Projekt "Potpis" nastao je kao rezultat višegodišnjeg profesionalnog istraživanja autorice Lidije Fištrek u suradnji s udrugom "Arts" iz Zagreba. Zamisao projekta sastoji se od izložbe koja se bavi proučavanjem fenomenologije suvremene mode, identiteta, uloge tijela u modi, funkcije odjeće na tijelu, tijela kao sredstva u modi i dizajnerskog potpisa pomoću odjeće u Hrvatskoj. Samo tijelo u svom osobnom izgledu kao životnome stilu već je unaprijed vizualno konstruirano. Ono ima potrebu za odijevanjem, promjenom stila, intervencijom i redizajniranjem. Autori koji se predstavljaju u projektu na različite načine koriste površinu tijela kao teritorij inskripcije, koja na pomalo šarmantan način briše granice pripadnosti i pruža mogućnost dizajnerima da pomoću osobnog potpisa ostave pečat na svojem autorskom djelu. Tijelo za njih mora biti u skladu s vlastitim kreativnim dizajnom života. Kratkim pregledom autorskih radova hrvatskih modnih dizajnera u projekt su uključeni Igor Dobranić, Lidija Fištrek, Adrijana Subotić Pjajčik i Saša Maksimiljanović. Svaki autor prvenstveno predstavlja osobni stil i način ostavljanja potpisa putem odjeće, dok akademska kiparica Sanja Sašo ostavlja svoj autorski potpis na skulpturama i tijelo tretira kao tekuće i fluidno.S obzirom na to da je projekt interdisciplinaran,svaki je sudionik izložbe dao doprinos projektu iz svoje uže struke.
Igor Dobranić, kostimograf koji svoj pristup radu bazira prvenstveno na tijelu kao konstrukciji. Za autorski potpis koristi formu,volumen i teksturu tkanine ili nekog drugog medija u svrhu odjevnog predmeta ili kostimografije. Prije svega forma i vizualna konstrukcija važna su značajka rada ovog autora. Tijelo je za njega konstrukcija na koju se intervenira odjećom i formom.
Lidija Fištrek, teoretičarka mode i modna dizajnerica bavi se mišlju o odjeći kao živom organizmu koji ima svoj genetski kod i vijek trajanja. Upisivanjem osobnog DNK u odjeću autorica se bavi mišlju o odjeći kao mediju koji živi. Recikliranje i raspadanje odjeće je neizbježno, kao i ljudskog tijela. Sve ima svoj rok trajanja. Intervencijom i inskripcijom DNK uzoraka u odjeću, na neki način oživljava istu i tretira ju poput svojih produžetaka na drugim nositeljima, pri tome zanemarujući tijelo kao formu,već igrajući se njegovim fragmentima.Svaki korisnik nositelj je autoričinog dijela DNK(otisak prsta,krv,uzorak kose,sline) i na taj način živi odjeću, koja ima svoj vijek trajanja.Odjeća na taj način postaje živi organizam,koji oživljava pomoću implantiranja DNK. Ona se rađa,živi i raspada,baš kao i tijelo.
Andrijana Subotić Pjajčik, modna dizajnerica koja na avangardan način i ponekada provokativan bavi se tijelom i njegovom sexualnošću. Koketirajući sa često nekonvencionalnim takaninama poput neoprena,raznih pletiva i sl. autorica Često inskripirajući provokativne natpise ili likovnim intervencijama autorica ostavlja svoj prepoznatljiv potpis na odjeći.
Saša Maksimiljanović, modna dizajnerica koja se u svom radu bavi propitivanjem volumena, formi, teksturama, zastiranjem i odgrtanjem tijela i na vrlo specifičan način ostavlja svoj autorski potpis u odjeći. Tijelo za nju predstavlja površinu koju možemo modelirati prema osobnim željama samih korisnika.Vrlo prepoznatljiv rukopis autorice upravo je u samoj formi vizualne konstrukcije.
Sanja Sašo, akademska kiparica vrlo je sklona eksperimentiranju u odnosu na tijelo,njegovu primarnu funkciju i formu.Koristeči nerijetko žicu za uzradu svojih skulptura, iluminaciju i pejzaž kao scenografiju,umjetnica tijelu daje sasvim novi pogled i značenje. Suvremeni teoretičari mode podrazumijevaju tijelo kao tekuće,fluidno, dok suvremeni umjetnici tijelo tretiraju kao stroj sa produžecima,kojima se produžuje vijek trajanja.
Izložba je podijeljena u 5 cjelina. U svakoj cjelini prikazana je instalacija jednog autora koja se sastoji od odijevnog predmeta i skulptura koji su zamišljeni kao instalacije u prostoru.Osobitu smo pozornost usmjerili na multimedijski prikaz kojim smo dopunili izložbu( od prikaza pojedinih multimedijskih sadržaja do predstavljanja dizajnerskih radova kao pokretnih slika). S obzirom na to da je projekt interdisciplinaran upotpunjen audio vizualan doživljaj izložbe sastoji se od produciranog elektronskog zvuka, koji stvara dojam tijela u pokretu. Autori i producenti glazbe za izložbu su: Enes i Emil Hamidović (Phonoratz) iz Beograda, Srbija. Svaki je autor dao svoj stručni doprinos i omogučio sintetiziranje građe ovoj zanimljivoj temi, a otvorenje izložbe je 18.12. u Tehničkom muzeju u Zagrebu.
