Nikad ljepša subota u gradu. Kao u lipnju, kad ljeto tek počinje, a još smo svi u Gradu. Šušurimo od jutra, ispijamo kave, ne mičemo se sa sunca, družimo se i uživamo. Tko je bio prošlu subotu u centru Zagreba zna o čemu pričam. Tko nije bio, nije, a tko je bio na moru – s njima ne pričamo jer im je sigurno bilo još ljepše nego nama. Iznenadilo me ovo kasno ljeto i stalno smišljam načine da se opet prebacim na obalu i zatvorim sezonu kupanja najkasnije ikada.
Kako brčkanje u moru nije bila opcija, zagrebački đir zato jest. Moja subota je značila pozdrav suncu, pozdrav Dolcu, skok po jednu priču, kavu i skok po drugu priču. Danas vam pričam svoju drugu priču, a ta priča ima brk. I to ne jedan nego dva.
Brko 1: Nikola – s moje desne strane.
Brko 2: Antun – s moje lijeve strane.
brunch&trach: „Kada netko samo zovne Brko, tko se okreće?“
Brko & Brko: „Tko prije stigne, obojica!“
Brko i Brko je restoran otvoren nedavno, prošlog ponedjeljka na adresi Ilica 33 (prolaz prema Varšavskoj) u prostoru pokraj svima već dobro poznatog Wok by Matija restorana. Ja sam doznala za njih sada kada su i službeno Zagrebu ponudili mjesto na kojem se mogu probati njihove delicije, ali Brko i Brko se sa Zagrepčanima druže već dulje vrijeme. Svoju hranu su nudili na Street Food Festivalu, T-Mobile IN Music festivalu, Klopi s Klupa i brojnim drugima.
brunch&trach: „Koliko se krumpira pojelo na IN Music festivalu?“
Brko & Brko: „Mislimo oko 600 kg.“
Do Brke & Brke mene je dovela njihova Facebook stranica na kojoj sam primijetila da se nešto dobro krčka, ali nikako nisam mogla dokučiti tko su to Brko & Brko i što me kod njih čeka. Moja očekivanja su se kretala otprilike od priča o Anthony Bourdainu, preko grupe Let 3 do Mate Miše Kovača. Dok sam dogovarala sastanak s njima čak sam se pitala postoje li uistinu i jesu li brkovi pravi.
brunch&trach: „Primijetila sam da nosite majicu na kojoj piše Brko? To je samo za vas?“
Brko & Brko: „Za nas i za Matu Mišu Kovača kojem smo poklonili istu takvu.“
Dakle, Brko i Brko postoje, imaju prave brkove i zaljubljenici su u život, prirodu i finu hranu. Iz Zagreba su u potragu za istim otišli put Lonjskog polja i sada dio sela vraćaju natrag u grad. Nikolu i Antuna život je spojio njihovom djecom (Nikolin sin i Antunova kćer su muž i žena), a prije nego što su ih djeca spojila, upoznali su se na ratištu gdje su ih naravno spojile priče o hrani.
brunch&trach: „Otkad imate brkove?“
Brko & Brko: „Od rođenja!“
Dijeleći obitelj, iste snove i želje, Brko i Brko u Posavini kreću s proizvodnjom domaće tjestenine, sirupa od bazge i mesa. Prvo su proizvodili količine za sebe i prijatelje, a sada su „stasali“ za stalnu adresu u Zagrebu. Priča njihove hrane je priča izvornih okusa – meso dolazi iz Lonjskog polja, danas je u klaonici, sutra na ploči. Meso za burger koji naručite se pred vama melje, začini i u tom trenutku priprema.
brunch&trach: „Tko više voli omastiti brk, žene ili muškarci?“
Brko & Brko: „Ne bi vjerovala, ali mogli bi reći da žene prednjače.“
Taman u tom trenutku pred mene stiže janjeća kobasica s miješanom salatom, tzaziki umakom, western chipsom i grahekom. I sad, potvrdi ili demantiraj. Svoj brk sam omastila na pola porcije, ali upozoravam Brko i Brko to stvarno obilno, možemo reći, kaubojski serviraju. I serviraju to bome fino. Kobasice su njihove domaće, a recept nije tajna - samo domaće, prirodno i bez kompliciranja - češnjak, sol, papar i ljuta papričica.
brunch&trach: „Brko, je li kuhanje težak posao?“
Brko & Brko: „Nije ako ga voliš. Ali moraš mu se davati.“
Ova dva brka svojim životom i djelom pričaju jednu priču starih izgubljenih vremena i izvornih okusa. Sada znate na kojoj adresi ih stalno možete naći, a najavili su mi da za Božić (a možda i prije) opet idu, kako sami kažu, „na cestu“ pričati svoju priču među ljudima. Lako ćete ih naći, kako njihov primjer pokazuje – zaljubljeni u život i finu hranu se lako nađu.
brunch&trach: „Brko i Brko, hoćete li ikad obrijati brkove?“
Brko & Brko: „Tko nađe način da Brku natjera da obrije brkove, taj ima Jackpot.“
