Nijedan kozmetički proizvod u povijesti nije izazvao kontroverzi kao crveni ruž, nekada je bio simbol prostitutki, a danas je simbol ženske moći.
Crveni ruž imao je nevjerojatno burnu povijest. On je jedan od najmoćnijih simbola ženske ljepote i seksualnosti, no kroz povijest mnogo su ga osuđivali, čak i zabranjivali.
Iako se njegov sastav do danas uvelike promijenio, naime nije više otrovan, žene su kroz povijest bile spremne na sebe staviti gotovo sve, čak i ako to znači izloženost otrovnim sastojcima. Mnogi povjesničari smatraju da su prvi izumitelji ruževa Sumerani, narod koji je živio na području tadašnje Mezopotamije, drugi pak tvrde kako crvene usne potječu iz drvenog Egipta gdje su žene i muškarci na usne nanosili mješavinu crvenog pigmenta, voska ili masti.
U staroj Grčkoj crveni ruž su u pravilu nosile samo prostitutke, jer je za ostale bio zabranjen. Žene u starom Rimu imale su nešto bolje uvijete, a iako je mješavina koju su koristili kao ruž imala potencijalno smrtonosnu količinu toksičnih sastojaka, oba spola su ga koristila kao način razlikovanja društvenih klasa.
Tijekom srednjovjekovnog razdoblja crvene usne stigle su u Europu unatoč nizu pokušaja vjerskih skupina da ih zabrane, naime, smatralo kako to znači nepoštovanje Boga. Ruž se tada također koristio za razlikovanje društvenih klasa, dame iz talijanskog visokog društva nosile su svijetlo ružičaste usne dok su niže klase nosile zemljane crvene tonove kako bi na taj način označile svoj niži društveni položaj. Za vrijeme renesanse engleski pastori pokušali su prikazati ruž na usnama kao „đavolski rad“, ali to nije spriječilo kraljicu Elizabethu I da upotrebljava mješavinu boje za usne. U 17. st. svećeništvo je nastavilo borbu protiv „grijeha“ obojanih usnica dok su engleski građani, uključujući i muškarce nastavili upotrebljavati različite crvene nijanse kako bi razlikovali društvene klase. Godine 1770. Britanska je vlada donijela zakon po kojem „ žene koje su zavodile muškarce pomoću kozmetičkih proizvoda mogle biti osuđene za čarobnjaštvo“. Bas poput Engleza, neke američke države također su „zaštitile“ muškarce dopuštajući poništenje braka ako je žena koristila boju za usne tijekom udvaranja.
Srećom, žene u predrevolucijskoj eri Francuske nisu imale razloga prestati koristiti mješavine za crvene usne kako bi do izražaja došao njihov porculanski bijeli ten. Prema nekim povjesničarima 1860-e godine su početak upotrebe kozmetike širom svijeta. Pariški kozmetički brend Guerlain 1880-ih proizveo je prvi komercijalni ruž . Budući da je primjena ruža tada još uvijek bila nešto što se činilo u potpunoj tajnosti, glumica Sarah Bernhardt izazvala je ogroman skandal nanoseći ruž u javnosti krajem 1800-ih.
Do prijelaza 20. st. šminka je konačno postala društveno prihvatljiva. Prema Madeleine Marsh, autorici „Compacts and Cosmetics“ prva i najpoznatija manifestacija crvenog ruža bila je kada su 1912. godine sufražetkinje (naziv koji se krajem 19. i početkom 20. st. u anglosaksonskim zemljama, pogotovo u Velikoj Britaniji koristio za pripadnice pokreta koje su se borile za jednako pravo glasa muškarca i žene, odnosno uvođenje ženskog prava glasa) zauzele ulice New Yorka noseći crveni ruž. Nakon niza stoljeća u kojem su muškarci ograničavali upotrebu ruževa zbog moralnih i vjerskih razloga, crveni ruž postao je pravi simbol ženske pobune.
Godine 1915. američki izumitelj Maurice Levy predstavio je prvi ruž za usne u kliznoj metalnoj tubici koja se smatra pretečom ruža kakvog poznajemo danas. Unatoč tom modernom napretku, uobičajeni američki recept koji je sadržavao zdrobljene insekte, pčelinji vosak i maslinovo ulje, nekoliko sati nakon nanošenja bi se pokvario. Osim toga, tada su još mnoge formule sadržavale potencijalno toksične sastojke jer Kongres nije donio učinkovit zakon koji bi kontrolirao sigurnost kozmetičkih sastojaka sve do 1938. godine.
Američke predrasude protiv crvenog ruža smanjile su se 1920-ih i 1930 -ih rastom popularnosti filmova u kojima su zvijezde nosile ekstremno tamne usne. Časopis Vogue 1933. godine proglasio je ruž kao najvažniji kozmetički proizvod za žene, što je rezultiralo porastom potrošnje kozmetike, čak i dok je Velika ekonomska kriza bila u punom zamahnu. Ekonomisti su objasnili kako potrošači i dalje kupuju „neozbiljne“ proizvode kako bi podigli raspoloženje u doba velikih financijskih poteškoća. 1940-ih tijekom Drugog svjetskog rata događaju se prve oglasne kampanje koje potiču žene da prihvate održavanje ljepote kao dio njihove građanske dužnost.
Brend Revlon je 1952. godine predstavio reklamnu kampanju „Fire and Ice“ koja je postala poznata kao jedna od najučinkovitijih reklama u kozmetičkoj povijesti. Oglas na dvije stranice uključivao je popis od 15 pitanja kako bi testirao čitateljevu osobnost i tako odredio pristaje li toj osobnosti odvažan crveni ruž koji je nosila Dorian Leigh, američki model i jedna od prvih ikona modne industrije. U 60-im godinama prošlog stoljeća dolazi do smanjenja popularnosti crvenog ruža zbog neutralnih usana koje je popularizirala hipijevska kultura koja se nastavila do 1970-ih. U međuvremenu, neke feminističke skupine osudile su crveni ruž jer je po njihovom mišljenju on bio namijenjen samo užitku muškarca. Takav način razmišljanja mijenja se krajem 90-ih kada je feminizam trećeg vala ili „feminizam ruža za usne“ poticao žene da uživaju u svojoj seksualnosti i ženstvenosti unatoč patrijarhalnom ugnjetavanju
Pojavom disco- ere, sjajne crvene usne vratile se se u visoku modu. Glam i punk rock supkultura također su imale utjecaja na povećanje upotrebe ruževa od strane muškaraca, iako to nije ništa novo, egipatski muškarci „šminkali“ su usne tisućama godina prije nego što je to napravio veliki David Bowie. 1980-e donose "krvavo" crvene usne, međutim, krajem desetljeća javlja se trend „nude“ i smećkastih nijansi ruževa za usne.
Danas je crveni ruž jednako chic kao i prije stotinu godina. Srećom, manja je vjerojatnost da će sadržavati toksične sastojke (iako predlažemo da još uvijek obratite pozornost na njih). U većini dijelova suvremenog svijeta žene imaju slobodu nositi ruž kakav god požele, ovisno o raspoloženju, prigodi i trendovima. Zapravo, čini nam se da je trenutno najveći problem pronaći idealnu nijansu tog bezvremenskog ruža.
