Dvadesetidrugi ožujak, rano jutro. U jednom uglednom frizerskom salonu u Bauerovoj vlada muk.
Neprijatnu tišinu prekida oštra zvonjava telefona.
"Ne javljaj se...", podvikne strogo dežurni brico na bubuljičavog dripca iz frizerske škole koji je imao tu sreću da upravo ovdje obnaša svoju praksu,"to 'lešinari' zovu već deseti put jutros da pitaju šiša li se ovdje vlasnik jednog velikog trgovačkog lanca."
U salon u tom trenutku ulazi bivši dopredsjednik aktualnog prvaka Hrvatske u nogometu, a sada, valjda, neka vrsta specijalnog savjetnika, vidno uzrujan.
"Prljavi su...", govori još s vrata pokazujući na neko besprizorno mnoštvo okupljeno ispred frizeraja,"Ne znaju se ni oprati!"
Jedan general o kojemu se trenutno snima film s Goranom Višnjićem u glavnoj ulozi, a koji se također ovdje redovno šiša, na to je samo potvrdno kimnuo uredno podšišanom glavom.
---
Elem, iako je spomenuti frizerski salon u Bauerovoj ulici, što se klijentele tiče, pokriva jedan mnogo veći teritoriji. S Markova trga se, naime, ponekad zna spustiti i Premijer osobno, a ni jednom od bivših predsjednika države nije bilo mrsko spustiti se pod pauzom za gablec s Pantovčaka na jedno brzinsko šamponiranje.
Nekadašnji prvi strijelac Svjetskog prvenstva i sadašnji predsjednik našeg nogometnog saveza ovdje dolazi još otkad je iz N.k. Osijeka kao obećavajući, ali ipak žgoljavi balavac tek prešao u Dinamo, a legenda kaže da se kasnije čak i iz Madrida svaka dva tjedna vraćao u Zagreb samo zbog šišanja. Na tome je, navodno, snažno insistirala poznata španjolska ljepotica Ana Obregon, tadašnja bolja polovica ovog vanserijskog golgetera vazda uredne frizure...
Vladimir Šeks je, nadalje, upravo ovdje napisao Ustav Republike Hrvatske dok je čekao da dođe na red kod svoje najdraže frizerke, a i tajnoviti 'Dopisnik iz centra' s Wall.hr-a - u onim rijetkim trenucima odmora između dvije priče - rado navrati na masažu tjemena i manikuru.
Svi nabrojani, pa još i mnogi drugi javnosti poznati, ali i nepoznati ljudi kojima onaj omalovažavajući izraz 'Tko te šiša?!' nije uvreda, već prilika da se pohvale, ovdje dolaze zato što osim svih onih uslova koje frizerski salon mora ispunjavati kako bi ostvario dugoročnu odanost svojih klijenata - među kojima su najvažniji spremnost na ugodne razgovore, poznavanje susjedstva, sporta i tvog imena, te poštovanje svih želja vezanih za frizuru, nezahrđale škare i pometen pod - nudi još dvije iznimno bitne komponente.
Prva, veoma važna, da je jedina potrebna verbalna instrukcija pri sjedanju u stolicu, ono usputno: "K'o i uvijek!", a druga - moguće još važnija - da je brico uvijek na strani svoje mušterije i da je bezrezervno podržava. Pogotovo u odnosu s nekim trećim licima koja se tu, eto, ne šišaju, niti briju...
Poput Carle Del Ponte prije nekoliko godina ili, evo, sada ovih ništa manje agresivnih i napasnih, ali itekako dokonih novinara nekog lijevog portala koji su to jutro, dvadesetidrugog ožujka, sasvim bespotrebno narušili inače idiličnu atmosferu ovog malog frizerskog salona u Bauerovoj.
---
"Nabijem ih!", podrži brico brzo specijalnog savjetnika koji je na početku priče vidno uzrujan ušao u salon i, pripremi mu stolac za pranje kose i šišanje iz kojega je upravo zadovoljno ustao vlasnik jednog velikog domaćeg trgovačkog lanca. A, koji je, uzgred kazano, uz malu pomoć spretnih djelatnika skoro pa sasvim nezamjećeno napustio radnju, ostavljajući tako okupljeno mnoštvo neobavljena zadatka.
"'Oćemo k'o i uvijek?!", pitao je potom naš glavni junak više reda radi, te ni ne čekajući odgovor uključio brijaču mašinicu čiji zvuk je već nakon par sekundi umirio i ovu stalnu mušteriju.
Mali dripac iz 'frizerske' sve to je samo radoznalo promatrao i na najboljem mogućem primjeru učio što sve čini jednog pravog bricu kojemu klijenti vjeruju, te mu se uvijek rado vraćaju.
