Ljudi su skloni razmišljati o usamljenosti kao o problemu koji utječe na starije osobe ili ljude koji su socijalno izolirani, ali samoća je složenija od toga.
Često se osjećamo usamljeno čak i kad smo okruženi drugima. To je čežnja za istinskom socijalnom vezom, a ne objektivnom mjerom broja ljudi u vašim kontaktima.
Nedavno istraživanje pokazalo je da se gotovo polovica svih ljudi ponekad ili uvijek osjećaju usamljeno ili kao da su sami na svijetu te da se svaka četvrta osoba rijetko ili nikada osjeća kao da postoje ljudi koji ih stvarno razumiju.
Samo 53 posto ispitanika reklo je da svakodnevno provodi neko vrijeme s prijateljima ili obitelji, a mladi su značajno usamljeniji od ostatka populacije.
Osjećaj usamljenosti više ima veze s kvalitetom nego s količinom vaših odnosa. Imati kvalitetnu vezu i potrebu za pripadanjem su temeljni. Da biste postigli potpuno zadovoljno, morate imati nekoliko bliskih osoba u svome životu, s kojima imate česte pozitivne interakcije te dvije osobe koje se duboko brinu o vama i do kojih vam je duboko stalo s neprekidnom, trajnom, i stabilna vezom.
Ako vrijeme provodite oko puno ljudi s kojima se ne povezujete ili ne provodite dovoljno vremena s onima s kojima ste bliski može se javiti osjećaj usamljenosti.
Iako društveni mediji nisu, u potpunosti, krivi za usamljenost, ljudi koji svakodnevno imaju interakciju licem u lice s prijateljima i obitelji manje će se vjerojatno osjećati socijalno nepovezanima.
Pripadnost je potreba, a ne želja. Pronađite grupu prijatelja u čijem društvu se osjećate kao da pripadate tamo i učinite to svojim prioritetom.
