Festival ZagrebDox, koji će se održati od 15. do 22. ožujka u CineStaru Zagreb – Branimir mingle mallu, donosi više od sto filmskih naslova. Kao i svake godine dio programa rezerviran je za autore koji već desetljećima majstorski kreiraju uspješne, inovativne, raznovrsne dokumentarne radove. Program Majstori Doxa ove godine donosi najnovija ostvarenja dokumentarističkih veterana: američkog oskarovca Alexa Gibneyja, danskog majstora eksperimentalno-dokumentarne filmske forme Jørgena Letha, njemačkog filmskog veterana Wernera Herzoga te Nizozemca Johna Appela, poznatog po sklonosti emotivno nabijenim ostvarenjima o pričama "običnih" junaka.
Ove godine uključen je i novi program Filmaši o filmašima, u kojem uspješni redatelji portretiraju ponajveće svjetske filmske umjetnike. Tako će publika imati priliku saznati nove detalje iz života, djelovanja i opusa Miloša Formana, Petera Sellersa i Andreja Tarkovskog.
Forman protiv Formana (Forman vs Forman) nostalgični je dokumentarac u režiji Helene Třeštíkove i Jakuba Hejne koji rasvjetljava karijeru dvostrukog oskarovca Miloša Formana. Gledamo kako se Forman na vrhuncu karijere hvata u koštac s nacizmom i komunizmom, dvjema najvećim sablastima u Hollywoodu toga vremena, te kako ta previranja oblikuju njegovu sklonost pružanju otpora putem filma. Redatelji se također dotiču Formanova traumatičnog djetinjstva u Čehoslovačkoj i njegova utjecaja na kasnije godine egzila u SAD-u. Film je posveta jednom od najvećih filmskih stvaratelja, prikazan je na najvažnijim festivalima diljem svijeta, uključujući IDFA-u i festival u Cannesu. Opus Helene Třeštíkove publici ZagrebDoxa poznat je otprije, a 2013. za film Osobni svijet kao i cjelokupni filmski opus osvojila je nagradu Mojoj generaciji, koju dodjeljuje direktor festivala Nenad Puhovski.
Okosnica dokumentarnog filma Duh Petera Sellersa (The Ghost of Peter Sellers) jest komedija Ghost in the Noonday Sun iz 1973, koju je redatelj Peter Medak snimao na lokacijama na Cipru i u Engleskoj. Glumačku ekipu filma činili su Peter Sellers, Spike Milligan, Peter Boyle, Anthony Franciosa i Murray Melvin, a sniman je gotovo u potpunosti na pravim brodovima na Mediteranu, što tada nije bio običaj. Zbog niza okolnosti projekt je pretrpio velike gubitke. Dokumentarac prati povratak redatelja Medaka na Cipar nakon 42 godine. Prikazan je na festivalima diljem svijeta, dok je na festivalu na Beverly Hillsu osvojio Zlatnu palmu za najbolji film te posebnu nagradu žirija za najbolji dokumentarni film.
U režiji sina slavnog redatelja Andreja A. Tarkovskog, koji je život i karijeru posvetio očuvanju i promicanju očeva stvaralaštva, film Andrej Tarkovski. Filmska molitva (Andrey Tarkovsky. A Cinema Prayer) nudi jedinstven pogled na tog velikog umjetnika, a kao primarnim izvorima koristi se samo njegovim audiomaterijalima i osobnim zapisima. Sam redatelj osvrće se na svoj život i radove, od djetinjstva koje su obilježili majčina ljubav i duboko poštovanje prema ocu pjesniku, sve do emigriranja u Europu. Ispreplićući prizore iz njegovih filmova, opsežni privatni arhivski materijal i novonastale prizore s mjesta snimanja i lokacija značajnih za Tarkovskijev život, ova nam "filmska molitva" pomaže dočarati filmskog velikana i njegovu viziju o umjetnosti i svijetu. Film je, između ostalog, prikazan na venecijanskom filmskom festivalu.
Novi film Alexa Gibneyja, Građanin K (Citizen K), tematizira neobičan slučaj Mihaila Hodorkovskog, bivšeg oligarha, a sadašnjeg disidenta i borca za ljudska prava. Njegovo je bogaćenje devedesetih bilo popraćeno i snažnim političkim utjecajem, no 2000-e je Hodorkovski proveo u zatvoru, da bi ga potom antiputinovski pokret preobrazio u amblematsku žrtvu korumpiranog političkog sustava. Njegova je priča polazišna točka za filmsko istraživanje postsovjetske Rusije koje pod Gibneyjevom redateljskom orkestracijom postaje prodorna i pronicljiva analiza u maniri političkog trilera.
Jørgen Leth u poetičnom i vrlo osobnom filmskom dnevniku Ja hodam (I Walk) bilježi svoje konkretne i simboličke pokušaje da posloži život nakon katastrofalnog potresa koji je 2010. pogodio Haiti, gdje ovaj kultni redatelj živi od 1991. Kako bi procesuirao vlastitu, ali i širu nacionalnu traumu, Leth već naredne godine kamerom na mobitelu počinje snimati svoju svakodnevicu, pretvarajući svoju stalnu potrebu za eksperimentiranjem s filmskim jezikom u emotivnu bilješku o suočavanju s traumama, kao i s tjeskobama što ih donosi starenje.
Wernera Herzoga filmska je kamera već mnogo puta odvela na brojne lokacije diljem svijeta, a u svom novom ostvarenju prvi je put snimao u Tokiju. U meta-narativnom filmu Obitelj u najam (Family Romance LLC), kontinuirano ispreplićući dokumentarizam i fikciju, Herzog donosi zapanjujuću priču o japanskoj tvrtki specijaliziranoj za iznajmljivanje surogatskih članova obitelji i njezinom osnivaču Yuichiju Ishiiju. Komodifikacija ljudskih odnosa i (ne)mogućnost emocionalnog vezivanja u doba kada doslovno bilo što može postati robom i zauzeti svoje mjesto na tržištu centralna je tema ovog fascinantnog ostvarenja.
Film Jednom kad se prašina slegne (Once The Dust Settles) redatelja Johna Appela također je povela na nekoliko lokacija: u Italiju, Ukrajinu i Siriju. Tematizirajući sudbinu gradova uništenih velikim prirodnim i ekološkim katastrofama ili ratnim razaranjima – Amatricea, Černobila i Alepa, ovaj se filmski triptih temelji na evokativnim pričama preživjelih koji, nastojeći ponovno izgraditi vlastite živote u opustošenoj okolini, svjedoče o snazi ljudskog duha.
