Nova kolumna Vanje Mamić: Spasonosni luftić

Godine ne donose samo bore, one nam donose (ne baš svima, na žalost) i određenu mudrost i odlučnost, barem bi tako trebalo biti. Donose nam i jasne kriterije odabira svega, od partnera, prijatelja, onoga što nas čini sretnim, što želimo čuti i vidjeti, a što ne... Kod mene već jedan dugi niz godina vlada čak izražajan selektivni kriterij, no često si to nisam mogla rastumačiti niti shvatiti zašto bježim od nekih ljudi koji se nađu u mojoj blizini, zašto se kao duh izgubim kada osjetim lošu energiju pojedinaca. No isto tako volim vedre, pozitivne i dobre ljude te se svim srcem vežem za njih.

Davno prije sam se preispitivala, tražila razloge u sebi, no danas jasno znam zašto je moj MIR vrijedniji od bilo čega na svijetu i shvaćam što znači jaka intuicija. Takvim bjegom, ustvari, štitim sebe i svoje zdravlje od svih štetnosti na koje nailazim.
Ovo ljeto se svakodnevno na dva, tri sata otisnem, ne s brodom, nego s mojim najdražim plovilom –luftmadracem, nasred mojeg zaljeva gdje ljetujem. Dovoljno daleko da se osjećam kao kap u moru. Dovoljno daleko da se osjećam kao da sam sama na svijetu. I dovoljno komforno jer na taj isti luftić stanem samo JA.

Istina, smijem se sama sebi, ali to je zaista moje najdragocjenije plovilo jer na njemu vlada neprikosnoveni MIR.

Uvijek sam se znala nositi, manje ili više, s raznim okolnostima i životnim situacijama u kojima sam se nalazila, ali tada nisam znala zaštiti sebe kao što to činim danas. Dozvolila sam da me ljudi opterećuju glupostima, slušala laži o sebi i drugima, stoički trpjela nepravdu i da, uvijek pronalazila opravdanje za druge.

Danas je sve to potpuno drugačije.
Godine nose svoje. Iskustvo, proživljene emocije, pročitane knjige, mnogobrojna putovanja, odnosi, komunikacije, veze, raspleti, krajevi, rađanja, umiranja... sve to donijelo mi je jedan neopisivi red, mir i staloženost.

Naučila sam reći NE svima koji to zaslužuju, naučila sam misliti na sebe, uživati u posloženom redu i onome što volim te što me istinski veseli.

Tek kada čovjek shvati koliko je bitno misliti na sebe, svoje ZDRAVLJE i sreću - tek tada postajemo zaista svjesni sebe. Problemi nas okružuju i uvijek će ih biti, oni su sastavni dio naših života, baš kao i lijepi trenuci, no treba umjeti staviti sebe na prvo mjesto te sve probleme i sva iskušenja prihvaćati s osmijehom, a ne gorčinom.

Spasonosni luftić Vanje Mamić — Spasonosni luftić

Ovih dana tako ploveći mojim luftićem razmišljam koliko sam sretna. Kako me male i svakodnevne stvari čine radosnom... Naučila sam uživati u jutarnjoj kavi, u mirisu borova, zvuku cvrčaka, šumu mora… Naučila sam da moj mir rijetko tko može poremetiti jer sam napokon shvatila što znači voljeti sebe, biti svoj i štititi sebe i svoje zdravlje. Ponekad je to nemoguće izbjeći znam, ali sve to što nas zamara, opterećuje i čini nesretnima treba svesti na najveći mogući minimum.
Nažalost, u zadnjih nekoliko mjeseci čula sam za puno loših dijagnoza... Svi živimo ne pazeći na zdravlje pa nas na kraju stres samelje i uništi. I tek tada progledamo... Krećemo na satove joge, meditaciju, počinjemo razmišljati i selektirati smeća iz neposredne blizine koja nas konstantno truju… To treba napraviti puno ranije i spriječiti strah, nemir, nezadovoljstvo… jer jedino bitno je ZDRAVLJE.
Zato je moj luftić čudo. Ima dvije ručne snage, ne ide brzo, na njega stanem samo ja, ali ima neprocjenjivu vrijednost, a to je mir koji mi pruža kada je previše ljudi na plaži, previše žamora, previše vike... ili kada jednostavno želim uživati sama sa sobom. Ne, za takav mir i takvu ljepotu nisu potrebni 20-metarski brodovi, niti boce najskupljih šampanjaca, za to je potrebno samo malo volje i dobra pluća da se napuše ta čudnovata plastika koja me regenerira i koja mi omogućuje da se priključim na nju i barem na dva sata napunim baterije koje su mi neophodne da bi mogla normalno funkcionirati i biti zadovoljna i sretna.
Zato i vi napunite svoje baterije. Uživajte u onome što i koga volite. Naučite štititi i voljeti sebe, naučite imati svoj MIR. Da bi mogli voljeti i poštovati druge trebate prvo naučiti voljeti i poštovati sebe.