Alis Marić, autorica je popularnog bloga o knjigama Čitaj knjigu te udomiteljica knjiga. Ima faze čitanja publicistike, dramske literature, filozofije i kaže kako ne prođe dan da ne uđe u knjižaru ili knjižnicu. Obožava miris knjiga, voli ih dodirivati, uživa u lijepim mjestima za čitanje, udobnim foteljama te mekom i mirisnom krevetu gdje se može opušteno čitati. Osobito voli – knjige preporučivati.
Uskoro počinju praznici, godišnji odmori kada svi imamo više mira i vremena za čitanje. Čak i oni koji ljeti moraju raditi pronađu više slobodnog vremena za čitanje bilo u prirodi, bilo kod kuće na ležaljci ili u ugodnoj fotelji. Godišnji odmor je vrijeme kada se treba posvetiti samom sebi što za mnoge znači napokon imati dovoljno vremena za čitanje knjiga.
Čitanje i ljeto se vole oduvijek. Ljeti nastojimo nadoknaditi svo ono vrijeme koje nismo čitali tijekom godine. Znanstveno je dokazano kako čitanje knjiga smanjuje tjeskobu i stres za 60% te omogućava ljudima da pobjegnu od vlastitih problema. U silnoj ponudi po knjižarama sigurno trebate savjet koju dobru knjigu ponijeti na odmor? Čitaj knjigu vam u tome pomaže i donosi vam listu 11 najboljih knjiga za nadolazeće ljeto 2016! Ovo je definitivno lista dobrih knjiga koje vrijedi čitati i vjerujemo da će se za svakoga naći ponešto jer nudimo zaista raznoliki izbor.
Uživajte u ljetu i čitanju.
-
Moja borba II. dio – Karl Ove Knausgaard (Oceanmore) –autobiografija koja će vas ostaviti bez daha
Karl nam na 3500 stranica u svojih šest knjiga piše o svojoj svakodnevnici, sa svim obvezama i svojom rutinom. Svakodnevnica je nešto što on trpi, ali i nešto čemu se veseli. Ne daje mu smisao života i ne raduje ga. Kontroverzno zar ne? Karl je stalno u potrazi za smislom života i svijeta. O tome se radi u njegovoj autobiografskoj trakavici. Kojom iskrenošću i brzinom Karl ogoljuje svoj život toliko brzo čitatelj „trči“ u ovom čitateljskom maratonu i – ne može stati. Knausgard i u ovom dijelu nudi zadivljujući stil pisanja i opis vlasitog života uz ljubavnu priču koja je toliko stvarna da očarava.
U prvoj knjizi “Moje borbe” pratimo autorove mučne tinejdžerske godine provedene kod oca u Kristiansandu. Otac, koji nikad nije zadovoljan svojim sinom, guši ga svojom hladnoćom i vrlo brzo se od mučaljivog oca pretvara u napornog alkoholičara.
Nestrpljivo sam čekala nastavak ove hipnotizirajuće osobne priče i potvrdila se ona da – tko čeka, dočeka.
U svojoj drugoj knjizi Karl nam govori o različitim vrstama vlastite ljubavi: ljubavi prema djeci, ženi, prijateljima, literaturi. Riječ je o svijetlim, ali i tamnim stranama ljubavi pa tako i vlastitim tamnim stranama. Njih ima mnogo više nego li onih svijetlih. Knjiga vrvi sukobima, konfliktima, agresijama i graničnim ponašanjem. Istovremeno knjiga vrvi nježnostima, ljubavima, strpljivošću. Malo tko bi imao hrabrosti to tako otvoreno priznati cijelom svijetu.
Upoznavši Lindu fatalno se u nju zaljubljuje i s njom zasniva obitelj. U nekoliko godina imaju troje djece (Vanju, Heidi i Johna) i oboje su zatečeni novim izazovima i obvezama obiteljskog života. Osobito me je dirnuo opis porođaja njegove djece kao i ljubav prema punici Ingrid – majci njegove supruge Linde.
Između čitatelja i Knausgaarda trenutno se stvara snažna intimnost. Ponekad mi je kao čitateljici bilo čak i neugodno stalno zavirivati u njegovu spavaću sobu, u kuhinju, u njegovu svakodnevnicu i najdublju initimu. Karl je rijetko simpatičan, često je nervozan, hladan i usamljen. Ali upravo to mu daje neku čarobnu silu i zarobljava vas svojim stilom i iskrenošću.
Ovo je knjiga koja pomiće granice, a Karl je majstor riječi atmosfere života.
Knausgaard zna na dvadeset strana opisati odlazak na zahod i ljudi će to ipak čitati i biti očarani. Koliko to ljudi u književnom svijetu može? Zato, čitajte ovu međunarodnu senzaciju i autobiografsku trakavicu. Ja jedva čekam treći dio. U njemu je riječ o njegovom djetinjstvu i paralelnom svjetu djece i odraslih.
-
Braneći Jacoba – William Landay (Algoritam) – pravnički triler koji se ne ispušta iz ruku.
„Nijedan roditelj ne može biti sasvim objektivan o svojem djetetu“.
Obožavam pravničke trilere, a „Braneći Jacoba“ je fascinantan primjer takve literature. Osim što se ova priča bavi pravdom, zločinom, otkrivanjem zločinca i slikom suđenja, ovaj roman je ujedno i inteligentno napisana obiteljska drama koja ostavlja gorak okus u ustima i koju dugo nećete moći izbiti iz glave. Dok nam Andy Barber, Jacobov otac u prvom licu prepričava svoju životnu dramu svi će se sigurno početi preispitivati i zapitati koliko dobro poznaju svoju djecu a koliko poznajemo jedni druge, s koliko površnosti i laži živimo te kako i koliko se jedan dobar brak može održati u kriznoj situaciji. Osim toga ukazuje nam na pregršt zanimljivih i aktualnih društvenih tema: bullying u školama, utjecaj društvenih mreža na život tinejdžera i koliko se danas, pored Facebooka i Googla može nešto sakriti. Može li prijateljstvo izdržati probleme i sumnje, okrutnost tinejdžera? Koliko pubertet utječe na odnose unutar obitelji, kolika je i ima li krivnje roditelja i mogu li geni biti odgovorni za nasilno ponašanje djece?
U travnju 2007. godine, u gradiću pored Bostona, u parku koji vodi do škole pronađen je mrtav,izboden nožem, četrnaestogodišnji Ben Riffkin. Ben je išao u paralelni razred s Jacobom. Nikada se nisu podnosili. Ben je često vrijeđao i ponižavao Jacoba pokazivajući otvoreno mržnju ne samo u direktnom odnosu nego i preko Facebooka. Jacob je naizgled običan četrnaestogodišnjak. Smiješan, vrlo šarmantan, zgodan. Zanimaju ga računala, voli razne naprave, videoigre i glazbu. Puno čita ali je vrlo introvertiran. Oduvijek je nosio taj nagovještaj nepripadanja. S njime je teško komunicirati. Jacobov otac je Andy Barber, pomoćnik okružnog tužitelja u svom okrugu. Nakon što je policija došla na mjesto ubojstva on preuzima ovaj slučaj ni ne sluteći da će prvooptuženi za ovo ubojstvo biti upravo njegov sin Jacob. U školi koju su dječaci polazili Andy odmah nailazi na zid tišine i nepovjerenja, dok Jacobovi prijatelji iz razreda, otvoreno na Facebooku, komentiraju tko bi mogao biti ubojica. Svi okrivljuju Jacoba, a slučaj dobiva neviđenu dinamiku koja iz korijena promijeni živote obitelji Barber.
Može li „gen ubojice“ biti presudan u optužnici protiv Jacoba? Otac ni trenutka ne vjeruje u Jacobovu krivnju i siguran je da njegov sin nije ubojica. Za njega je jedini mogući krivac – lokalni pedofil Leonard Patz. Majka Laurie i nije baš tako sigurna u Jacobovu nevinost. Suđenje počinje. Jamčevina je plaćena, Jacob suđenje čeka izvan pritvora. Porota je izabrana. Jacobov otac Andy bude skinut sa slučaja. Obitelj Barber uzima najboljeg odvjetnika. Istovremeno, kao obitelj posjećuju vrsnu psihijatricu koja piše ne baš svima odgovarajući Jacobov profil. Otkrivaju se mnoge tajne, istine i laži. Obitelj se polako raspada kako se sumnja uvlači u sve pore njihova života. Nepoznati automobili im se pojavljuju oko kuće. Prijatelji nestaju, grad im okreće leđa, a uz to, kako to već biva, počinju i financijski problemi. Barberovi ostaju potpuno sami. Prepušteni svojim sumnjama, nadi, očaju oni ipak pronalaze neke već zaboravljene obiteljske vrijednosti i običaje. Koliko god su ih nevolja i strah udaljili jedne od drugih, one ih i zbližavaju.
Dalje vam neću prepričavati. Želim da se čudite i iznenađujete kao i ja. Želim da se šokirate i da vas napetost i briljantan stil pisanja preplave kao i mene.
Glavna poruka ove knjige je: „Sve za našu djecu. Ali nitko nije otporan na metke, a najmanje roditelji. Djeca nas čine ranjivima.“
Ovoj knjizi dajem čistu peticu.
-
Stoner – John Williams (Fraktura) – veliki zaboravljeni roman američke književnosti
Dojmovi nakon čitanja ove genijalne knjige još se dugo nisu slegli.
Što je to tako čarobno i primaljivo u ovoj knjizi? Prije svega, Williamsov stil pisanja te priča o jednostavnom i tihom junaku koji bi mogao biti bilo tko od nas.
“Stoner” je jedan od velikih, zaboravljenih romana američke književnosti. John Williams priča o životu čovjeka koji je rođen krajem 19. stoljeća kao jedinac u siromašnoj farmerskoj obitelji. Ime mu je William Stoner. Roditelji su mu odredili sudbinu i poslali ga na školovanje na Sveučilište u Columbiji – na novootvoreni poljoprivredni fakultet. Tijekom studija pronašao je smještaj na obližnjoj farmi rođaka svoje majke. Ima sobicu u potkrovlju a za hranu naporno i predano radi na farmi. Posao je mučan i težak ali ga on stoički podnosi. No vrlo brzo otkriva strast prema engleskoj književnosti. Napušta studij agronomije i odlučuje studirati književnost. Postaje docent engleske književnosti i nakon diplome upoznaje svoju buduću suprugu Edith, prvu ženu u svom životu i odmah se zaljubi u nju. Imaju vrlo čudan i mučan brak u kojem se, uprkos seksualne nepodudarnosti, rađa kćer Grace koja je plaha i s kojom majka itekako manipulira. U Stoneovom mračnom braku njegova izvanbračna veza je kao jedan veliki izvor svjetlosti. Priča je to o skromnom i jednostavnom životu koji je ostavio tek nekoliko tragova. Pa u čemu je onda štos, pitat ćete se?