Neki, evo, čak i svaki dan...
Neprijatnu tišinu prekida oštra zvonjava telefona.
"Ne javljaj se...", podvikne strogo dežurni brico na bubuljičavog dripca iz frizerske škole koji je imao tu sreću da upravo ovdje obnaša svoju praksu,"to 'lešinari' zovu već deseti put jutros da pitaju šiša li se ovdje vlasnik jednog velikog trgovačkog lanca."
U salon u tom trenutku ulazi bivši dopredsjednik aktualnog prvaka Hrvatske u nogometu, a sada, valjda, neka vrsta specijalnog savjetnika, vidno uzrujan.
"Prljavi su...", govori još s vrata pokazujući na neko besprizorno mnoštvo okupljeno ispred frizeraja,"Ne znaju se ni oprati!"
Jedan general o kojemu se trenutno snima film s Goranom Višnjićem u glavnoj ulozi, a koji se također ovdje redovno šiša, na to je samo potvrdno kimnuo uredno podšišanom glavom.
---
Elem, iako je spomenuti frizerski salon u Bauerovoj ulici, što se klijentele tiče, pokriva jedan mnogo veći teritoriji. S Markova trga se, naime, ponekad zna spustiti i Premijer osobno, a ni jednom od bivših predsjednika države nije bilo mrsko spustiti se pod pauzom za gablec s Pantovčaka na jedno brzinsko šamponiranje.
Nekadašnji prvi strijelac Svjetskog prvenstva i sadašnji predsjednik našeg nogometnog saveza ovdje dolazi još otkad je iz N.k. Osijeka kao obećavajući, ali ipak žgoljavi balavac tek prešao u Dinamo, a legenda kaže da se kasnije čak i iz Madrida svaka dva tjedna vraćao u Zagreb samo zbog šišanja. Na tome je, navodno, snažno insistirala poznata španjolska ljepotica Ana Obregon, tadašnja bolja polovica ovog vanserijskog golgetera vazda uredne frizure...
Vladimir Šeks je, nadalje, upravo ovdje napisao Ustav Republike Hrvatske dok je čekao da dođe na red kod svoje najdraže frizerke, a i tajnoviti 'Dopisnik iz centra' s Wall.hr-a - u onim rijetkim trenucima odmora između dvije priče - rado navrati na masažu tjemena i manikuru.
Svi nabrojani, pa još i mnogi drugi javnosti poznati, ali i nepoznati ljudi kojima onaj omalovažavajući izraz 'Tko te šiša?!' nije uvreda, već prilika da se pohvale, ovdje dolaze zato što osim svih onih uslova koje frizerski salon mora ispunjavati kako bi ostvario dugoročnu odanost svojih klijenata - među kojima su najvažniji spremnost na ugodne razgovore, poznavanje susjedstva, sporta i tvog imena, te poštovanje svih želja vezanih za frizuru, nezahrđale škare i pometen pod - nudi još dvije iznimno bitne komponente.
Prva, veoma važna, da je jedina potrebna verbalna instrukcija pri sjedanju u stolicu, ono usputno: "K'o i uvijek!", a druga - moguće još važnija - da je brico uvijek na strani svoje mušterije i da je bezrezervno podržava. Pogotovo u odnosu s nekim trećim licima koja se tu, eto, ne šišaju, niti briju...
Poput Carle Del Ponte prije nekoliko godina ili, evo, sada ovih ništa manje agresivnih i napasnih, ali itekako dokonih novinara nekog lijevog portala koji su to jutro, dvadesetidrugog ožujka, sasvim bespotrebno narušili inače idiličnu atmosferu ovog malog frizerskog salona u Bauerovoj.
---
"Nabijem ih!", podrži brico brzo specijalnog savjetnika koji je na početku priče vidno uzrujan ušao u salon i, pripremi mu stolac za pranje kose i šišanje iz kojega je upravo zadovoljno ustao vlasnik jednog velikog domaćeg trgovačkog lanca. A, koji je, uzgred kazano, uz malu pomoć spretnih djelatnika skoro pa sasvim nezamjećeno napustio radnju, ostavljajući tako okupljeno mnoštvo neobavljena zadatka.
"'Oćemo k'o i uvijek?!", pitao je potom naš glavni junak više reda radi, te ni ne čekajući odgovor uključio brijaču mašinicu čiji zvuk je već nakon par sekundi umirio i ovu stalnu mušteriju.
Mali dripac iz 'frizerske' sve to je samo radoznalo promatrao i na najboljem mogućem primjeru učio što sve čini jednog pravog bricu kojemu klijenti vjeruju, te mu se uvijek rado vraćaju.
Neki, evo, čak i svaki dan...
