Proljećeee. Proljeće je i odmah je sve vedrije i ljepše. Već sam pobacala svu proljetnu robu negdje na dno ormara, kad ono jučer snijeg. Ajde opet izvlači rukavice, šalove, jakne… Fakat smo uništili godišnja doba, ali o tome ćemo drugi put.
New York je središte modne industrije bez daljnjeg, ali to nema ništa s prosječnim Amerom i njegovoj modnoj osviještenosti. Ovdje možeš stvarno vidjeti sve i svašta na ulici, od modno osviještenih ljudi, hipstera, gotičara, ljudi koji se furaju na 80-e do raznih modnih dodataka, boja kose i meni posebno zanimljive obuće na ljudima. Prosječnog Amera nećeš vidjeti kao tipa iz modnih magazina i obučenog po zadnjoj modi. Oni uglavnom kupuju na rasprodajama ili imaju prastaru robu iz 1995. Robna kuća Century 21 odlična je za to u New Yorku. Ako netko uskoro stiže na Veliku Jabuku, toplo preporučujem. Samo se naoštrite živcima jer je unutra jedno 200 ljudi i prevrću onu robu kao da se besplatno dijeli. Svaki onaj prosječni šmeker je bolje obučen kod nas.
Dosta ljudi fura taj hip hop style što mislim da može biti zanimljivo do određene godine života jer kasnije naprosto izgleda smiješno. Zamisli svog tatu obučenog kao repera – tipa 50 cent. Nottt. Urbani stil su diplomirali i uglavnom su tako svi “naštimani”. Fura se crna boja najviše, ma koliko god mi šutjeli o tome. Nisam modni freak, ali fakat ovdje ljudi trebaju stručnjake za modu. Mi smo za njih Giorgio Armani. Nalazim se s frendicom Amerikankom neki dan, a ona obučena “up&down style”. Gore džemper dugih rukava, a dolje kratke hlačice. Ja obučena u dugačko i gore i dolje jer ima 8 stupnjeva, pobogu. Mene je to oduvijek zanimalo zašto Ameri nose gore dugačko, a dolje kratko i to još u bilo koje godišnje doba. Obično ljudi nose obrnuto, dolje dugačko, a gore kratko. Ona kaže da ne zna zašto je to tako, da se ona tko oduvijek oblači. Ajde razumijem da smo u Kaliforniji ili nekoj drugoj obalnoj državi gdje puše vjetar, a toplo je pa možeš se tako obući, ali zar ti nije hladno u New Yorku tako okolo hodati? To mi nikad neće biti jasno, a vidim ni njima samima. E sinko, da te moja baba vidi dobila bi ti svoje! Neće mi nikad biti jasno kako mogu nositi sandale na bosu nogu, a vani -5, kiša i snijeg. Kao za ljepotu se trpi. Daj bježi! Meni to više izgleda čudno nego lijepo.
Isto tako million puta sam vidjela da ne nose najlonke. Zašto? Razumijem da najlonke uglavnom stežu u struku, barem mene pa sam i ja probala jednom bez najlonki izaći van. Naravno da sam se prehladila. Kako njima nije ništa? Sigurno modna kompanija koja prodaje najlonke ovdje ima malu prodaju, čudi me da ih mogu i pronaći u Duane Readu. Isto tako piju vodu koju nakrcaju ledom i ne dobiju gnojnu anginu kao sav normalan svijet. Isto tako nabiju po ljeti klimu na najjače pa imaš filing da ulaziš u frižider kad ulaziš u subway ili neku trgovinu. Ljudi koji rade unutra su i sami obučeni u dugačke rukave. Jadni. Oni se ne prilagođavaju godišnjem dobu, već godišnje doba njima.
Sve to ispočetka mi je bilo prečudno, ali onda se navikneš. Zapravo, mogu nositi duge rukave gore, a kratke dolje, mogu nositi haljinu bez najlonki(ok, nekad), mogu piti vodu s ledom i ne bude mi ništa, isto tako ono s klimom. Žene u odijelima i tenisicama neću ni spominjati i kako im vire štikle iz torbe. Da, nisu u vrećici nego ih skinu s nogu onako nošene cijelog dana i tutnu ih u torbu s ostalim stvarima. Fuj. Primijetila sam da ne nose puno nakita. Kod nas svaka cura barem ima par naušnica na sebi kad izađe vanka. Ovdje je to više decentno. A kad se srede za van, brate, obuku se kao da idu u svatove ili da idu na piće u obližnji kafić u kvartu. Žalosno. Obučemo se kao da ne idemo na isto mjesto – ove moje Amerikanke strašno vole taj pamuk i jeftinu robu. Moda se brzo mijenja pa ne žele trošiti brdo para kako bi dobro izgledale, I guess. Još uvijek možeš sresti na ulici onaj stil iz 90-ih, neku plain košuljicu, prastare rifle na muškarcima s đombama od cipela ili pak bijela majica koju smo mi nosili na tjelesni kao djeca. E, a posebno me nervira ekipa iz teretane koja se šeta gola po vani na 2 stupnja. Nekad tako sjedim u subwayu i kad vidim kako se ne znaju obući proradi mi ona hrvatska kritičnost i dođe mi da se ustanem i pitam ju: „Jesi li se pogledala u ogledalo danas?“
Shvatila sam da mi brinemo o estetici, a oni o praktičnosti. Kad nemaju špicu ko mi!
With love Agatha
