Znam da je ovo jedna vrlo interesantna tema svima i uvijek, a da krenem pisati o njoj navela me jedna poznanica, koja mi je sa čuđenjem postavila nebrojeno pitanja u vezi mog braka, rastave i života koji danas živim.
Naravno za očekivati bi bilo (kod većine) da sam sve drugo, samo ne ovo što danas jesam, kako živim i što osjećam.
Čudila se, kao uostalom i mnogi, kako jedna žena može normalno izgledati i nakon braka, kako se uspjela posložiti i biti samostalna, biti neovisna… I kako izgleda bolje nego ikada, jednostavno zrači!
Nasmijala sam se i naravno zahvalila, kao i uvijek kada netko krene pričati o temi braka, rastave i životnog puta koji sam odabereš.
Da, sam odabereš!
Ali nema laganog puta pa tako nije bio niti moj…
Kada sam se odlučila na taj korak (op.a. rastava) kojim sam krenula nisam znala što me sve čeka na tom putu. Odluka je bila teška, no vrlo odlučna i nepobitna.
Tada nisam niti znala da ću samo par godina nakon ne tako lakog razvoda biti sretna. Doista sretna. Da ću se buditi s osmijehom i uživati kao nikada prije, u svom svijetu koji se sastoji od moje obitelji koja mi je na prvom mjestu, meni nekoliko dragih ljudi – mojih prijatelja i mojih životinja.
Nisam znala što sve moram proći samo da bi sve posložila na svoje mjesto, ali samo sam znala da želim mir sa svojom djecom i posao koji mi omogućuje neovisnost i taj toliko potreban mir.
Bilo je teško započeti potpuno novi život, djecu izvesti na pravi put, organizirati novi posao i u svakodnevni raspored uklopiti sport koji mi puno znači i bez kojeg ne mogu, a pritom osjećala sam se kao sama na svijetu, bez obzira na podršku moje obitelji i meni dragih ljudi.
Da, bilo je teških dana punih straha i neizvjesnosti, no snaga koja me je gurala naprijed su bila moja djeca. Svakim danom sam gradila svoj svijet sve više i više te mijenjala ga iz temelja. Moja želja da radim bila je i za vrijeme braka vrlo jaka, no niz okolnosti je tu moju želju stavljalo u drugi plan. Danas mislim, da sam imala tad posao sve bi bilo neusporedivo lakše i manje stresno. Zato danas prvo što savjetujem svakoj ženi i djevojci je da radi. Da ima svoj kruh, svoju karijeru i svoj posao jer preko noći se sve sruši i nestane kao bajka.
Kada godinama pratiš nekoga, zapostavljaš svoj fakultet i svoja htjenja te stavljaš svoju karijeru u drugi plan, ustvari nisi sretan, jer si neispunjen, neostvaren. Tako sam i ja. Za dobrobit svoje djece i familije sve sam svoje želje stavila negdje ispod tepiha…
Danas sam naravno puno zrelija i s ovim životnim iskustvom nikada ne bi ponovila istu pogrešku. Nikada više ne bi pristala nekoga podupirati u njegovoj karijeri, a da na taj način zapostavim samu sebe. Znam, zvuči možda sebično, možda i je sebično, ali da, sebično sada ne dam svoju slobodu, svoj mir i sreću koju živim.
Ako sami nismo zadovoljni sobom, nismo nikome dobri. Ne možemo se dati potpuno, ne možemo biti veseli i sretni. I za sreću se treba pomučiti, zato je danas i cijenim više od svega.
Vjerujem da se sve u životu dogođa s nekim razlogom i netko nam na vrijeme usmjeri život točno tamo gdje treba biti, a mi smo ti koji te znakove samo moramo prepoznati i pratiti.
Naravno uz sve to treba imati veliku snagu želje, no nema ništa ljepše nego kad vidiš rezultat svoga rada. Kada si svjestan da si posložio sve u životu baš onako kako tebi odgovara i da te pri tome nitko neće sputavati, nego samo podupirati.
Jer kada pitaju na samrti ljude za čim žale, uglavnom kažu: „Nisam živio onako kako sam htio“. To je sva poanta života – živjeti onako kako želiš i raditi stvari koje voliš.
Naravno, divno je i ako pronađeš nekoga tko se uklapa u tvoj sistem, no to je danas vrlo rijetko i teško jer iskreno nije lako niti jednom muškarcu pratiti jednu samosvjesnu, jaku i posloženu ženu. Naime, tako jakog muškarca (još jačeg od nje) je gotovo nemoguće susresti…
Često se sjetim uzrečice moje bake koju je znala reći: „E da mi je ova pamet bila u mladosti…“
Ali, definitivno, nikada nije kasno boriti se i staviti stvari na pravo mjesto, nije uvijek lako, ali treba graditi svoju sreću i mir u duši jer to je u životu, zaista i najbitnije.
I na kraju da se vratim na moju poznanicu s početka priče: „Da svatko od nas zrači srećom kada je uspije pronaći i posložiti… Valja se za to boriti. Stoga, ne predate se ni kad je najteže, jer svatko ima samo jedan život i valja ga živjeti najbolje što je moguće. Isplati se!“
