1. Jeste li Vi, gospodine Soldo, normalni? Kako Vi to sebi zamišljate da sami napravite prvo Facebook stranicu, a onda i portal s nogometnom tematikom, kada ih već toliko postoji s mnogo većom novinarskom i novčanom mašinerijom iza sebe? I onda, kao da to nije dovoljno, u relativno kratkom roku ih sve potučete po rezultatima čitanosti, posjećenosti, ali i informiranosti te duhovitosti? Pojasnite nam, molim Vas, kako je do svega toga došlo.
- To su bile možda i najteže godine u mom životu. Školsku godinu 2009.-10. proveo sam u Americi gdje sam ponavljao 4. srednji razred kako bi se naviknuo na njihov život jer imao sam velike ambicije ići na college i tamo igrati nogomet. Ipak, taj period bio je jako čudan. Od teškog udarca u čeljust na nogometnoj utakmici (6 tjedana out) pa sve do teške prometne nesreće. Jesam uživao, ali ostaje ona gorčina jer mi se nije ostvario veliki životni san. Bio sam jako slomljen i razočaran zbog povratka u Zagreb, pa je oporavak trajao jako dugo. Upisao sam novinarstvo na VNŠ (Visoka novinarska škola), ali jednostavno nisam imao volje za to. Duhom sam bio odsutan na predavanjima i često previše neozbiljan. Jako sam aktivna osoba i sport mi je bio možda najbitnija stvar u životu. Nije to na kraju ispalo kako treba na fakultetu iako sam uživao jer profesori i kolege su bili stvarno super. S mnogima sam i danas u kontaktu. Više sam krenuo na faks zbog pritiska roditelja, ali tek danas shvaćam kako sam trebao uzeti pauzu od godinu dana da se neke stvari poslože. Smatrao sam kako je to ružno kad osoba pauzira, ali vidim da je to danas sasvim normalna stvar.
I tako dolazimo do kobnog ljeta 2011. godine. Nisam znao što ću sa sobom. Išao sam na nekoliko razgovora za posao ali nisam prošao. Želio sam naći posao ali morao sam se zadovoljiti radom na baušteli kod oca koji ima svoju tvrtku. Od 2014. godine ja sam glavni šef u toj firmi (najbolji šef na svijetu) i onda paralelno radim sa stranicom. I ona su došli zimski praznici krajem 2011. godine. Dugo sam razmišljao što da uopće radim sa sobom. Bilo je opcija za povratak u Ameriku, ali sve je to bilo previše skupo i nisam previše bio optimist oko toga.
Poseban dan je 15. siječnja 2012. godine. Ekipa iz kvarta okupila se na školskom igralištu i igrali smo nogomet dobrih dva sata. Nakon toga smo sjeli na klupice i raspravljali o transferima klubova pošto je već bila sredina zimskog prijelaznog roka. U tom super čavrljanju sinula mi je ideja o izradi stranice u vezi nogometa na popularnom Facebooku. Došao sam doma, istuširao se i odmah se bacio na posao. Nije mi dugo trebalo oko imena i odmah se stranica zvala 'Nogometne vijesti'.
Prve objave bile su slike legendarnih nogometaša, a onda sam krenuo stavljati razne vijesti i pokušao zanimljivim konceptom napredovati. Od srca sam zahvalan prijateljima iz kvarta koji su me pogurali svojim lajkovima u samom uvodu. Kasnije se pročulo za stranicu i već tijekom proljeća sam imao prvu lijepu zaradu.
Postoje neke stvari koje jednostavno ne želim otkriti javno. Čak sam jednu super ideju dao jednom poznatom portalu, ali biseri nisu to znali napraviti kako treba. Srećom, odustali su od toga i nadam se kako ću to uskoro pokrenuti kako treba. Da, humor je jako bitan segment i smatram kako danas ne bi imao toliko fanova bez toga. Žao mi je što ima toliko ljudi koji se ne znaju našaliti na vlastiti račun. Nogomet shvaćam kao veliku zabavu. Tako je od pete-šeste godine kad sam počeo čitati Sportske novosti. Sve te tablice, rezultati, ocjene igrača i rasprave stvorile su ljubav prema nogometu koja traje dan danas.
