Fotografija rođenog Splićanina Ive Eterovića na koju smo neki dan naišli u bespućima Interneta, a koja prikazuje terasu legendarnog zagrebačkog kafića "Charlija" s početka 80-ih godina prošlog stoljeća - dok je "Jadran Zagreb" još uvijek proizvodio ove zasigurno nevjerojatno udobne stolice, a cvjetni aranžmani, također vidljivi na fotografiji, očito nisu bili pripremani u Šekoranjinom salonu - podsjetila nas je kako je ta terasa, unatoč određenim problemima u kojima se trenutno nalazi, a o kojima će više riječi biti nešto kasnije u tekstu, zapravo najbolja terasa u cijelome gradu.
Najbolja bilo za ispijanje jutarnje kave sa simpatičnom pripravnicom iz nekog od obližnjih odvjetničkih ureda, bilo za ispijanje točenog piva s prijateljima dok se na "Charlijevom" televizoru, tako velikom da je Messi u prirodnoj veličini, vrti neka utakmica! A, ni ta spomenuta utakmica, vjerujte nam, ma kako dobra bila, ne može biti ni približno zanimljiva k'o promatranje raznog svijeta koji tuda svakodnevno prolazi i koji tu, također već više od četrdeset godina, redovito dolazi.
---
Tako osim Ćire Blaževića, koji je tu redovit gost, u spomenutom kafiću utakmice je donedavno redovito pratio i pokojni akademik Predrag Matvejević, najprevođeniji pisac u Hrvatskoj. Navedeni akademik nije propuštao niti jednu, a mislim da je navijao za Velež iz Mostara, no moguće da se i varam. Slavio je naime i ono jednom kad je Inter nekoga pobijedio. Doduše, davno je to bilo...
Također, u skladu sa svojom ulogom, tu je i uvijek dobro raspoloženi vlasnik lokala, bivši igrač Dinamove šampionske generacije iz 82., te sin Mirka Brauna, vrsnog obrambenog igrača koji je bio član poznate uže obrane Dinama Škorić-Belin-Braun, a koji je s Dinamom nastupio i u finalu Kupa velesajmskih gradova 1963. protiv Valencije. Upravo on je i otvorio "Charlie", te od njega napravio kultno mjesto okupljanja tisuća Zagrepčana, a u kojemu - kada mlada pripravnica iz nekog obližnjeg odvjetničkog ureda ne stigne - prvu jutarnju kavu možete ispijati i pokraj odvjetnika i bivšeg suca Vrhovnog suda RH za kojega, izmeđuostalog, slovi i da je bio najbolji student Pravnog fakulteta u povijesti te da se bivši premijer Nikica Valentić, njegov tadašnji cimer, uz njega dosta uspješno šlepao za vrijeme studija.
„U istom kafiću najbolji student u povijesti i - najgori!“, zezamo uvijek našeg urednika kada ga tamo vidimo, a on, bez puno priče, potegne jednu ljutu.
Eh, da, to nas je podsjetilo: i Vlado Šeks zna navratiti!
---
Upravo zato, ali i zbog bogate povijesti koju ovaj kafić ima, a ova fotografija nekadašnjeg Titovog fotografa tako dobro prikazuje, poprilično je velika sramota za cijeli grad i, bezbeli, sve njegove stanovnike, da njegova prekrasna terasa svake godine - kad god se neki poduzetnik sjeti da bi tu negdje u blizini mogao otvoriti neki "pop up" kafić koji neće opstati ni do sljedeće godine (jer njihovi vlasnici toliko dugo ni ne planiraju), a kamoli i više od 45 godina koliko ih "Charlie" broji - postaje sve manja i manja.
Tako na primjer, kafići koji su zapravo prijavljeni na adresi u Bogovićevoj, osim terase tamo, svako malo kidaju komadić po komadić od one "Charlijeve", dovodeći ga tako u jednu vrlo složenu situaciju. Naime, zbog male kvadrature unutarnjeg prostora, poslovanje tog, ponoviti ću još jednom: legendarnog zagrebačkog kafića koji bi kao jedno od rijetkih kultnih gradskih mjesta zapravo trebao biti zaštićen poput nekog spomenika kulture, najbolje donošenjem posebnog zakona koji bi se odnosio samo na njega, nazovimo ga, šale radi, "Lex Charlie" - skoro pa isključivo ovisi o toj terasi. Vjerne goste pak, ti novootvoreni kafići dovode u zabludu glede ugostiteljskog objekta u kojemu sjede jer su, nota bene, nabavili identične stolice kao "Charlie" i nisu se na nikakav vidljiv način ogradili pa tako mnogi ljudi sjedaju kod njih, misleći da su zapravo kod svog dobrog, starog prijatelja...
Pa ipak, da se "Charlie" jednog dana ponovno i svede samo na ove od raznog žbunja povučene granice ispod reklame za auto presvlake s Eterovićeve fotografije - a kakva je sada, čini se, tendencija - i dalje će, nema nikakve sumnje, biti najbolji!
Najbolji bilo za ispijanje kave s pripravnicom iz obližnjeg odvjetničkog ureda, bilo za pivo sa starim prijateljem...
