Moda bi u ozbiljnom društvu trebala biti više od zabave za djecu željnu pažnje, gospodarska grana koju valja poticati, a važnost modnih događanja trebala bi se mjeriti posjetom modnih buyera, predstavnika institucija koje u njoj prepoznaju potencijal koji će doprinijeti punjenju državne blagajne, mjesto susreta poslovnih suradnika, klijenata i potencijalnih klijenata te naravno predstavnika medija i poznatih lica koja pridonose atraktivnosti događanja. Ali prije svega, modna revija je poslovno promotivno događanje - ako ne postoji poslovni plan, strategija, proizvodnja, distribucija i prodaja, nema ni mode!
Modni se sadržaj proteklih par godina u Hrvatskoj pretvorio u zabavu za "influencere" i pozadinu za selfije iz prvog reda za klince bez kupovne moći ili one koji misle da je ZARA visoka moda. Da, interes za domaća modna događanja pao je upravo zbog dostupnosti sadržaja, gubitka profesionalnog pristupa, veličanja besmisla i pomanjkanja bilo kakve kritike. Modni novinar postalo je deficitarno zanimanje, a izvještaj o viđenom pišu najčešće nadobudni klinci, koji budimo iskreni, ni ne mogu napisati išta suvislo osim praznih fraza o "oduševljenoj modnoj publici", koja je pala u trans od prikazanih kolekcija, a ta modna publika je ponovno ona ista skupina djece, bez kupovne moći, koja ne konzumira viđenu modu s te iste piste, već je željna zabave u večernjem terminu ili promocije vlastitog "outfita" na nekom portalu. No oni koji su u ovom poslu profesionalno, a ne amaterski i s vremena na vrijeme, a pogotovo ne dva puta godišnje po četiri ili pet dana, znaju da se imena koja posluju mogu nabrojiti na prste, a i njihova je budućnost često neizvjesna. Postoje imena koja odijevaju ljude, u Hrvatskoj i van granica, ali o njima najčešće čitate vrlo malo ili ništa...
Uloga raznoraznih PR stručnjaka u domaćoj modi uzela je svoj danak te podsjeća na dance scenu devedesetih, kada je svako kućanstvo imalo svoju pjevačicu. Sjediti u prvom redu modne priredbe postalo je nelagodno iskustvo jer teško je izbjegavati poglede s druge strane, slijegati ramenima i tužno se složiti s kolegama i poznanicima kako sve prikazano nema nekog smisla. Da "poznati su pohrlili na još jedno modno događanje", ali postala je upitna i njihova poznatost kao i ono što gledaju.
Tržišna vrijednost prikazanih kolekcija, koje će "zasjati" na modnoj pisti "najvećeg regionalnog modnog projekta", vrijedna je onoliko koliko je u nju uloženo - par metara jeftinih tkanina, malo studentske nervoze i par neprospavanih noći. Ali to nije "moda", niti govorimo o modnom poslovanju. Te će se kreacije rijetko ili nikada naći na policama trgovina i još rijeđe će doživjeti bilo kakav oblik umnožavanja, gradaciju veličina te na kraju tržišno, komercijalno uspjeti ili propasti (zbog nedovoljno prodanih komada). Drugim rječima, sve velike riječi, promocija, priče o inspiraciji Teslom ili koječim, samo su baljezganje i prazne riječi. Gledali ste "kolekciju" sklepanu u par dana, na vlastitoj mašini ili kod tete šnajderice, a iste te "uzorke" možete eventualno kupiti direktno od autora, "dizajnera", preko Facebooka... bez računa naravno.. uz čast izuzecima.... što nije nikako loše za početak, ali realno gledano nije ni nešto, što očekujete od imena koje se nalazi u "vrhu domaće mode".
Dizajneri, domaći brendovi, neovisno o tome imali oni za sobom godine rada, ulaganja i potvrdu kvalitete, bili oni šivački obrt, takozvani "šnajderaj" ili pak klinci s Tekstilno-tehnološkog fakulteta, tretirani su na jednak način, stvarajući lažnu sliku o snažnoj modnoj sceni, uživajući jednak tretman u medijima, što je često rezultiralo stvaranjem obijesnih demonstracija ega, a kasnije i frustracija, kao posljedicom nezadovoljstva očekivanom brzom zaradom, za koju se smatralo ili su oni stekli dojam da dolazi s medijskom "slavom". Ali lova nije došla.