Ovo je veliki roman o jednostavnom, svakodnevnom, uobičajenom životu. Ovo je roman o prijateljstvu, zakletom neprijatelju, braku, roditeljstvu, okruženju i kampusu jednog sveučilišta. Prije svega ovo je veliki roman o radu. O tvrdom, neumornom radu na farmi; o uloženom trudu radi održanja jednog destruktivnog braka, o pokušaju odgoja kćeri u prilično otrovnom okruženju i neumornom radu kako bi se studentima što više približila tako daleka i nestvarna engleska književnost. Tužno reći ćete. Ali, gle čuda! Nakon čitanja ove knjige nećete biti tužni. Sasvim suprotno. Bit ćete ohrabreni, nadahnuti neodustajanjem.
„Stoner“ nije ljubavna priča, ali je roman o ljubavi! O ljubavi prema poeziji, ljubavi prema književnosti, ali i prema romantičnoj ljubavi. To je roman o tome što znači biti čovjek.
-
Zov anđela – Guillaume Musso (Fokus na hit) - ljubavni roman ili krimić pitanje je sad!
S guštom sam pročitala još jednu Mussovu knjiga punu iznenađenja i neočekivanih obrata. Kao i u njegovim prijašnjim romanima, radnja ovog romana događa se između dva kontinenta – Amerike i Europe i u meni najdražim gradovima – Parizu i New Yorku koji su nezaobilazni i za šarmantnog Mussoa. Nema ljepšeg nego putovati kroz knjigu zajedno s likovima iz knjige. Musso voli aerodrome, kolodvore, check-inove, odlaske i dolaske. Iako živi u Francuskoj u svim njegovim romanima spominju se New York ili San Francisco. Zašto uvijek bira New York leži u činjenici da je taj grad čaroban a istovremeno dramatičan kao i njegovi romani. U tom gradu je sve moguće. Od najljepše ljubavne priče do najveća drame ili tragedije.
Ljubav u svim svojim oblicima i u ovom romanu je glavna tema. Ona je za Mussoa kao neka „sirovina“ iz jednostavnog razloga što ljubav ili nedostatak ljubavi u najvećoj mjeri određuje ljudsko ponašanje. Ljudi uvijek pate od ljubavi čak i kada ne priznaju patnju. Musso vječno preispituje postoji li jedna osoba koja je predodređena za onu drugu. On sudbinu doživljava kao rok, ono što se mora dogoditi u određeno vrijeme, ono što je negdje zapisano i naravno, što se mora dogoditi pod svaku cijenu – dogodit će se. Kako to osjetiti? Ima mnogo znakova sudbine koje čovjek, zauzet svojom dnevnom rutinom, uopće ne primjećuje a Musso ih opisuje i spominje u svojim romanima. Sudbina je jedno od čuda. Ona počinje kada dvije osobe istovremeno počinju osjećati da su suđene jedna drugoj, kada dvije osobe počinju biti jedna, kada u to istinski vjeruju i kad se to sve uistinu dogodi.
U New Yorku, na aerodromu J.F. Kennedy sudaraju se muškarac i žena. Sendvič padne na pod, čaša Coca Cole se prolije, mobiteli lete na sve strane, ljutiti jedno drugom okreću leđa. Ali kad stignu kućama – on u San Francisco, ona u Pariz shvate da su u tom sudaru zamijenili telefone gdje su pohranjeni njihovi najintimniji podaci. Znatiželja je jača od svega i počinju jedno drugome zavirivati u mobitele. Pregledavaju fotografije, čitaju poruke i traže dokumente Pomalo postaju opsjednuti jedno drugim. Ono što otkrivaju je kao znak sudbine. Nema slučajnosti. Njihovi životi su itekako povezani i isprepleteni. Tajne prošlosti se otvaraju i čini se da će mnogo toga trebati nadoknaditi. Započinju potjeru riskirajući sve, pa čak i vlastite živote, samo kako bi nemoguće učinili mogućim.
On je Jonathan, svjetski poznati kuharski šef koji je ostao bez svega – poznatog i uglednog restorana, vlastitog ugleda, novca i prelijepe supruge. O njemu se sve zna jer ga novine i mediji nisu štedili godinama.
Ona je Madeline, bivša policajka koja itekako želi zaboraviti vlastitu prošlost. Sada u Parizu vodi malu cvjećarnu i planira otmjeno vjenčanje.
Koja tajna ih povezuje, kakvu ulogu u njihovim životima ima djevojčica Alice, hoće li Jonathan i Madeline na kraju biti zajedno i gdje će ih taj sudbonosni sudar odvesti ,saznat ćete čitajući ovu čarobnu knjigu.
Iako se na kraju radnja romana pretvara u napeti krimić ovo je jedna lijepa ljubavna bajka. A tko ne voli bajke?
-
Otpusno pismo – Marina Vujčić i Ivica Ivanišević (Hena.com) – četveroručno napisan roman o starim ljubavima
Ljubavna romansa između Irene i Ignjata na relaciji Split- Amsterdam- Zagreb koja se događa putem elektronske pošte. Gdje je nestala ona prava ljubavna romantika? Čarobni susreti, ljubavni sastanci, šaputanja i fizički dodiri. Zaključujem da su novi romani puni ljubavi, ali u virtualnom bespuću. Život nam postaje sve više virtualan. Takve su nove ljubavi i novi način ljubavnog komuniciranja.
Irena i Ignjat su prije 30 godina bili ljubavni par. U gimnazijskim su se danima kratko i tajno sastajali, zajedno čitali Borgesove „Maštarije“, slušali Azrin album iz 1980. i – naglo prekinuli svoju romansu. Ona je otišla na studij medicine u Zagreb, a on na služenje vojnog roka. Od onda Irena ništa nije čula o Ignjatu. Što se s njima dogodilo u posljednjih trideset godina saznat ćemo preko njihove elektroničke prepiske. Puca li ih kriza srednjih godina? Kakvi su im brakovi? Kakve su im karijere?
Irena je nekako uspjela doći do Ignjatove e-mail adrese kako bi mu uputila poziv za proslavu 30-te godišnjice mature. Prihvatila se tog napornog i dosadnog posla obavještavanja i okupljanja rapršenog gimnazijskog razreda samo da bi saznala što se ustvari dogodilo Ignjatu.
Počinje njihovo uzajamno dopisivanje i evociranje uspomena. Irena ima samo jednu želju. Konačno se i ponovo sresti s Ignjatom, vidjeti kako on danas izgleda, zagrliti ga, vratiti mu Borgesove „Maštarije“ i možda obnoviti ljubav. Može li se ljubav obnoviti nakon trideset godina razdvojenosti?
Kroz dopisivanje saznajemo da je Irena ugledna liječnica, da živi u kući na Pantovčaku u prosječno dosadnom braku s tipičnim Imoćaninom i imaju dvoje, već odrasle, djece.
Ignjat nema obiteljskog života, a njegove uspomene su uglavnom povezane za Amsterdam gdje je završio još davne 1991. bježeći od rata i moguće mobilizacije. Tko je zapravo Ignjat?
No, u njihovo se intenzivno komuniciranje upliće treća osoba. Tu počinje prava priča – koliko smo vjerni našim mislima koje ćemo lakše otipkati u virtualnom svijetu, koliko je moguće da se obnove stare ljubavi, je li njihova priča imala kraj ili on tek treba biti – napisan, proživljen, odigran? Ovo je roman koji je napisan četveroručno, a quattro mani, što nije rijetka pojava vani, ali kod nas… i zato preporuka za knjigu jer novi spisateljski tandem na hrvatskoj književnoj sceni je Vujčić-Ivanišević zapravo su Marina Vujčić i Ivica Ivanišević. Oboje uspješni i odlični pisci čije smo knjige čitali s guštom kad ih je svatko od njih pisao sam, a sad su udružili svoje snage i talente i dali nam odličan, zanimljiv roman koji će vas i raznježiti i nasmijati, ali ćete za vrijeme i nakon čitanja imati i neka pitanja. Hoćete li imati i odgovore? Ostaje Vam da sami provjerite.
-
Sudbe i srdžbe – Lauren Groff (Profil) - Ovo je bestseler New York Timesa, a za mene, treća najbolja knjiga koju sam pročitala u 2016. godini.
Dva života, dvije perspektive, jedan brak i velika ljubav.
Pratimo jedan blistav brak dvoje fascinantnih ljudi koji su se zaljubili na prvi pogled, na jednom tulumu kao dvadesetgodišnjaci.
Knjiga je podijeljena na dva dijela. Kroz oba upoznajemo jedan blistav i fascinantan brak. U prvom djelu, naziva Sudbe upoznajemo Lancelotta kojeg svi zovu Lotto i cijelu priču iz njegove perspektive. Lotto je rođen u neobičnoj obitelji. Odrastao je u vlažnom smradu središnje Floride. Otac je bio neuk, ali je tijekom života zgrnuo ogromno bogatstvo stvorivši unosnu punionicu vode. Njegova prerana smrt je itekako odredila Lottov život. Nikada se od tog šoka i gubitka nije oporavio. I majka Antoinette je teško podnijela muževu preranu smrt. Tim je gubitkom i njen život krenuo u drugom smjeru. Lottova tetka Sallie i mlađa sestra Rachel uvijek će igrati važnu ulogu u Lottovom životu. Sve se promijenilo kada je sreo Mathilde. Kroz ovaj dio priče upoznajemo i brojne Lottove prijatelje – Chollie, Gwennie, Samuela, Danica, Susannah…..Mathilde i Lotto su stalno priređivali kućne zabave i tulume i po tome su bili poznati. Prijatelji su im zavidjeli na toliko ljubavi i strasti. Često su se kladili u brzu rastavu njihova braka. Nitko nije mogao vjerovati da će ta ljubav vječno trajati. Hoće li?
Lotto želi postati glumac, ali u tome ne uspijeva. Mathilde je požrtvovna supruga koja o svemu vodi brigu i računa. Financijski im na početku i ne ide sjajno. Ima dana kada nemaju ni za kruh iako je Lotto bogati nasljednik. Majka Antoinette se itekako dobro raspitala o Mathilde i svog sina razbaštinila dokle god je u braku s tom „tajnovitom“ ženom. Kasnije, uz Mathildinu pomoć Lotto postaje uspješan i slavan dramski pisac. Njegove drame se izvode u kazalištima cijelog svijeta. Osim što su zaljubljeni, sad su i uspješni. Osim što su uspješni su i sretni. Mogu li to njihovi prijatelji podnijeti?
Drugi dio Srdžbe dio je u kojem upoznajemo Mathilde. Ona nema obitelj, odnosno o njoj nikome ne govori pa ni Lottu. Šuti kao zalivena. Od kuda je Mathilde? Tko su joj roditelji? Kada upoznaje Lotta Mathilde radi kao model i tako financira svoje školovanje. Skriva li nešto? Njeno djetinjstvo je zasjenjeno zlostavljanjem samo o tome ne želi nikome pričati. Duboko je te užase zakopala u sebi. Je li Mathilde doista tako čedna kako se čini kroz prvi dio Lottove perspektive ovog braka? Svaka priča, naime, ima dvije strane, svaka veza dvije perspektive, a ponekad ključ dobrog braka nije u istini, nego u tajnama…
Kroz oba dijela pratimo njihov dugogodišnji uspješan i fascinantan brak na kojem su im njihovi prijatelji vječito zavidni. Kroz oba dijela nižu se neočekivana otkrića i neotkrivne tajne. To daje poseban čar ovom romanu koji govori o ljubavi, kreativnosti i umjetnosti.
Fascinantna, strastvena i sjajno napisana priča o braku, ljubavi i osveti oduševila je američke kritičare pa je tako ovaj roman, prema riječima The Wall Street Journala, uvršten u najveći broj popisa najboljih knjiga prošle godine, pretekavši sva ostala djela u iznimnoj uspješnoj godini.
Nije Barack Obama jedini među poznatima koji su javno dijelili oduševljenje; Sarah Jessica Parker, Carrie Brownstein i Miranda July tek su neke od brojnih koji su ponosno objavljivali svoje primjerke knjige i pozivali na čitanje.
-
Čudne misli u mojoj glavi – Orhan Pamuk (buybook) – ljubavna priča i u isti mah moderan ep
Ovo djelo predstavlja jedan od onih društvenih romana kojima savršeno polazi za rukom da unutar opće poznatih historijskih obilježja jedne države i njene borbe sa različitim ideologijama, prikaže i zadrži karakteristike privatnog, patrijarhalnog života.
Sponu između ruralnog i urbanističkog života predstavlja Mevlud Karataš, prodavač boze, tamnožućkastog, gustog pića sačinjenog od kukuruznog kvasca sa dodatkom alkohola.Kroz svoje kratke opise nam donosi vijesti o tome kako se Istanbul mijenjao i mijenja, kako ljudi „mijenjaju kape“ s obzirom na vladajuću ideologiju.
Ono što ovaj roman čini posebnim i primamljivim čak i za one koje ranija autorova djela nisu privukla, jeste upotreba posebnog književnog stila, često obraćanje raznih likova čitaocu, stvaranje bliskosti i povjerenja, a iznad svega toga konstantna odbrana vlastitih stavova i strah padanja u beznačajnost unutar nadasve značajnog perioda u turskoj historiji, ali i u Mevludovom privatnom životu od kraja šezdesetih godina dvadesetog stoljeća pa sve do danas.
Hasan i Mustafa, dva brata iz malog anadolskog sela, napustiti će svoj rodni kraj i zaputiti se u Istanbul u želji da sebi i svojim porodicama osiguraju bolju egzistenciju.
Ćudne misli u mojoj glavi je ljubavna priča i u isti mah moderan ep. Roman na kojem je nobelovac Orhan Pamuk radio šest godina, objavljen u Turskoj prosinca 2014. godine, pripovijeda o životu Mevluta i njegove ljubavi kojoj je tri godine slao ljubavna pisma.
-
Crijeva sa šarmom – Guilia Enders (Znanje) – bolje spriječiti nego liječiti
Ovoj knjizi dajem čistu peticu. Osim što ćete se zabavljati, puno ćete naučiti i otvorit će vam se vidici jer bolje je spriječiti nego liječiti.
Napisati knjigu baš o crijevima (probavnom traktu) i nazvati ih šarmantom temom! Neobično zar ne? „Crna ovca“ ljudskih organa, pomalo neprijatna tema? Ali, ovakvo razmišljanje promijenit ćete već nakon prvih par pročitanih stranica ove, više nego zanimljive i korisne, knjige. Pretilost, depresije i alergije povezane su s poremećenom ravnotežom crijevne flore. Ukratko: želimo li se osjećati dobro u vlastitom tijelu, živjeti duže i biti sretniji, moramo njegovati naša crijeva.
Da, stanje u crijevima može itekako utjecati na to kako se osjećamo – da li smo depresivni ili raspoloženi, zdravi i bolesni. Dokazano je to i u najnovijim istraživanjima. Mlada njemačka liječnica i mikrobiologinja Giulia Enders u ovoj knjizi zabavno objašnjava kakav kompleksan i čudesan organ su naša crijeva. Ona su ključ ka zdravom duhu i tijelu, a Giulia nam daje sasvim novi pogled kroz zakulisna vrata.
Zanimljiva je njena usporedba naših crijeva s kontinentom: svi volimo putovati, istraživati nove svijetove, upoznavati nove ljude, a zapravo je najzanimljiviji i najneistraženiji kontinent upravo – naša probava. Čudesan je to put s puno zanimljivih stanovnika. Nigdje na kugli zemaljskoj ne stanuje toliko vrsta živih bića i obitelji. Tek od 2007. počinju ozbiljna i obećavajuća istraživanja o bakterijama iz našeg crijevnog sustava. Čak se 99 posto bakterija u našem tijelu nalaze upravo na „tom šarmantom mjestu“. Ali, ne samo bakterija, nego i gljivica, glista, parazita i još koječega. Svi ti stanovnici nam svakodnevno spašavju život. Naravno, ako ih ima dovoljno i upravo onoliko koliko ih treba biti.
Giulia je napisala neočekivani knjiški bestseler u Njemačkoj, a knjiga je u međuvremenu prevedena diljem Europe. Temu otvara s teorijom kako ispravno vršiti veliku nuždu i koji je prirodan način da olakšamo svoja crijeva jer takav položaj “otvara ventil”, dok sjedenje ili stajanje zatvara. Naši probavni organi, taj nevjerojatni mehanizam izuzetne osjetljivosti, odgovornosti i spremnosti, poslije mozga imaju najveći živčani susav. Kad se s njima dobro postupa, zahvalni su na tome i postaju osnovom našeg zdravlja.
Knjiga je u prvim tjednima nakon izdavanja prodana u više od milijun primjeraka. Pitate se zašto?
Zato jer je Gulia cijelu teoriju predstavila prilično zabavno i savršeno lako, toliko da je može razumjeti običan čovjek, koji nema nikakvih znanja iz tog područja. Pri tome se može itekako educirati. Svatko od nas želi biti zdav i veseo. Bez zdravih crijeva to nije moguće.
Knjiga se pomalo čita kao krimić, a često izaziva i glasan smijeh. Gulia počinje probavni trakt objašnjavati od usne šupljine, jezika i žlijezda slinovnica. Jer posao probave počinje već u ustima. U detalje, stručno ali i vrlo zabavno opisuje kako probavni organi utječu na naše mišljenje i emocije. Ne kaže se bez razloga kada smo zaljubljeni da imamo leptiriće u trbuhu, kada nas je stah da „smo se usr… od straha“.
Isto tako, možemo saznati ponešto o mučninama, proljevu, boji izmeta, plinovima, salmoneli, helicobacteru itd.
Na osnovu primjera ove knjige možemo vidjeti koliko je važan stručni ali i inspirativan pristup temi poput ove. Bravo za mladu Giuliu koja je već pobrala pregršt pohvala, ali i stipendija znanstvenog svijeta. A tek joj je 25 godina.
Zasluženo. Giulia spada među mlade genijalce i vizionare koji mijenjaju svijet.
-
Glad – Milana Vlaović (Hena.com)–napeto štivo koje raskrinkava obiteljsko nasilje i emocionalnu glad
Iako ih je Milana napisala već četiri, ovo je njen prvi roman koji sam pročitala. Oduševljena sam i priznajem da knjigu nisam mogla ispustiti iz ruku. Milana utažuje glad od prvog retka.
U „Gladi“ žene dominiraju, a muški svijet kao da treba biti raskrinkan svojom narcisoidnošću, a glavni muški lik svojom impotencijom.
Koje se snage mogu pokrenuti u borbi protiv zaraznog nedostatka ljubavi koji predstavlja najgoru bolest čovječanstva i čija je smrtnost daleko veća nego u slučaju drugih bolesti ? Od kuda se može uvesti hrana koja može zadovoljiti glad za ljubavlju?
Suprotstavljajući dvije posve različite obitelji – Lozić i Schubert, spisateljica nas vodi u svijet moralno izopačenih fenomena . Rijetki i sretni izuzetak je glavna junakinja, dvadesettrogodišnja propala studentica Izabela, koja živi u Zagrebu i zahvaljujući svojoj iznimnoj ljepoti postaje Miss Universe, Miss Hrvatske i jedna od deset najljepših žena svijeta. Upravo na izboru ljepote obara s nogu poznatog otorinolaringologa koji se isključivo bavi estetskom kirurgijom – dr. Eugena Schuberta. On je želi bolje upoznati, želi je uvući u sebe, želi je posjedovati. Osim što ga Izabela podsjeća na vlastitu majku, u njemu izaziva divljenje i spašava ga od životne dosade. Je li to dovoljno za sretan brak?
Tko je obitelj Schubert iz Zagreba?
Eugen je sin uglednog ginekologa Rolanda Schuberta. Živi na ljudskoj želji za promjenom, ne bavi se toliko zdravljem pa sam sebe više doživljava kao čarobnjaka a ne kao liječnika. Eugenovi roditelji, Roland i Ingrid smatraju da tajna čuvanja braka leži u kvalitetnim bjegovima. Ingrid je arhitektica kojoj je bijeg neprekidna „akcija“: bjesomučno putuje, kupuje, posjećuje izložbe i koncerte. Važi za istaknutu osobu u društvenom životu Zagreba. Roland više voli svoju privatnost. Posjeduje ogromnu i bogatu biblioteku u kojoj voli provoditi svoje vrijeme, uz knjige. Gotovo su uvijek razdvojeni i otuđeni. Kćer Inga, Eugenova sestra, je sutkinja i udala se za sina slavnog bankara. Žive u raskošnoj kući u Nazorovoj ulici, a ljeta provode u vikendici na Hvaru. Česta su tema hrvatskih tabloida.
Tko je obitelj Lozić iz provincije?
Izabelina majka, Vesela priprosta je, ali iskrena i otvorena žena. Njen je muž Vinko, umro pa je ostala sama s dvije djevojčice, Izabelom i Mirom. S Mirom se Izabela, iako su sestre, ne razumije. Dio obitelji je i teta Karla, Vinkova sestra koja svoju naklonost više pokazuje Miri. Žene dominiraju u ovoj obitelji. Mira ostaje trudna, ali ne zna tko je otac djeteta.
Izabeli, provincijalki čija je ljepota osvojila Eugena, potpuno će se promijeniti život. Vrlo brzo se seli iz podstanarskog stana u Žerjavićevoj ulici u otmjeni dio glavnoga grada, u kuću obitelji Schubert. Kako će se obična i skromna djevojka, koja nema nikoga u Zagrebu (osim cimerice Loredane) snaći u novoj obitelji, i koju će ulogu u Izabelinom životu imati bankovna službenica, a Eugenova pacijentica Greta, tko je Srpkinja Leposava Polovina i kako će Izabela saznati tko joj je biološki otac pročitajte sami.
Izabela će na kraju skupo „naplatiti“ svoju ekskluzivnost i postati žrtvom svoje iskrenosti, nevinosti i superiornosti. Skoro biva uništena od strane neosvještenog društva, kao žrtva njegovih grijeha. Sviđa mi se da je Izabela do kraja pratila svoju intuiciju i vjerodostojnost. Iako joj roditelji nisu ugledni intelektualci, iako nema utjecajne prijatelje, nije završila fakultet ona preuzima odgovornost za svoje propuste i neiskustvo te odlučuje čvrsto primiti uzde vlastitog života kao i života svoje djevojčice, u ruke. Izabela je izgubila sebe, ali se uspjela ponovno pronaći. Naučila je da posjeduje hrabrost da se suprotstavi i da ustraje.
Ako GLAD počinje kao sapunica prema kraju raskrinkava obiteljsko nasilje, licemjerje, rasizam i patološki narcizam. I da, raskrinkava toliko sveprisutnu emocionalnu glad. “Emocionalna glad je snažna emocionalna potreba uzrokovana pomanjkanjem ljubavi u vlastitom djetinjstvu i takve osobe očajnički žele ispuniti prazninu u sebi. Praznina je povezana s boli i žudnjom zbog osjećaja samoće i razdvojenosti, koju ne uspijeva ispuniti nijedna veza u odrasloj dobi.” Schubertovi i Lozići kao i milijuni drugih ljudi umiru od gladi za ljubavlju.
-
Srebrna – Marina Roki (Vuković&Runjić) – istinita i napeta priča o prevari i laži
Postoje zlostavljači nakon kojih vam ostaju modrice, postoje zlostavljači koji na vas viču, vrijeđaju vas i za to obično postoje svjedoci i dokazi, ali kako se boriti i nositi s emocionalnim zlostavljačima? Kako za njih imati dokaze? Kako ih razotkriti i gdje ih možemo prijaviti? Zlostavljač može biti partner, otac, majka, dijete, šef ili prijatelj. Zlostavljač može biti bilo kojeg spola. Nema iznimke. Ono što im je svima zajedničko da modrice na duši koje su vam zadali ne možete nikoMože li se nakon prevare voljene osobe ostati normalan? Može li se se ostati zdrav? Može li se nakon izdaje i prevare u paketu doživjeti PTSP?
Ova zanimljiva životna priča jedne „prosječne“ Zagrepčanke daje (njene) odgovore na sva tri postavljena pitanja.
Prevara je tema o kojoj često razgovaramo s prijateljicama na kavi. Uvijek su akteri prevara neki drugi ljudi. Zgražamo se nad njima i njihovoj moralnoj vrijednosnoj orijentaciji, olako sudimo i odlučni smo u donošenju lakih rješenja te vrlo često nemamo razumijevanja za takve priče. Tako je to kada su drugi ljudi u pitanju. O „vlastitim“ rijetko pričamo, sramimo ih se ili ih vješto skrivamo, a malo je sretnika koji je nikada nisu doživjeli. Ti tek ne mogu razumjeti ove druge.
Tko je žena koja nam tako zanimljivo i napeto prepričava svoju životnu dramu koja istovremeno ima elemente trilera, psihoanalize i ljubavnog romana?
Ne znamo joj ime. Priča u prvom licu. Ima četrdesetpet godina, sretno je razvedena već više od deset godina, ima šesnaestogodišnju kćer, dobar posao i sasvim pristojan i miran život sve dok ne upozna šarmantnog T.-a. U njen život ulazi ugledan poslovni čovjek, brižan i prema njoj i njenoj kćeri, pun ljubavi i pažnje, one pažnje kojoj nijedna žena ne može odoljeti. Naizgled je sve idealno. To je još jedino što je našoj pripovjedačici nedostajalo do potpune sreće. Ozbiljan, situiran i pažljiv muškarac koji zna što hoće. Oboje su zaljubljeni do ušiju, provode prelijepe vikende na hrvatskoj obali i planiraju vjenčanje. Planove im pomuti nenadana T.-ova bolest, a i nju počnu mučiti neobjašnjive vrtoglavice. Jer, ipak nije sve tako idealno kako se čini. Njena bolest predstavlja „znakove pored puta“ a oni su sve intenzivniji. Pomalo počinje naslućivati da njen „ljubljeni“ ima neku tajnu i da zapravo ima posla s emotivnim „teroristom“ i patološkim lažljivcem. Počinje potraga za istinom a time i za vlastitim zdravljem. Počinje trnovit put promjena.
Zaljubljenost i zanos zamjenjuju brige i strah. Dvije generacije obitelji trebaju se suočiti s vlastitim traumama i odgovoriti na pitanja: „kako nam se, zaboga, to moglo dogoditi?“ i „kako ćemo to preživjeti?“
Vjernost bi trebala biti zajednička odluka koja se ogleda u tome da se dvoje ljudi uzdaju jedno u drugo, vjeruju jedno drugome, zajedno odgajaju djecu ako ih imaju. U tom smislu vjernost je nešto dragocjeno i uvijek podrazumijeva ljubav. Ona znači „poštuj me i budi pouzdan za našu zajedničku stvar”. Oba partnera su odrasli ljudi koji ne ovise jedan od drugog, osobito ne u smislu održanja u životu te mogu slobodno otići kad god žele, ali su tu jer su tako odlučili. Ali kad su se tako razumno i dobrovoljno dogovorili, u čemu je onda problem?
Roman „Srebrna“ predstavlja autoričinu iskrenu potragu za istinom i pravdom. U tome joj pomaže genijalna psihoterapeutkinja Berta. Osim vlastitog života, opasno je ugrozila i život svoje kćeri. Je li sve to moguće popraviti? Iako teško prihvaća taj nepodnošljivi gubitak, slijedi i preispitivanje koliko joj je T. zaista bio vrijedan. Mehanizam obrane se uključuje, ali iskrenost ponekad traži više snage nego što imamo na raspolaganju, tako napušteni i očajni.
Oduševio me odličan stil pisanja uz iznenađujuće obrate u kojima ima dovoljno humora i autoironije da nam ne ostane gorak okus u ustima.
“Većina ljudi kad čuje pojam zlostavljanje odmah pomisli na serijske ubojice tipa Hannibala Lectera iz filma Silence of the Lamb, međutim, stvar nije baš tako jednostavna, a kod nastranih osoba još je kompliciranija”, rekla je Berta i nagnula se preko stola prema meni: “Zato budite sretni što ste preživjeli!”
Na hrvatskoj književnoj sceni se neupitno pojavilo novo ime koje će nadam se još dugo blistati – kao Srebrna.me pokazati.
-
Djevojke sa slika (Lumen) – Cathy Marie Buchanan – uzbudljivi povijesni roman
Ovaj uzbudljivi roman smješten je u Belle Époque, pariško Zlatno doba ljepote i bonvivana, apsinta i šampanjca, razuzdanih zabava i ljubavnih avantura, umjetnika i njihovih modela. No iza pozlaćenih kulisa slavne pariške opere krije se svijet siromaštva i gladi, zavisti, ljubomora i ambicija…
Pariz 1878. Nakon što im je umro otac, malodobne sestre, porijekom Belgijanke, Antoinette, Marie i Charlotte van Goethem, padaju prema dnu jer je oskudna plaća njihove majke, pralje, jedva dostatna za hranu. Majka, iscrpljena od siromaštva, treba dnevnu dozu apsinta u kojem utapa sve svoje neuspjehe i strahove. Prijeti im deložacija iz sobe u kojoj žive jer u njoj gotovo i da nema namještaja koje bi mogle prodati, više su gladne nego li polusite i djevojčicama se „ne piše“ dobar život – mogu raditi teške fizičke poslove, možda poslove pralja, piljarica ili, pomoćnica pekara ili slično, ili završiti u prostituciji. Neobrazovane su, ne idu u školu, (tada se još uvijek samo malo školuju bogataška djeca, osobito djevojčice), šegrtuju dječaci. Mogu se jedino udati.
Antoinette, najstarija sestra ne razmišlja o udaji, ali o zanimanju i poslu da: pa znajući da najviše izgleda za bijeg iz siromaštva imaju u baletu, Antoinette, statistica u pariškoj Operi, odvede i svoje mlađe sestre, Marie i Charlotte na audiciju. Tjedna je plaća 17 franaka! Obje su primljene u početničku grupu nazvanu „petits rats“, „mali štakori jer su sitne i prljave trčkarale hodnicima Opere sanjajući o baletnoj karijeri koja će ih od druge postave kvadrile dovesti do baletnih prvakinja i možda će biti zvijezde kojima se klanja cijeli Pariz.
Na opće iznenađenje, Marie pokaže iznimnu nadarenost za balet pa plesom donosi hranu na stol obitelji. Ona je tanka, mršava, gladna pa joj lopatice gotovo strše što privuče pažnju stalnog posjetitelja baleta – Edgara Degasa. On u djevojčicama ne vidi meso, ne vidi potencijalne i lako zadobivene ljubavnice već ga fascinira ljepota na sceni i krv i znoj iza scene koje malo tko vidi. On skicira i slika umorne balerine, iznurene, koje čekaju, vježbaju, popravljaju „špice“ i na kraju – zablistaju na pozornici. Ali, slika i naličje žena – nage, kad se peru, kad peglaju, u cabaretu, bordelu, pokazuje ljude, najviše žene, kakvi su kad nisu na elegantnim ručkovima, gala večarama, šetnjama ili operi. Ponudi posao Marie čije mu lopatice djeluju kao krila i ona počne zarađivati i pozirajući tajanstvenom slikaru, kad može, jer balet je prvi. Osim slika, Degas je cijeli svoj život radio i skulpture koje nikad nije izlagao na pariškom Salonu sve do jedne: napravio je figuricu od voska a za nju mu je pozirala Marie.
To je remek-djelo, „Mala četrnaestogodišnja plesačica“ (La Petite danseuse de 14 ans). Smatra se prvom modernom skulpturom iako nije postigla veliki uspjeh. Dapače, model kojeg nisu ni vidjeli uživo nazivali su rugobom, majmunskim licem… što je Marie moralo pogoditi iako je postala besmrtna i danas joj se svi dive. Tada Degas više nikad nije izložio kip, ali ga je i dalje čuvao u svom ateljeu.
Antoinette, odgojiteljica svojih sestara, dobije malu ulogu u naturalističkoj drami Émilea Zole, „Jazbina“ (L’ Assommoir) te neko vrijeme pokušava i plesati balet, a u slobodne večeri, glumiti jer se to plaća a novac im treba. No, bezglavo se zaljubi u Émilea Abadieja. On je „fakin“, samosvjestan i Antoinette se osjeća prvi puta voljenom. No, Émile vodi dvostruki život. Njegova mračna tajna izbit će poput vulkana, uzdrmati Pariz, ali i narušiti odnos sestara.
Kako će se izvući te tri sestre iz onog što izgleda kao niz tragičnih ponora života na donjim padinama Montmartrea? Hoće li siromaštvo, glad strah i borba za život za sestre van Goethem biti stvar prošlosti? Cathy Marie Buchanan napisala je dojmljivu lijepu, potresnu i uzbudljivu knjigu u kojoj je opisala Pariz iz vremena Belle Epoquea, pozadinu nastajanja jednog od najslavnijih djela kiparstva, ali i život, odanost, ljubav i mržnju tri sestre i pomiješala ih s jednim od najpoznatijih suđenja koje je Francuska u to doba imala. Osobito Marie i Antoinette pokazuju nam što je obitelj, sestrinska ljubav i kako su se mučile da prežive, s dostojanstvom čak i kad ga izgleda, izgube.
Iako je Degas čuvao kipić, odbijao je izliti ga u bronci a na što ga je nagovarao njegov agent. Poslije njegove smrti njegovi su nasljednici to dozvolili te je izliveno 28 kipića, a originalna, od voska, je u National Art Gallery, (Nacionalnoj umjetničkoj galeriji) u Washingtonu.