2. Za koga Vi osobno navijate? S vremena na vrijeme Vame se jave ljudi ogorčeni rezultatima kluba za koji navijaju, a koji tvrde da favorizirate Dinamo. Međutim, kada čestitate, na primjer, Rijeci ili Hajduku na pobjedi, ovim potonjim tu priliku imate nešto rjeđe, jave se dinamovci koji Vam savjetuju da se preselite na more kada toliko mrzite svoj grad? Je li to uopće važno za koga navijate?
- Veliki sam navijač Dinama i talijanskog Milana. Uf, kako ste s ovim pogodili u sridu! To je po meni najmanji problem za koga navijam, ali fanovi će to uvijek krivo shvatiti te će namjerno napraviti krivu sliku. Na kraju, to će zapravo ispasti i najveći problem prema nekima. Dugo mislim kako je logično da ću nakon neke utakmice posebno pohvaliti pobjednika i dobru predstavu, pa i nekog nogometaša izdvojiti. I onda mi jako čudno kako članovi stranice dođu do zaključka da sam baš navijač Reala, Barce ili bilo kojeg drugog kluba. Zanimljivo, istu stvar viđam i kod drugih stranica, a tako valjda treba biti.
Evo jedan čisti primjer koji se nedavno dogodio. Namjerno sam odlučio otvoriti ocjenjivanje stranice i tu stojimo jako dobro. Dugo je bilo 4,3 dok je sad ocjena 4,4. I prije utakmice Dinamo – Hajduk 0:2 stigla je strašna kritika ljutitog navijača Hajduka koji je opleo po mom radu. Optužio me kako namjerno guram prema Dinamu te da redovito pljujem po Hajduku. Hoćete li pogoditi što se dogodilo nakon utakmice? Istog trena je odlučio maknuti svoju jedinicu te staviti u 'dobru' trojku uz komentar kako se popravljamo. Teško je ljudima objasniti to preko interneta, druga stvar je uživo s nekim popričati. Mene takve stvari ne ljute, već me zapravo dobro nasmiju.
Razumijem to rivalstvo u hrvatskoj, ali stvarno ne mogu shvatiti ljude koji namjerno žele loše našem klubu u Europi. To nikad neću shvatiti. Sjećam se 2005. godine kad se Hajduk osramotio protiv Debrecena. Imao sam 14 godina i pred uzvrat na Poljud očekivao sam da će Bijeli nadoknaditi 0:3 iz prve utakmice. Mađari su im uvalili petardu, a ja sam i zaplakao nakon utakmice. Volim navijati za naše u Europi i zbog toga mi je ljeto poseban period u životu. Sve te rasprave koga će naši dobiti meni su odličan uvod u razgovor. Npr Rijeka me oduševila s one dvije Eurosezone. Ne mogu vam opisati kakav je to bio gušt pratiti. Pa i prije par godina kad je Hajduk zaigrao Europsku ligu iako onda nije bilo stranice. Takve priče i scene želim gledati jer smatram kako Hrvatska mora redovito imati predstavnike u Ligi prvaka i Europskoj ligi.
A sad, imam neki osjećaj kako mi pojedini navijači zamjeraju što se ne aktiviram u toj borbi protiv Šukera, Mamića i ostalih. To me iskreno previše ne zanima jer našima će uvijek netko smetati. I zaista, da se preko stranice idem obračunavati s nekim, to ne bi bilo dobro i samo bi stvorilo kontraefekt. To vidim po nekim medijima koji danas miljama zaostaju za mnom. Od prvog dana rekao sam si kako će u fokusu biti nogomet i rasprava o lijepim trenucima. Zato je danas to tako moćna stranica i vrlo vjerojatno najaktivnija sportska stranica u HR.
O ostalim problemima u HR nogometu mogu pričati i ponekad dobijem inspiraciju za napisati tako nešto. Ali toliko ljudi u nogometu je subjektivno i jednostavno si ne žele priznati da im je voljeni klub trenutno slab i nedostojan za bilo kakav trofej.
