Komentar urednika kulture:

Piše Đuro Jelačić: Gleda li još uvijek netko televiziju?

 
Prije bih svaku večer pogledao Seinfelda, Mućke i Život na sjeveru, a onda ujutro, pomalo pospan zbog kasnih termina prikazivanja, u školi bih prepričavao folove iz tih serija koje su ionako svi gledali i znali.
 
"A onda je George...", započeo bih, a svi bi mi uz smijeh dovršavali rečenicu; "Slagao da je arhitekt Art Vandeley!"
 
Ili, štajaznam, pitao bih okupljeno društvo jesu li vidjeli kako je Al Bundy onoj debeloj ženi rekao da su cipele koje joj je prodao poput lifta - podnose težinu samo do 400kg, a svi bi na to potvrdno kimali glavom i nastavili prepričavati smiješne scene iz serije.
 
Cijelo jutro bi tako citirali Renea iz "Alo, Alo", Chandlera iz 'Prijatelja' i ostale koje smo svi, bez iznimke, svaku večer gledali. Onaj tko nije, taj bi cijeli dan bio u totalnom 'outu', njegova simpatija ne bi obraćala pozornost na njega, i to mu se, bezbeli, više nikada ne bi ponovilo.
 
Vremena su se, međutim, znatno promijenila po tom pitanju. Sada kad' pogledam nešto na TV-u i poželim idući dan s nekim o tome malo popričati, ni uz najbolju volju ne mogu pronaći sugovornika. Gledaju u mene ko tele u šarena vrata jer, eto, nitko živ to nije gledao...
 
---
 
Elem, krajem prošlog mjeseca završilo je prikazivanje druge sezone britanskog 'Pripravnika' na HRT-u. Unatoč tome što je riječ o natjecanju iz 2006.g., a koje je s BBC-a do Prisavlja putovala samo 11 godina te tome što bi epizodu tog showa svaki put odgodili za sljedeći tjedan ukoliko bi padala na istu onu srijedu kada se igra Liga Prvaka, emisija je bila iznimno zanimljiva i rado sam je gledao. Najviše zahvaljujući Sir Alana Sugaru, koji je u ovoj britanskoj verziji ono što je Trump bio u američkoj, samo mnogo simpatičniji. Riječ je, naime, o self made milijunašu iz londonskog predgrađa koji neodoljivo podsjeća na Delboya iz 'Mućki'. I to ne samo fizički, već i po ponašanju, kraju iz kojega dolazi, načinu na koji je on uspio, a Del pokušavao, te po stilu i načinu na koji se nosi i odijeva.
 
Osim njega u ovoj sezoni bilo je još nekoliko zanimljivih karaktera. Naravno, nikoga od njih nikada ne bih zaposlio, a i Sir Alan Sugar pobjednika otpusti čim mu istekne ugovorna obveza da ga drži na nekoj lijevoj funkciji, ali bilo ih je svakako zanimljivo za gledati. Posebno jednog manijakalnog i narcistoidnog voditelja restorana iz Bangladeša, a koji unatoč tome što je konstantno isticao da je najbolji kada je 'prodaja' u pitanju, tijekom svih deset tjedana koliko je sudjelovao u natjecanju nije uspio ništa prodati. Čak ni kada im je zadatak bio prodati komad pizze gladnim i pijanim ljudima ispred noćnog kluba...Nešto što, složiti ćete se, ne zahtijeva preveliko trgovačko umijeće.
 
U njegovoj glavi ipak, to se nije baš tako dogodilo i uvijek mu je netko drugi bio kriv, a baš zato su ga svi ostali kandidati prezirali. Barem sam tako mislio dok nisam nakon finala emisije na HRT-u u Google tražilicu ukucao njegovo ime, Said, da vidim je li barem u ovih 11 godina koliko je od tada prošlo uspio barem nešto prodati...
O onome što sam tamo našao već mjesec dana pokušavam pronaći nekoga tko je gledao emisiju i s kim bih o tome mogao malo popričati, ali to mi, jebatga, jednostavno nije uspjevalo... Nitko nije bio zainteresiran za moju priču o tome kako je Said uspio prodati 'šprehu' pobjednici emisije, a koja ga je tijekom cijele emisije mrzila, te joj je majstor napravio dijete.
 
U dućanu sam to pokušao objasniti teti na odjelu suhomesnatih proizvoda, u tramvaju rmpaliji od konduktera koji me nije puštao da izađem na sljedećoj stanici i u kladionici čovjeku kojega je jedan par zeznuo za velik dobitak (Naivac je stavio na Hrvatsku protiv Islanda...).
 
Nitko, međutim, od svih njih, ali još i mnogih drugih koje sam pokušao zainteresirati za tu temu, to nije bendova ni za suhu šljivu.
 
Isto tako, blijedo su me gledali kada sam im nakon lokalnih izbora i sramotnog poraza stranke nekoć poznate kao Most, pokušao skrenuti pozornost na Grmoju koji je nakon poraza u Metkoviću rekao kako, citiram, 'Metković nije bitan', jer su oni, eto, po njegovoj lošoj računici treća stranka u državi...
 
'A istovremeno...', poentirao sam snažno na njihovom bijednom sloganu,'...nosi majicu s natpisom: Samo je Metković bitan!'
 
Nitko, nažalost, to nije gledao.
 

Nitko nije, nadalje, gledao ni kako je Nino Raspudić rekao da u Francuskoj Le Penn sigurno pobjeđuje, pa ga i dalje zovu u razne emisije kao političkog komentatora. Evo, baš je nedavno u "Otvorenom" rekao da će Ivo Stier postati novi predsjednik HDZ-a. Mislim da Plenky tek sada može mirno spavati... Daniela Rafaelića, isto tako, nitko nije neki dan vidio u emisiji 'Mali noćni razgovor' kako je govoreći o tome da nema tzv.'nepotrebnog znanja', a sa čime se mogu i složiti, kao dobar primjer istaknuo da se, citiram, nemali broj puta u - pazi ovo - ženskom društvu pohvalio kako zna: formulu kobaltnog stakla!

Da bi se u potpunosti shvatilo koliko je to loš primjer, moralo bi se vidjeti spomenutog Daniela Rafaelića, a koji u ženskom društvu - pokušao sam objasniti svim poznatima i nepoznatima - zasigurno ne uživa ugled nekog šarmera. A, nakon ovoga pogotovo...
 
Nažalost, nitko nije ni njega vidio jer su ljudi prestali gledati televiziju pa mi je, evo, i ta fora propala!
 
Danas svi gledaju samo one neke serije koje se skidaju s Interneta i nitko osim mene, te možda još pokojeg penzionera koji ne zna upaliti kompjuter, ni ne znaju kakve se sve prekrasne ludosti kriju iza toga kada vam netko drugi kroji ono što ćete gledati i koga ćete gledati. Tako nešto komično nikada ne bi uspjeli sami izabrati...

Slični članci: