Prema novim saznanjima način na koji se nosite s pritiskom i stresom svodi se na jednostavnu biologiju.
U nedavno provedenom istraživanju znanstvenici su identificirali receptor na površini mozga koji određuje kako reagirate na stresne situacije, a istraživanje je provedeno kroz proučavanje otpornosti na stres kod štakora i kod ljudi.
Znanstvenici su otkrili da se štakori s višom razinom S1PR3 receptora otporniji na stres te da smišljaju bolje strategije za suočavanje sa situacijom. Nasuprot tome, oni koji imaju nižu razinu ovog receptora više se vjerojatno sa stresom nose pasivno i s iskustvom anksioznosti.
Nadalje, paralelna studija otkrila je da se žene, u stresnim scenarijima na radnom mjestu, snalaze bolje od muškaraca.
Dobro poznata teorija borbe ili bijega izvorno se temeljila na istraživanjima na mužjacima štakora pa je, kada su testovi provedeni na ljudima, bilo teško protumačiti rezultate žena.
Otkriveno je da se borba ili bijeg temelje na testosteronu, međutim, kod žena, reakcija na stres pokreće se oslobađanjem oksitocina, poznatog kao hormon ljubavi.
Oksitocin je povezan s vršnjačkim vezama, pripadnošću i majčinstvom, što znači da žene bolje djeluju pod pritiskom. Suprotno tome, muškarci su uvjetovani da na stresne situacije reagiraju tretirajući ih kao pitanje života i smrti.
Danas većina ljudi stresne situacije smatra napadom na svoju egzistenciju, a jaka obrambena reakcija je produkt kako bi se suočili s prijetnjom. Razlika u reakciji na stres kod muškaraca i žena različita je upravi to što žene reagiraju s više empatije, odnosno s više emocija, od muškaraca.
