Povratak modnog genija Johna Galliana u modnu industriju nestrpljivo se čekao. Iako je njegov angažman za Maison Martin Margiela propitkivan od prvoga dana, fashionisti, modni urednici i svi opinion makeri industrije nestrpljivo su čekali njegovu prvu reviju, najavljenu za siječanj. Prednost njegovog debija za ovu modnu kuću svakako je bila viđena u obliku visoke mode, u kojoj je Galliano u Dioru uvijek briljirao i mogao si dopustiti kreativnost bez pritiska i granica, pod kojima je nerijetko bio sklon pucanju.
Jučer je napokon došao dugoočekivani trenutak koji je bio Gallianov "making" ili "breaking" point jer se nakon četiri godine više-manje nikakvog prisustva u modi trebao pokazati u novom svijetlu ili njegov povratak nikada ne bi bio uspješan. Revija je najavljena minimalistički i nepretenciozno, u skladu s Margielinim stilom, na njihovom Instagram profilu fotografijom pozivnice na kojoj je samo pisalo ime brenda i datum održavanja revije. Prostorija u kojoj se održavala revija bila je klinički bijela i intimna, a među gostima se našlo probranih 100 uzvanika, većinom Gallianovih bliskih prijatelja i najbitnijih ljudi modne industrije poput Anne Wintour i Nicka Knighta.
Povratkom u svoj London, Galliano je već dao uvod u bogatu modnu priču kojoj smo nekoliko sati kasnije mogli i svjedočiti. Osim povratka korijenima i svojim prvim modnim koracima, dizajner se vratio i u doba industrijske revolucije i razvoju krojačkog zanata te krajnje i stvaranju prvog odijela. Ime kolekcije je "Artisanal", a označava zanat i izrađivanje novih stvari od postojećih stvari, čime se Galliano već na prvi spomen veže s legendarnim belgijskim dizajnerom koji je svojim fenomenalnim pristupom prerade odjeće ostao zapisan u modnoj povijesti.
Prvi model nam otkriva kako Galliano neće "preuzeti" Margielu svojim kostimografskim stilom, već da ga iznimno poštuje i uz njega sada ispisuje neku novu modu; Mini haljina od kože ukrašena je obojenim crnim autićima koji čine zanimljive obrube po njoj te je sparena s dvobojnim najlonkama na pruge i nedvojbeno "Margielovska", no nastavak nas uvodi u najdublje kutke Gallianova nekad mračnoga uma i suočava nas s njegovim demonima. Unosi svoju poznatu teatralnost, unosi vatrenu crvenu boju, donosi seksipil u svojoj najneobičnijoj formi, viktorijanske elemente - i sve zajedno prikazuje kroz formu propadanja. Naglašena je dekonstrukcija, šavovi su vidljivi, modeli su ukrašeni već korištenim komadima poput šiljaka, nakita, školjki, stakalaca... U svojoj aristokratskoj pretjeranosti Galliano uviđa svoju propast, prikazuje je strašnom i time se svojevrsno čisti od svoje prošlosti.
Okretanje stranice dvosmisleno je viđeno samim defileom. Umjesto prikazivanja komada koji su upravo prošetali pistom, Galliano na pistu pušta apsolutno fantastične modele praktički istoga dizajna u bijeloj izvedbi. Osim što time vidimo okretanje nove stranice, odao je počast i Margielinoj dizajnerskoj fazi. Bijeli modeli imaju na sebi još naglašeniji prikaz izrade, nedovršenosti, ali i neopisivu ljepotu koja završava bijelom maskiranom "mladenkom" koja je opreka zastrašujućoj vatrenoj maski koja je zatvorila show.
Za kraj, Galliano je izašao na sekundu na pistu, uredno složene frizure i u bijeloj laboratorijskoj kuti, sasvim miran i staložen, spreman za svoje nove "prve" modne korake. Neki mu i dalje neće oprostiti nedjela iz prošlosti, no neosporivo je jedno: radi "morala" industrije posrnuo je i dugo se borio te radio na sebi kako bi se vratio dizajniranju, ne samo jer to duguje sebi, već jer to duguje i modnom svijetu u globalu. Galliano je nedvojbeno veliki umjetnik, a nadamo se da će ovo biti novi početak njegove duge i uspješne modne karijere.
Dobrodošao natrag, monsieur Galliano.
