Debeo sam čitav život (osim jednog kratkog perioda u ranim 20-im kad sam živio život rock’n’roll zvijezde) pa sam se pomirio s time da teško gubim kile i održavam postojeću. Jasno mi je kako žene trpe veći pritisak kada je u pitanju tjelesni izgled, no kako sam uvijek bliži oznaci od 200 kg nego onoj od 100 često dobivam netražene savjete (“Vježbaj više!”) i susrećem se s predrasudama o sebi (“Ne izgledaš kao osoba koja je ikad pojela salatu u životu!”). kada si debeo zacijelo si se susreo s barem jednom od sljedećih stvari.
- Nije zabavno kada vas drugi zovu “veliki”. Još jadnije je kad vam se potpuni stranac obrati s “veliki” jer vam ne zna ime. Zadnji put sam počeo s dijetom baš zato jer me je netko na sastanku pitao “Što misliš o ovome, veliki?” Osvrnuo sam se oko sebe da vidim kome se obraća, a on je nastavio, “Hej obraćam se tebi! Ti si veliki dečko! Svi ostali ovdje su normalne veličine!” Molim?!? Što je je normalna veličina? Je li to neka veličina između normalne i xl veličine? Očito su slatkiši jezik kojeg ja govorim tečno.
- Muškarci ne gube na težini onako lagano kako mislite. Često puta sam to čuo, no iako je statistički možda tako u stvarnosti su stvari nešto drugačije. Ne gubim po 10 kilograma na tjedan tako što jedem jedan kolač manje u danu (Iako bi to bilo sjajno.) (Postoji li oblik vježbanja prinošenjem vilice ustima pa da mogu prestati s boksom?)
- Kabine za isprobavanje odjeće noćna su mora i muškarcima! Osobito ako se nalazite između brojeva pa vam veličina nogavice odgovara, a u strku ih ne možete zakopčati. I onda tako ti stojiš u kabini i psuješ dizajnera toliko glasno da ti s druge strane kucaju na vrata kako bi provjerili jesi li dobro unutra. Sve je u redu, ali hlače su pukle!
- Zapravo, kupnja općenito je noćna mora. Jedino ako kupujem slatkiše i video igrice, onda nije.
- Često sam na dijeti. Atkinsova, Zona, 4-satna dijeta…sve sam ih probao. I sve su djelovale dok nisam pojeo kruton u pauzi. Napišite to na mom nadgrobnom spomeniku.
- Često mi daju savjete koje nisam tražio. Omiljeno pitanje mi je “Jesi li ikad probao pojesti salatu?” jer salata zvuči kao čudesni sastojak. DA, probao sam salatu! Pokušao sam i s trčanjem! I jogu. I Wii Fit konzolu (je li još nekom bude muka kad mali avatar zastenje?).
- Kupaći kostim je najgori. Usavršio sam stav tijela s rukama na prsima. Da me napadne morski pas držao bi ruke na prsima kako ne bi pomislio da nisam sav mišičav. Nemoj me osuđivati, psu!
- Čuti “Hej čovječe, nikome nije stalo koliko težiš!” je jadno. Jasno da je ljudima stalo. Da nije, nitko mi ne bi sugerirao salatu za obrok. A znate li kome je još stalo? Meni! Teško je gledati voditelje na tv kako pokazuju svoj isklesani torzo znajući da ja vjerojatno nikad neću moći. Isto kao što nikad neću imati ulogu u seriji Heroji. Ne znam koje od ova dva saznanja više boli.
- Svlačionice su veliki izvor srama. Najprije se brineš tko će te gledati ondje (da), a onda netko uvijek započne razgovor s tobom pitajući te jesi li prvi put ondje. Ne, već sam odradio sat aerobika. Gdje si ti bio do sada?
- Nisam lijen niti proždrljiv! Red, rad, disciplina su moja svakodnevica. I ne, nikad ne naručim polovicu stvari s menija kad jedem vani te sam vegetarijanac po uvjerenju. Zbog posla šećem minimalno tri sata dnevno. Također: sve I da jesam lijen i proždrljiv (te neumjereno bogat), to još uvijek ne znači kako ste svi pozvani komentirati što i koliko jedem ili koliko puta odmorim tijekom dana (OK, više puta u danu odspavam malo).
