Zahvaljujući Facebooku, Twitteru, Instagramu i Snapchatu imamo više 'prijatelja' nego ikad prije, ali ti prijatelji ne sjede na našim sofama i ne oplakuju naše propale veze.
Društveni mediji nesumnjivo su proširili naš krug prijatelja , ali su ga i drastično su ga razrijedili. Od stotina i stotina 'prijatelja', oni koji vam redovno lajkaju i komentiraju vaše slike nisu nužno svi ljudi kojima bismo se obratili u kriznim situacijama.
U našem društvu stvorili smo vrlo individualističku kulturu u kojoj se uspjeh i dostignuća doživljavaju kao spuštanje na pojedinačne akcije ili ponašanje. Osobna dostignuća i dobrobit stavljaju se na pijedestal iznad naše međuljudske uloge u društvu i naše povezanosti s drugima.
Stoga dolazi do uspona wellness kulture. Većina slika koje viđamo na društvenim medijima su selfiji , a u okviru ovog režima samo-poboljšanja, zapravo očekujemo premalo od naših prijatelja, a previše od sebe. Gledamo oko sebe i vidimo da su svi drugi naizgled sjajni i zauzeti te uvijek bježimo do sljedeće aktivnosti ili angažmana pa se ne osjećamo kao da se ne možemo obratiti ljudima i umjesto toga činimo isto , ispunjavajući naše živote razdvajanjem bez uskih veza povezanosti s drugima.
Koliko prijatelja zapravo trebamo?
Ne bismo mogli imati smislene odnose s ovim velikim brojem ljudi, čak i da to želimo. Na temelju veličine ljudskog mozga u usporedbi s većinom sisavcima, pretpostavlja se da postoji ograničen broj prijatelja s kojima se možemo družiti, a koje on organizira u slojeve prema emocionalnoj dubini. Procjenjuje da u našem najbližem sloju, koji čine oni koje bismo nazvali bliskim prijateljima ima mjesta za najviše pet osoba. U sljedećem sloju ima mjesta za dodatnih 10, a u trećem sloju je 35. U završnom sloju imamo mjesta za još 100 ljudi, što znači maksimalni kapacitet naše mreže 150 ljudi.
Zbog rasprostranjenosti društvenih medija u našem životu trošimo više vremena njegujući ove površne odnose iz zadnja dva sloja od izuzetno vrijednih pojedinaca koji se nalaze u našem najbližem krugu. Unatoč povezanosti sa širokom mrežom, ako nam nedostaje taj prvi sloj, vjerojatno ćemo se osjećati usamljeno.
Jedna studija otkrila je da je imati bliske prijatelje još važniji za faktor sreće i blagostanja od obitelji u kasnijem životu. Oko sebe bi trebali zadržati ljude koji vas čine sretnima ili barem na neki način pridonose vašoj dobrobiti. Ne bi trebali dopustiti da tijekom života naša prijateljstva izblijede, a mi ostanemo sami.
