Mizofonija je stanje u kojem određeni zvukovi, poput mljackanja, srkanja, zvuk noktiju koji prelazi preko školske ploče i slični, osobe gotovo pa dovode do ludila.
Zvuk koji izaziva ove reakcije varira od osobe do osobe, a britanski naučnici otkrili su kako ove stanje ima stvarnu biološku osnovu i da se ne radi samo o razdražljivosti. Skeniranje mozga osobama kojima je zvuk žvakanja, srkanja, čak i disanja nepodnošljivi imaju anomaliju na mozgu. Razlika se nalazi u frontalnom režnju, što sugerira kako je ovo stanje, iako su prema njemu dugo bili skeptični, stvarno.
Osim što im izaziva nelagodu, osobe koje pate od poremećaja mizofonije kada čiju zvukove kojih ih iritiraju počinju se znojiti, a srce im počinje ubrzano kucati.
Za ovo stanje još nije otkriven lijek, a osobe koje pate od izraženijeg oblika mizofonije obično odlaze na terapiju kognitivnog ponašanja i na psiho terapije.
Mizofonija je poremećaj o kojem se počelo govoriti i koji se počeo istraživati posljednjih dvadesetak godina, stoga ne čudu kako oni koji pate od tog poremećaja u blažem ili akutnije obliku nisu ni svjesni da je to vrsta poremećaja.
Kronična mizofonija može otežati život onima koji pate od ovog poremećaj, ali i njima bliskim ljudima. Oni s ekstremnim slučajevima kažu kako ponekad ostaju sami kod kuće kako bi izbjegli situacije koje mogu ih mogu uznemiriti i dovesti do stanja u kojem si žele počupati kosu. Profesor kognitivne psihologije, Tim Griggiths, na sveučilištu u Newcastleu nada se kako će ova studija pomoći ljudima s mizofonijom.
