Dokaz da se kroz umjetnost i glazbu stvaraju predivna prijateljstva priča je između pijanista i skladatelja Zvjezdana Ružića i glazbene dive Josipe Lisac. Naš najnagrađivaniji pijanist mlađe generacije odlučio je pjesmi ‘Da li sam ti ikad rekla da te volim’ odahnuti novi život svojim autentičnim izričajem. Kako Zvjezdana i Josipu još od dana inauguracije povezuje prijateljstvo, Zvjezdan je pozvao Josipu da mu se pridruži kao gošća u njegovoj izvedbi pjesme, no na jedan vrlo neuobičajen, definitivno vrlo hrabar način. Kako kaže Josipa: “Biti autentičan i originalan je teško, to mogu samo veliki”, referirajući se na Zvjezdanovu glazbu i njegovu obradu Karlove pjesme.
Zvjezdan se u svom stvaralaštvu ne dodvorava nikome, već hrabro slijedi svoje srce na svom glazbenom, ali i životnom putovanju. Tako je bilo i u ovoj suradnji, gdje je pjesma Karla Metikoša uz Zvjezdanov solo projekt Pianotron dobila potpuno novi život. Svoju glazbenu obradu Ružić je odlučio objaviti upravo na 30. obljetnicu smrti velikog kompozitora i Josipine najveće ljubavi, čime mu odlučuje odati počast.
Zvjezdan i Josipa svoju su prvu umjetničku suradnju ostvarili na inauguraciji predsjednika Zorana Milanovića na kojoj su izveli kontroverznu i nikad više u povijesti kritiziranu, ali i hvaljenu izvedbu hrvatske himne. Ovo dvoje glazbenika, iako generacijski vrlo udaljeni, notama kao da pričaju isti jezik, nose sličan pogled na svijet, a njihov pogled definitivno je - ljubav. Njihovi priče imaju zajednički nazivnik: iskreno i autentično. Josipa tim putem hrabro korača čitav svoj život, a Zvjezdan svoje 33 godine. Kako kaže Ružić: Možda smo se u toj neshvaćenosti nas dvoje i prepoznali jer biti svoj ima svoju cijenu.”
Od samog početka ‘Pianotrona’ Zvjezdan vođen osluškivanjem tonova svoje duše spajajući instrumente kao još dosad nitko u svijetu stvara originalnu glazbu uz koju njegova publika na koncertima zajedno s njim putuje na sva lijepa mjesta kuda ih Ružić notama vodi.
U intervjuima pijanist naglašava kako je ova obrada njegovo vlastito viđenje ljubavi, nekih njegovih pogleda na ljubav, nečega što tek će u njegov život doći. Njegovo viđenje glazbenog stvaralaštva je kreiranje glazbe iz srca bez pristanka na kompromise. Kako kaže Zvjezdan: “Glazba mora biti nevina, netaknuta, ona ostaje i živi vječno, dok mi smo samo prolaznici…”
Naglašava kako je ovu obradu stvarao za sebe, da ostavi trag u vremenu: “Rijetko snimam obrade tuđih skladbi, ali ovo je nešto drugačije. Ovo je uspomena na sve lijepo što se dogodilo od prvog dana mog susreta s Josipom, našeg prijateljstva koje sam odlučio ovjekovječiti notama. Zahvalnost što me je najveća diva naših prostora prepoznala od prvog dana nastanka mog Pianotrona, što vidjela je ono nešto u meni posebno, što to i dan danas u meni vidi i u mene vjeruje. Možda zato što je i sama često bila neshvaćena i drugačija, možda zato što prepoznaje moj put, koji definitivno nije tipičan niti lagan, dok stvaram glazbu u ritmu moje duše spajajući instrumente na dosad još neviđeni način.
Možda smo se baš u toj neshvaćenosti nas dvoje i prepoznali, onog dana kada mi je kao anđeo čuvar dala blagoslov i stala uz mene. Upravo ovom obradom htio sam to glazbom dočarati na način gdje Josipa zvukovno dolazi iz daljine kao glas duše, gdje iza mojih klavirskih improvizacija ona čuva najljepšu stražu sa svojim vokalnim dionicama, baš kao i u životu. Karlo Metikoš imao je također težak put, također je bio neshvaćen na samom početku i tražio je svoj zvuk neovisno o tome koliko je drugima bio čudan. Sve te priče koje čuo sam o njemu, njima, o njihovoj ljubavi, o njihovoj predanosti, sve to čuo sam upravo u toj skladbi. Baš ova skladba zvuči mi kao jedan od soundtrackova njihovog života, njihove ljubavi. Ipak, ja ovdje ne pričam njihovu priču. Pianotronom sam ispričao svoju priču, gdje sanjam svoju ljubav, svoja jutra s nekim tko tek će doći, tko tek će osvojiti moje srce”, ističe Zvjezdan Ružić.
Josipa je oduvijek poznata kao glazbenica koja je svojom autentičnošću pomicala glazbene i estetske granice ovih prostora te uvijek davala priliku talentiranim umjetnicima da zajedno kreiraju umjetnost koja će postati bezvremenska.
Za Zvjezdana glazbena diva ima samo riječi hvale: “Lijepo je biti u društvu darovitih i kreativnih ljudi. Zvjezdan Ružić, vrhunski jazz pijanist, poželio je obraditi pjesmu Karla Metikoša ‘Da li sam ti ikad rekla da te volim’ i sve svoje znanje koje posjeduje, a nadasve snažan senzibilitet pretočio je u senzacionalnu glazbenu sliku. Treba uvijek unijeti svoj identitet, treba uvijek biti autentičan i originalan. Da li je to teško? Da, teško je, ali tako rade veliki. Svojom hrabrom vizijom napravio je eteričnu, futurističku, sjajnu, izuzetno muzikalnu glazbenu obradu kojom šalje poruku da djela koja su stvarana srcem i istinom žive zauvijek Da, onda to sve skupa ima smisla… Hvala Zvjezdan Ružić”, istaknula je Josipa Lisac.
Kulisa za spot pjesme ‘Da li sam ti rekla da te volim’ postala je novouređena zagrebačka Tvornica kulture, središte glazbenih i kulturnih događanja, dok video spot potpisuju producentsko-redateljski duo Sestrice