Trenutna situacija je takva. Rijeka će zasluženo uzeti naslov prvaka Hrvatske. Drago mi je zbog kontinuiteta koji su ostvarili preko Keka. Taj film kao da ne gledamo u našem nogometu. Dinamo je napravio velike pogreške i nisu po ničemu zaslužili obraniti naslov. Izgorili su u Ligi prvaka i slabo se pojačali. Hajduk već nekoliko godina stoji na toj trećoj pozicji i pomak možete samo tražiti u strukturi kluba te u omladinskom pogonu. Ali navijači Hajduka su stvarno posebni. Divim im se zbog te podrške prema klubu, ali isto tako mogu biti strašan uteg jer toliko nelogičnih stvari rade kontra voljenog kluba. Baš pričam s mladim navijačem Hajduka koji je jako pametan i dobar dečko. Neko vrijeme već piše za naš portal pa se nadam da će postati pravi član stranice ako zažive moji planovi. I baš mi je on pokušao objasniti kako će Hajduk izgledati iduće sezone. Isto tako, najavio je da Hajduk mora ići u borbu za naslov iduće sezone. Imamo opet znači vrlo optimistične najave pa me baš zanima kako će to proći. Drago mi je da ste vidjeli prepoznali takav 'problem' na stranici. I onda znaju doći svakakve poruke u Inbox stranice. A i često sam na meti raznih trolova koji stvarno dokazuju kako smo danas moćna stranica. Frustracija tih osoba je neshvatljiva.
Baš sam nedavno naišao na jedan uistinu odvratan komentar. Naime, nepoznata osoba odlučila me preko jednog foruma brutalno izvrijeđati početkom ove godine. Napisane su zaista gnjusne laži i radi se o teškoj kleveti. Ispada kako sam plaćenik Dinama i da zbog stranice imam problema po gradu. Prema tom komentaru moja stranica je projekt GNK Dinama i kako me Zdravko Mamić masno plaća.
I tako to ide, jedan dan me plaća Mamić, a drugi dan ti navijač Dinama pošalje sočnu psovku. Vrtimo se u krug. Vjerujem da je to zbog dobrog rada. Nisam apsolutno nikad širio mržnju prema nekome već jednostavno naši navijači ne znaju primiti sasvim laganu kritiku. Uvijek će nama biti kriv sudac i nekakva organizacija, ali svoje greške gotovo pa nikad nećemo priznati. Volim onaj citat 'da će ti naš narod oprostiti sve osim uspjeha'. Taj upis pun mržnje i klevete me jako razočarao jer sumnjam na nekoliko bliskih osoba koje su godinama pljuvali po mom radu i da od toga nema apsolutno nikakve koristi. Oni ni danas nisu svjesni kakav potencijal stranica ima i da uz neku jaku podršku možemo bez problema postati najbolji nogometni portal u državi.
3. Nedavno ste, nakon još jednog poraza Intera i Milana u talijanskoj Seriji A, na svojoj stranici iznijeli zanimljivu tezu da oni namjerno gube utakmice kako ne bi morali igrati Europsku ligu (za Ligu Prvaka i tako nemaju više šanse) pa da onda u tom razdoblju mogu odraditi mnogo bolje plaćenu turneju po Aziji (oba kluba, uzgred kazano, imaju azijske vlasnike). Nije prošlo ni 24 sata, a tu Vašu tezu prenio je Goal.com kao svoju, ni ne navodeći Vas kao izvor, niti pitajući za dozvolu. Što mislite o tome? Kakvi su to ljudi?
- Ovdje ne znam što bi rekao. Nisam ni vidio da su oni tako nešto objavili sve dok nisam dobio gotovo 50 poruka koji su imale isti uvod: „ej, pa ovi su uzeli vaš članak/ideju“. Nisam tip koji se voli svađati. Namjerno sam se javio kolegama iz Goala, ali su mi bacili link iz talijanske verzije. I sad tko će znati…
Imao sam to na umu već proteklih mjesec dana jer smrdilo mi je kako su Inter i Milan već dogovorili utakmice po Aziji, i to baš termini kad bi trebali zaigrati 3. pretkolo Europske lige, a onda shvatiš da se nešto zaista događa. Nisu dovoljno jaki da Ligu prvaka osiguraju, pa moraju raznim glupostima doći do love.
Fora je kad netko veći od mene uzme naš tekst i potpiše nas, jer ja to znam ponekad napraviti kad nemam vremena uređivati portal. Realno gledajući, još uvijek sam veliki amater i stvarno me iscrpio portal. Vođenje FB stranice je mačji kašalj za to. Postoji opcija na Facebooku da možete ubaciti objave u poseban raspored pa ne morate puno vremena provoditi na stranici. To me spašavalo puno puta jer zna doći do zasićenja u radu.
Možda ja i nisam osoba koja bi trebala pametovati, ali barem uvijek redovito potpišem izvor kad naletim na neku top vijest koja dođe od naših portala. Malo jesam burno reagirao u raspravi s njima, ali razlog je zbog gomile poruka koje sam dobio. To valjda mora nešto značiti…
4. O nogometu, barem po ovim mainstream medijima, uglavnom pišu ljudi koje bi na školskom uvijek stavljali na gol, a i to samo kada bi im falio igrač (g.Samovojska je iznimka). Vi ste, međutim, i sami igrali te skoro ostvarili profesionalnu karijeru u SAD-u? Možete li nam malo više reći o tim danima prije nego što ste nogometnu loptu zamijenili onom teniskom, a s kojom osvajate razne turnire po Zagrebu, te što mislite koliko je za Vaše pisanje važno to što ste i sami igrali na jednoj višoj razini?
- Da, to baš svi govore. Jedan prijatelj bi uvijek takve zezao da su 'operirani od nogometa'. Ne bi baš rekao da sam bio blizu profesionalne karijere ali trebao sam zaigrati na najvišem nivou u Americi što se tiče fakulteta. Kako sam u uvodu istaknuo, taj period bio je jako težak zbog sasvim glupe ozljede na jednoj nogometnoj utakmici. Sasvim obična utakmica koju smo vodili 2:0 i očito sam malo previše pokazao pa nekome stao na žulj. Okrenuo sam jednog tipa na foru Cafu vs Nedved i već idući trenutak sam dobio laktom u čeljust. Sumnjalo se kako mi je slomljena čeljust, ali srećom nije do toga došlo. Ne želim vam pričati što sam prolazio u tim trenucima. Trebao sam proći nekakav strašni zahvat ali su shvatili da nema potrebe za tim. I to se sve dogodilo u prva 2-3 tjedna mog boravka u Americi. Prvo sam plakao nekoliko dana jer mi je obitelj strašno nedostajala, a onda sam cvilio nakon tužne vijesti da ne smijem igrati 6 tjedana. Izostala je podrška od trenera koji se nije udostojio ni posjetiti me. Bili smo neko vrijeme u svađi ali sam se odlučio vratiti zbog super ekipe. Došli smo do finalfoura u državi Sjeverna Karolina. Sasvim solidan uspjeh ali ipak se radi o timskom sportu. Ali da, čvrsto vjerujem da bi gotovo svaki Hrvat, koji bar malo kuži nogomet, tamo bio faca u nogometu.
Tenis je, zapravo, moj prvi sport. Tata je glavni krivac za to jer je bio veliki fan i to mu zamjeram još uvijek. Počeo sam na legendarnim Sveticama koje danas ne postoje. I to zamjeram Šukeru i svima koji su podržali taj blesavi projekt. Kao da su uzeli dio Zagreba. Bio sam jako dobar u tenisu i često član top 10 do 10 i 12 godina. Ipak, potajno sam volio nogomet, a najveći utjecaj bile su Sportske novosti i Svjetsko prvenstvo 1998. u Francuskoj. Sjećam se posebno utakmice protiv Japana kad je bilo užasno vruće, a ja na teniskom turniru. Bio sam toliko motiviran da sam razbio protivnika 9-0 i odmah otišao do prvog televizora pratiti utakmicu. Danas igram redovito i što se tiče amaterskog svijeta, stojim stvarno jako dobro i među boljima sam. Trenutno imam problema s kilažom pa rezultati pate. Ali sve će biti kao prije ????
5. Što mislite, lijepi li se sada više komada za Vas kada ste osnovali jednu od najuspješnijih stranica na Internetu specijaliziranih za nogomet, od onoga kako bi se lijepile da ste ostvarili nogometnu karijeru? Čitaju li žene uopće o nogomet? Znamo da imate jednu koja za Vas piše...
- Moram priznati kako je preko stranice stiglo nekoliko lijepih poznanstva. Neke djevojke, danas i prijateljice, često su se znale javljati u Inbox i hvaliti naš rad. Ok, nekima sam i ja uletio sa smiješnom spikom kako je lijepo za vidjeti da žena voli nogomet.
Drago mi je kad žena shvati koncept rada stranice. Danas je na stranici 20% žena, bar tako kaže statistika stranice. Sjećam se kad je bilo samo 8%, ali onda je jedna objava napravila posao i veliki pomak.
Žena koja piše za mene je show program. Vidi se da je stvarno opsjednuta nogometom i posebno IkeromCasillasom. Odlučila je pomoći s tim pisanjem i moram priznati kako je to vrhunski. Tu i tamo je nagradim kad mogu. Čini mi se kako sam joj u posljednje vrijeme prirastao srcu, pa su me dočekali neki darovi iz Milana… nemam komentara za to.
Volim kad postoji ta nekakva složnost. Ima nekoliko žena koje redovito ostavljaju svoje komentare, a onda razni papci im spuštaju klasičnom spikom 'aj u kuhinju' ili 'donesi mi sendvič'. Nekoliko puta je bilo fora gledati kad žena razbije muškarca u raspravi pa gubitnik od muke izbriše svoje komentare. Nogomet je za sve i tako mora biti.
Što se tiče nogometne karijere. Znam jednog mladića koji igra na visokom nivou i sve mi je poznato. Po tom pitanju sam jako ljubomoran na njega ali isto tako smatram kako to može biti uteg ako ne znaš sa ženama. Ipak, on jako dobro zna sa ženama…
6. Osim ovih ljubavnih ponuda o kojima smo raspravili u prethodnom pitanju, je li bilo i nekih nemoralnih ponuda što se tiče preuzimanja stranice ili suradnje s nekim drugim portalima?
- Itekako. Dao sam stranicu i portal na procjenu. Ne mogu sad to javno reći ali cijena je stvarno u redu iako smatram da to vrijedi puno više. Čisti primjer, jedan dečko prodao je stranicu o kućnim ljubimcima za 1000€. Onda tko zna koliko zapravo vrijede Nogometne vijesti.
Prvo je to sve krenulo kao zabava, ali onda sam shvatio da tu jednostavno moram i da želim zarađivati. Tako su stigle razne suradnje i svako malo bude netko u fokusu. Stranica zaista posjeduje strašno aktivne fanove koji redovito posjećuju našu stranicu i bez toga da vide objavu na naslovnici. To je ono što nas čini jakim.
Bila je jedna luda ponuda početkom godine. Odbio sam 100 tisuća kuna, pa 120 tisuća kuna. Ali tko zna, možda se dečko zezao. Dobro me nasmije kad dođe ambiciozna osoba pa počne nuditi 500€, pa dođe sve do 1000€, iznosa koji ja mjesečno upecam od stranice ako znam raditi.
Posebna suradnja mi je bila sa PSK (Prva sportska kladionica). Mladić iz Splita javio se negdje u drugom mjesecu prošle godine i odmah smo si kliknuli. Rekao sam da je to cijena i on je prihvatio. Možda i najjednostavnija suradnja uopće. Trajalo je sve do rujna pa mi je malo bilo žao kad su odustali. Šteta što nisam sačuvao naše poruke jer to je bio pravi fajt. On je veliki navijač Hajduka i pobornik tog socios modela koji danas ima Hajduk, a ja više volim kad je jedan šef u klubu kao npr Silvio Berlusconi za vrijeme jakog Milana. I onda smo se međusobno podbadali i zezali.
