O hrani nikada dosta tema, jer ne samo da nas topli ili hladni zalogaji bude, oni su često i završni dio dana kada se znamo nagraditi za nešto uspješno ili utješno.
Kroz prste nam često u danu prođu razne namirnice, malo krupne soli, šaka badema, mirisno pecivo, jabuka i još štošta. Dok nama koji jedemo češće no što kuhamo više rade usta žvačući, drugima je ples s kuhačom u jednoj ruci, a pripravak prhkog tijesta za pitu u drugoj, sastavni dio dana ili pak noći. Jer peći kolače iza ponoći ima neku svoju magiju...
Malen, a velik, zašto malen, zašto velik, pa krenimo redom: njegovo je ime Mile, gladni Mile Butorac kako naziva svoju Instagram i Facebook stranicu gdje niže fina jela kao perle na konac.
Malen jer je skroman, jer je tako pitka i dražesna osoba, a velik jer su njegova djela vrijedna hvale i on uistinu zaslužuje da se o njemu priča i piše kao o ogromnom talentu jer on to svojim postojanjem svakako dokazuje.
WALL: Hajdemo se zabaviti kroz ovaj intervju i lišen uniforme opiši našim čitateljima tko živi i kako iza imena Mile Butorac?
Tko je Mile? Netko tko se trudi biti čovjek, vječiti sanjar inspiriran svijetom i ljudima oko sebe. Po zvanju fizioterapeut i radni terapeut koji radi s djecom s poteškoćama u razvoju, a vokacijom pasionirani ljubitelj hrane (foodist). Zaljubljen u život, pretplaćen na pozitivnu energiju, empatičan, ponekad hipersenzibilan, željan stvaranja uspomena i uživanja u svakodnevnim trenutcima.
A kako taj isti Mile živi – svakako. Sve više postajem svjestan kako je jedina konstanta u životu - promjena. I tim svakodnevnim promjenama se prilagođavam, nekad su dani intenzivni i kada legnem u krevet pitam se je li se to dogodilo danas ili jučer. Dok ima i onih koji su provedeni u miru i tišini. Ali svima njima je zajednička ista želja - ostavljati trag na ovom divnom planetu.
WALL: Znaš koje pitanje me uvijek nasmije, kako si tako mršav, a kuhaš sve te delicije, koja je tajna tvoje vitkosti?
Mislim da je tajna u balansu, kao veliki ljubitelj hrane i svih njenih procesa od uzgoja do stola, obrade i konzumacije ja onda shodno tome jedem sve i trudim se ne pretjerivati ni u čemu. A neke slabosti poput npr. ugljikohidrata i pizze doziram. Isto tako sam zaljubljenik u pokret, te dosta hodam. A bit i sreća hrane su dijeljenje s drugima, tako da sve te delicije nikada ne pojedem sam.
WALL: Prakticiraš li prizivanje dobro volje čokoladom jer kažu eto da nas upravo ona čini veselijima, zapravo, vjeruješ li uopće u to, imaš li ti svoje tajne namirnice za sreću?
Sada ćeš se iznenaditi, ali ja ti skoro pa i ne volim čokoladu. Odnosno ne volim ovu konzumerističku koja nam se smješi s polica supermarketa i reklama, da se ne lažemo i ja posegnem za njom, ali rijetko. Puno draže varijante su mi one s visokim postotkom kakovca, i naravno draga mi je u kolačima. Čak i vjerujem da nas ona čini veselijima, sve one priče o neurotransmiterima i serotoninu, šećeru i adrenalinu – ima nešto u tome, možda nešto kao Pavlovljev refleks. A sad ću te sa svojom hranom za sreću tek šokirati – mahune varivo, punjena paprika i juha od bundeve, načelno da je sa žlicom. I da i dobra pizza me čini sretnim. Jako.
WALL: Kako pristupaš kuhanju danas, za razliku od prethodnih godina, usavršavaš li svoje vještine sam ili potražiš pomoć kolega?
Prije sam ga smatrao zabavnim ,a danas tome pridodajem ispunjujuće i smirujuće. U miješenju tijesta doživljavam zen, razvućeno vučeno tijesto s krajevima koji vise preko stola mi donosi nevjerojatan osjećaj ponosa, slavim faze rasta kvasca, usporavam procese izrade i razlažem ih na sitnije komponente jer želim što dulje uživati u svemu.
Danas sve više shvaćam kako tu nema prostora za fušanja jer ti si u interakciji, s alatima, namirnicama, teksturama, bojama, toplinom… i prema svima njima osjećaš odgovornost. I danas mi je više stalo da je namirnica prvenstveno sezonska, a ako je ikako moguće i lokalna želja mi je da se pozornost zajednice okrene prema poljoprivrednicima – te ljude treba održati i podržati.
WALL: Najdraža scena iz crtanog filma Ratatouille? Koji okus budi lijepa sjećanja na tvoje djetinjstvo?
Obožavam taj film, prepun je metafora i ta luda radnja... Najdraža scena mi je vjerojatno kad Remy okupi miševe i svi se udruže u pripremanju finalne večere i ta scena kuhinje prepune miševa koji složno rade, inspektorova faca kad ugleda takvu kuhinju prepunu miševa... jednako mi je draga i scena čitanja kritike i sama kritika, ali i u početcima filma kad uvježbavaju kuhanje pa tavica izleti kroz prozor... ma toliko toga.
Mene na djetinjstvo asocira pohani kruh – okusom i mirisom. To prosto jelo od ostataka, poštovanje namirnica do kraja, nema bacanja, sretni dani kod bake na selu, svježe ličko jutro i taj doručak. Na trenutak se osjeti kao Proust.
WALL: A sada zamisli scenarij, dolazim ti na večeru i želim da nam pripremiš nešto od fine muškatne buće, osim juhe koja je nezaobilazna, s čime ćeš me iznenaditi i sa kojim vinom ćeš to jelo uskladiti?
Juha bi bila naravno nezaobilazna, i to obavezno od pečene buće, uz malo vrhnja (dobro ti dođe jer juhu napravim pikantnu) i istostirani kruh. A iza toga bi vjerojatno bio rižoto s bućom i kremastim sirom te hrskavom kaduljom, i malo prepečenog špeka. Glavno jelo bi bilo neko pečenje, jer meso i povrće iz pećnice kod mene imaju sasvim novu dimenziju. Meso je ukusno, najukusnije, jer svo meso koje jedem i pripremam doma nabavljam s ličkih farmi od ljudi koje poznajem godinama i za koje znam kako se brinu o svojim životinjama i što one jedu. A onda bi i vidjela što nastaje kada mile upali pećnicu (#NemojteDaMileUpaliPećnicu).
Za desert bi dobila moju najnoviju igrariju tiramisu od muškatne tikve, to jelo je toliko fantastično, pomaknuta klasika koja je oduševila sve. A vino, kao ljubitelj muškata poslužio bi ti njega i to u potocima jer tu večer bi se slavilo sve ono lijepo od života.
WALL: Mile, što te uistinu čini sretnim i s kojom se mišlju budiš i opraštaš od dana?
Uistinu sretnim me čine trenutci kada osjetim vlastiti sklad, kada osjetim da sam dotaknuo ljude i pomagao im na putu k uspjehu i radosnom život.
Zahvalnost! To je ono s čim se budim i opraštam.
Hvala na mogućnosti da kreiram, otvorenim i zatvorenim očima, i srcem punim ljubavi.
