je tu već bio starosjedilac, nešto poput onih likova u Piratima s Kariba koji se jednostavno nakon mnogo godina stope s interijerom broda (ako je netko gledao znat će o čemu pričam). Rekao mi je da ću probati najbolje fuže s divljači i kupus salatu. I jesam. Zaista jesam. Tada nisam ni slutila da ću kroz nekoliko godina ovdje i ja postati skoro pa dio interijera.

Rovinj kao top turistička destinacija u Hrvatskoj ima relativno dobru gastronomsku ponudu. Usudila bih se reći da je čak i nedostaje – osobito u zimskom periodu kada je manje turista i kada biste recimo rado otišli u restoran, a on je nažalost zatvoren. Upravo zbog toga postoje ta mjesta koja najviše volimo, poput Orce koja su cijelu godinu otvorena (jedino su tijekom studenog zatvoreni zbog godišnjeg odmora) i u kojima se uvijek osjećate ugodno.  

Pa što čini ovaj restoran zanimljivim i vrijednim posjete?

Ponajprije činjenica da ćete uživati u ukusnoj hrani restorana koji radi neprekidni niz godina i prkosi svim trendovima, restoranu sa sjajnom uslugom, a sve to izvan strogog centra grada gdje je često teško pronaći mjesto za sjesti a kamoli za parkirati auto. Orca je praktična u više pogleda. Ponajprije jer je smještena na samom ulazu u Rovinj (drugi izlaz na prvom velikom kružnom toku) tako da ne postoji ni najmanja šansa da ste prošli pored reklamnog stupa za restoran i ne pogledali udesno. S druge strane idealna je jer uvijek imate mjesto za parkirati, a ako imate djecu ona će dok čekaju ručak uživati u malom uređenom igralištu koje se nalazi odmah ispred restorana. Također, ako ste u Rovinju na odmoru, u posjeti ili pak nekom drugom svrhom, Orca je idealno mjesto za navratiti prije puta kako biste kasnije siti mogli krenuti prema svojoj destinaciji.

No pustimo sada tehničke razloge zbog kojih je Orca dobra i vratimo se hrani. Najpoznatije istarsko govedo – boškarin, delicija je koja se posljednjih godina doista popularizirala. Postoje neke priče kako se ovo autohtono istarsko govedo može pronaći i u drugim zemljama poput Mađarske, no ostavit ću te rasprave stručnjacima i vratiti se njegovoj gastronomskoj svrsi – a to je slastan komad mesa od boškarina u šugu s domaćom tjesteninom kao prilogom. Ako vam se nepce imalo zainteresiralo znate gdje trebate ići. Netko od doista sjajnih i dugogodišnjih članova osoblja poput Massima, Elvisa, Davora ili Monike (nadam se da sam svima napisala ime dobro) uputit će vas u dnevnu ponudu i vjerujte im na riječ – je oni znaju bolje. Oni su dodatni razlog zbog kojega se uvijek vraćamo ovdje – njihova ljubaznost, stručnost i srdačnost nešto je što se kod nas sve rjeđe može vidjeti. Neljubazni konobar gori je od loše hrane, a gorčina koju vam takva usluga može ostaviti u ustima ne može se mjeriti ni s najlošijom hranom.

Budete li te sreće, pri svojem idućem posjetu naići ćete na svježe pečenu teletinu ili janjetinu pod pekom. Predlažem vam da svoje gastronomsko iskustvo u Orci započnete s biskom kao aperitivom jer njihova domaća biska jedna je od boljih koje sam probala. Ni previše slatka ni previše gorka, odličan je spoj rakije i trava koji čine savršeni aperitiv. Dok čekate svoje glavno jelo, bilo to boškarin, fuži ili neka peka, uzmite hladno predjelo i opustite nepce uz sjajan istarski sir i domaći pršut. Kušajte i maslinovo ulje – nećete požaliti! Kada vam stigne glavno jelo zatražite i čašu finog istarskog vina – a konobari će vas uputiti u selekciju. I svakako, za one najhrabrije i želucem sposobne, kušajte njihovu čokoladnu tortu. Za one koji pak vole voćne okuse tu je sjajan kolač od sira sa smokvama – iako se neki moji poznanici ne bi složili s činjenicom da je smokva voće.

Tijekom svih ovih godina kušala sam većinu stvari s menija i nisam doista niti jednom požalila. Orca je restoran koji zbog svojeg dugogodišnjeg kvalitetnog rada stoji kao gastronomski ponos grada, a svojim kontinuiranim radom i sjajnom gastro ponudom i dalje privlači nove obožavatelje, buduće članove interijera. Završavam sada ovaj hvalospjev Orci jer bi netko mogao pomisliti da sam zaljubljena, što i nije toliko daleko od istine – ali ruku na srce – lijepo je imati mjesto gdje možeš uvijek otići i gdje svi znaju tvoje ime.

Mjesto gdje se osjećaš kao doma.


Slični članci: