Predator slavi 30. rođendan i naš doktor za film mu ga, evo, iskreno čestita

Vuk Radić: 1 čovjek - 100 filmova

Vuk Radić osuđen je na propast od prvog dana. Ako nije bio pred TV-om, čitao je neki strip ili visio na internetu. U životu je bio na dvije nogometne utakmice i to, na obje sasvim trijezan. Da ga netko pogledao sa strane, potapšao bi mu roditelje utješno po ramenu misleći: “nikad ništa od tog malog.” I bio bi, jebatga, u pravu. Ipak, život posvećen gutanju svakog filma koji mu je došao pod ruke nekako je uspio pretvoriti u koliko-toliko respektabilnu akademsku karijeru, pa je završio teoriju filma na 'New York Universityju', a nakon toga, magisterij iz teorije filma na 'Sveučilištu u Amsterdamu'.

 
Ostao je još doktorat, valjda će i to uskoro ako mu pisanje redovite tjedne kolumne za Wall.hr - u kojoj će analizirati stotinu filmova koji su mu obilježili život - ne oduzme previše vremena.

Lako je moguće da vam je prva asocijacija na izraz bucket list onaj osrednji film s Jackom Nicholsonom i Morganom Freemanom, koji je kod nas iz potpuno neshvatljivih razloga preveden kao “Imaš petlju?” Ali ne mislim na to.

Mislim na engleski izraz bucket list koji označava listu stvari koje čovjek želi napraviti prije smrti. Volim taj izraz zato što je sjajna igra riječ, s obzirom na to da se izraz “kick the bucket” koristi za smrt, ali i zato što volim raditi liste. Osim toga, cijela ova serija tekstova nastala je na listi najdražih filmova mog djetinjstva.

Moj bucket list je relativno kratak i to mi se sviđa. Mislim da nema smisla raditi na nekim suludim i nedostižnim željama prije smrti, kada je sasvim OK složiti neku jednostavnu listu s kojom na kraju života mogu biti zadovoljan. Ima samo jedna stavka, barem za sada, na toj listi pored koje neću moći staviti kvačicu. Od mladih dana imam jednu ogromnu želju - otputovati u džunglu i sasjeći njezin najgušći dio M134 Minigun strojnicom.

Ako vam M134 Minigun ne znači ništa, sada hoće - to je ona strojnica s kojom ekipa u filmu Predator satre džunglu u potrazi za monstrumom koji ih proganja. Tri su glavna razloga zašto i ja želim sasjeći prašumu strojnicom. Prvo, Predator je jedan od najboljih filmova ikada snimljenih i užasno mi je drago da smo oboje proslavili 30i rođendan ove godine. Drugo, prokleto mi kul izgleda u ruci držati strojnicu kojoj bi bolje mjesto bilo na vojnom avionu. I pritom satrati džunglu. Mrzimo džungle. Treće, ta scena iz Predatora ostat će mi urezana u pamćenje ne zbog toga što su uništili pola džungle. Ne, pamtim ju po rečenici koja je izgovorena odmah nakon pokolja nevinog drveća. Ugledavši krv monstruma kojeg žele ubiti na listu koji je ostao stajati, jedan od naših glavnih muškarčina kaže: “If it bleeds, we can kill it.” Alo! Je li vam jasno koliko je to kul rečenica? I mala napomena za ostatak ovog teksta - Predator je film prepun genijalnih citata. Toliko dobrih citata da mi ne pada na pamet pokušati ih prevoditi. Jer baš kao i bucket list, neprevodivi su na hrvatski i treba ih ostaviti takvi kakvi jesu.

Predator počinje kao što bi svaki dobar film trebao početi. Bez ikakvog uvoda, bez dosadnih uvoda u likove i definitivno ne dosadno. Početak Predatora može se opisati samo jednom riječju, a ta riječ ostat će instrumentalna za opis ostatka filma - BICEPSI! Trenutak kada jedan jedini i neponovljivi Arnold Schwarzenegger i Carl Weathers zgrabe jedan drugog za ruku u odmjeravanju opsega mišića ostat će zapamćen kao jedna od najvažnijih scena u povijesti filma. Ne samo zato što nagoviješta o kakvom se filmu radi i pokazuje gledatelju da je ovo film prepun testosterona već zato što je kroz taj stisak šaka redatelj John McTiernan ispričao više nego što neki domaći scenaristi uspiju ispričati u nekoliko sezona osrednjih serija prepunih dijaloga. Samo iz te kratke scene saznajemo da se Dutch i Dillon znaju jako dugo, znamo da se pomalo ne podnose, da se vole natjecati, ali i da se smrtonosno obožavaju. I, naravno, saznajemo da je ovo film prepun muškaraca. Ako nije bilo jasno onda, ako nije jasno kada se pojavi ostatak njihove nabildane ekipe, onda je sigurno jasno kada upoznamo Maca, misterioznog vojnika koji se permanentno brije. Na suho. Tupim žiletom. Može li muškije od toga?

Genijalnost Predatora leži u činjenici da je film nevjerojatno jednostavan. Grupa elitnih vojnika dolazi odraditi misiju u Gvatemali, ali po putu susretnu nevidljivog vanzemaljca koji ih ubija jednog po jednog. Živjela jednostavnost.

Postava je naprosto fenomenalna. Schwarzenegger je na vrhuncu svoje slave. Richard Chaves i Jesse Ventura (koji je, isto kao i Arnie, bio guverner) su služili u Vijetnamu pa im sjajno stoje uloge, Bill Duke izgleda kao porno glumac… A kada smo već kod porno glumaca - produkcija je navodno morala zaposliti osiguranje koje je pratilo oko Sonny Landhama, onog dva metra visokog Indijanca. Ne zato što je netko želio napasti Landhama. Ne, Landham je bio bivša porno zvijezda koja je navodno imala dosta problema s bijesom pa bi redovito umlatio nekoga i spremio ga u bolnicu. Dva lika odskaču od ostalih životinja u ovom filmu. Jedan je Shane Black. Možda najbizarniji casting u cijelom filmu - riječ je o tipu koji uopće nije glumac već jedan od najboljih scenarista svih vremena koji je taman u to vrijeme napisao Lethal Weapon. Drugi lik je ona cura. Sori, zaboravio sam kako se zove. Ali ne i slučajno. Mislim da ne postoji film koji je manje uključio u radnju ženski lik. Zašto se nalazi tamo? Nitko ne zna, pogotovo zato što žena uglavnom ne priča nego ju samo vuku okolo po šumi.

Ipak, najbitniji član postave je Predator. Negdje na internetu postoje skice kako je predator trebao izgledati. Urnebesno je loš bio. Srećom McTiernan je bio ogromna faca pa je zaustavio snimanje i pustio genijalnog dizajnera Stan Winstona da napravi novi izgled Predatora. A svi znamo kako dobro izgleda. 

A kada smo kod Predatora, McTiernan ga fenomenalno koristi u filmu i polako gradi napetost. Ovo je ipak film sa Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi pa bi bilo za očekivati da odmah kreće neka ozbiljna akcija. Ali, film počinje polako, i baš kao što je Spielberg sjajno to napravio u Raljama, McTiernan ne pokazuje Predatora odmah. Malo po malo otkriva detalje monstruma koji ih proganja. Polako gradi napetost, ali kada krene akcija onda ne staje niti jednu sekundu, a krvi ima više nego u većini horora tog, ali i današnjeg, vremena. Još jedna genijalna stvar - niti u jednom trenutku niste sigurni hoće li Arnie zapravo preživjeti što nije baš prečesti slučaj kod filmova osamdesetih kada su mačo muškarci pobjeđivali baš uvijek. Ovdje je heroj našao nekoga tko mu je ravan i na par trenutaka se stvarno morate zapisati - hoće li zapravo uspjeti.

Rekao sam negdje na početku da je ovo jedan od najboljih filmova svih vremena. I nisam se šalio. Razmislite malo. Vrlo lako je moguće da je ovo jedan od najboljih Schwarzeneggerovih uloga. Činjenica je da Arnie nikada nije bio veliki glumac. Niti će to ikada biti. Ali u osamdesetima je bio na vrhuncu suludosti i možda najsmješniji nenamjerno smiješni tip na svijetu. Ali u Predatoru? Nije tako loš. Uz to, Arnie nije pobijedio Predatora sam. Bez svojih drugova ne bi uspio, iako su svi izginuli. To je dosta rijetko.

Ipak, postoji jedan i ultimativan razlog zašto je ovo najveći film ikada. Rekao sam već da neću prevoditi citate iz filma. Zato, evo ih. Najbolje rečenice ikada izgovorene na filmu i razlog zašto je Predator u samom vrhu filmska umjetnosti - “I ain’t got time to bleed,” “You are one ugly motherfucker,” “There's something out there waiting for us, and it ain't no man. We're all gonna die,” “Time to let old painless out of the bag,” “A bunch of slack-jawed fagots around here! This stuff will make you a goddamn sexual tyrannosaurs, just like me,” “Stick around,” i rečenica koja će se ponavljati zauvijek - “Gahhh! Get to da choppa!”


Slični članci: