Kupujući skupu i kvalitetnu odjeću, rijetko kad se zapitamo u kojim uvjetima je ona napravljena i zbog čega joj je cijena tolika. Na nadmorskoj visini većoj od 4.000 metara, gdje zimske temperature mogu pasti i do -40 Celzijusa, teško je vjerovati da bilo tko ili bilo što može preživjeti. To je kao ogromna, ledena pustinja, a u pitanju je visoravan Changtang. Smještena između planinskih vrhova Himalaje i Karakoruma, to je najviša stalno naseljena visoravan na svijetu i dom izuzetno izdržljive i rijetke pasmine koza, Changra ili pašmina koze.
Velika nadmorska visina, temperature koje dovode do smrzavanja i oštri vjetrovi u ovoj neumoljivoj planinskoj regiji od presudne su važnosti za poticanje rasta super mekane vune koza. Vlakna su široka samo 8 do 10 mikrometara, što ih čini oko 10 puta tanjim od ljudske dlake i 8 puta toplijim od ovčje vune. Ovo luksuzno vlakno je širom svijeta poznato kao pašmina, najmekša i najskuplja vrsta kašmira na svijetu.
Uzgajivači ovih dragocjenih životinja u tako teškim uvjetima su Changpa nomadi. Stoljećima su ti nomadski pastiri, koji su otporni isto koliko i njihove životinje, lutali po "krovu svijeta", premještajući svoja stada jakova, ovaca i koza tradicionalnim putevima u ovu visinsku pustinju, svakih nekoliko mjeseci u potrazi za svježim pašnjacima. Ovom drevnom načinu života sada prijete klimatske promjene, uvoz lažne pašmine iz Kine, potreba za boljim obrazovanjem i želja za lakšim i ugodnijim životom.
Posljednjih godina, međutim, zbog nedostatka kašmirske vune stočara Ladakha, tkalci su u Kašmir počeli uvoziti sirovu pašminu iz Kine i Mongolije kako bi zadovoljili sve veću potražnju za svojim proizvodima. Veliki dio ove pašmine nije ono što se tvrdi; koze nisu uzgajane u ekstremnim uvjetima potrebnim za stimuliranje rasta super mekane vune kako bi se službeno klasificirala kao 100% čista pašmina. Ladakh proizvodi manje od 1% svjetske proizvodnje sirovog kašmira, ali je poznat po tome što je najbolji u svijetu.
Kašmir je skup i s pravom je tako. Ovi nomadi im pažljivo češljaju dlaku tijekom proljetne sezone kako bi prikupili donji sloj i tada se dobra vlakna marljivo, ručno, odvajaju od loših. Jednom kada je očišćena i prerađena, vuna od jedne koze iznosi samo oko 113 grama. Kada se vlakna ručno sortiraju, očiste i predu, proces tkanja može početi, što je podjednako zahtjevno i mukotrpno. Potrebno je nekoliko mjeseci do jedne godine da visoko obučene zanatlije izrade svoju magiju na drvenim tkalačkim strojevima i istkaju remek-djelo koje će se izvoziti širom svijeta i prodavati za cijenu od 200 do 2.000 američkih dolara.
