3 razloga zašto smo ovisini o činjenici da smo uvijek prezauzeti poslom

| Lifestyle |

Opsjednutost poslom

Jeste li predani član kulta "Uvijek Prezauzetih"? Najbrži način kako saznati spadate li tamo jest da odgovorite na ova pitanja: Kada vas netko koga dugo niste vidjeli pita kako ste, što odgovarate? Da ste prezauzeti? Kada radite planove s prijateljima, da li često koristite frazu "jako sam zauzeta idući tjedan, ali..."? Naravno, to se ne odnosi na one trenutke kada izliku "prezauzet/a sam" koristite kako biste se nekoga riješili... Ako vam spomenuti scenariji zvuče poznato, krajnje je vrijeme da prihvatite da ste u kultu "Uvijek Prezauzetih".

Ali znate što? Niste sami. Toliko je sveprisutna ta kronična užurbanost da je The New York Times već prije nekoliko godina pisao o tome, opisujući je kao "zamku posla" te kao "sadašnju histeriju" i "egzistencijalnu sigurnost", odnosno "zaštita protiv praznine." Prividna ili stvarna prezaposlenost postala je vrsta ovisnosti s kojom se mnogi od nas bore. Ali zašto? Članak u Inc.-u istražuje razloge zašto gajimo ljubav prema ovoj opsesiji za poslom koja nas može dovesti do ruba ludila - mi vam donosimo 3 ključna.

Vaš ego vas tjera da to činite.

Prema Inc., "naša užurbanost postala je akutno mjerilo za naše poduzetničke vrijednosti." Umjesto da vrednujemo strategiju i učinkovitost, važnije nam je da uvijek djelujemo prezaposleno. Ovakav se stav najčešće stvara već na fakultetu, kada se najviše cijeni ako ste cijelu noć ostali budni kako biste učili.

Prezaposlenost nas odvraća i smiruje od "krivnje".

Dakle, mnogi od nas se osjećaju krivima kada uzmemo čak i iznimno zasluženi odmor. Ako nije u pitanju krivnja, onda je anksioznost koja nas tjera i na godišnjem da smo "prezaposleni". Popunjavanje rasporeda do zadnjeg reda nas čini produktivnijima, čak i ako smo mogli raditi manje i spriječiti neizbježno izgaranje.

Prezaposlenost nas odvraća od naših najvećih strahova.

Ako stalno trčite od sastanka do sastanka, lakše je ignorirati druge važne stvari koje zahtijevaju (ali možda i ne zahtijevaju) našu pažnju. Prezaposlenost odvraća i od stanja tišine kojeg se mnogi boje, a ne bi se trebali, jer je tišina često produktivnija od buke, poboljšava pamćenje i osvješćuje značajno. Dakle, prihvatite zvuk tišine barem jednom u danu!