Čak sam i zbog stranice uspio dobiti dva zanimljiva posla. Vidio sam kako mi često dijeli objave poznati časopis 'Nogomet'. I nakon nekog vremena sav sretan odlučio sam se javiti stranici i pitati postoji li šansa za nekakav posao. Odgovor je bio pozitivan i postao sam suradnik časopisa kojeg čitam od malih nogu. Lova nije bila bajna, ali bio sam sretan zbog sebe što sam pisao za 'Nogomet' kojeg sam čitao od malih nogu. Sjećate se onih fora postera, a u srednjoj mi je cijela soba bila od tih postera. Na veliku žalost, sredinom ljeta 2013. godine došlo je do gašenja časopisa.
Drugi posao je za jedan portal iz Zadra kojeg ne želim imenovati ali danas ne postoje. Mama je pronašla oglas za posao i javio sam se te u opisu istaknuo da imam stranicu koja je onda imala negdje 20-30 tisuća članova. Bilo je sve kao iz bajke. Krajem tjedna bi uvijek imali nekakvu analizu stranice, a svaki tjedan u top 10 tekstova, bilo je mojih 6-7 upravo zbog stranice. Kasnije su shvatili što zaista posjedujem pa su htjeli da stavljam i nesportske tekstove. Nakon toga stiglo je gašenje portala i jedva sam uspio dobiti nekakvu lovu od toga. To se sve izdogađalo u proljeće 2013. godine. Nakon toga sam shvatio da više nikad neću za nekoga raditi. Taj film u ovom životu neću više gledati.
7. Po Vašem stručnom mišljenju, za kraj, je li Messi najbolji igrač ikada ili je od njega bio bolji i Safet Sušić? O Maradoni i pravom Ronaldu da ni ne govorim...
- Ma joj. Nemate pojma koliko mi nedostaje nogomet prije nego što su zagospodarili Messi i Ronaldo. Kobnu godinu smatram 2009. Onda je Real opet započeo sa svojim Galacticosima. Ne volim kad klub redovito uzima gotove igrače i onda lagano dođe do cilja. Danas je, nažalost, tako. Zbog toliko novca nogomet kao da je izgubio dušu i smatram da treba napraviti neke promjene. Davati iznose iznad 100 milijuna eura za nogometaše su gluposti.
Što se tiče tko je najbolji, to također mrzim za čitati. Imamo tu vojsku navijača Ronalda i Messija, pa se međusobno vrijeđaju. Posljednji El Clasico me bacio na razmišljanje jer to što Messi radi nije normalno. Baš je pravi čarobnjak. Ja ću iskreno reći da su Leo Messi i Cristiano Ronaldo najveći ikad. I točka! Nema dalje.
Nogomet je evoluirao, a taj dvojac konstantno maltretira protivnike i ruši čudesne rekorde. Malo sam prije gurao na Cristiana zbog dominacije u Premiershipu za vrijeme igranja u Manchester Unitedu. Onda je to sigurno bila najjača nogometna liga, a danas se vode polemike između Premiershipa i La Lige. Treba istaknuti kako je Ronaldo još više dominantniji u dresu Reala, a i s Portugalom je prvak Europe.
S druge strane Messi dominira samo u Barceloni, te bi ga stvarno volio vidjeti u Premiershipu. Ali kako gledati taj film kad je on Barcelona? Kako pustiti čovjeka koji redovito zabija? Pa čak i za neku bolesnu cifru to nećemo gledati. I onda ono što on radi na terenu, pa to je magija prava. Baca protivnike, doslovce se ušeta u gol i naruga se svima svojim nogometnim znanjem. Jako mi je čudno da s Argentinom nema neki trofej osim Olimpijskih igara.
I onda mi se nađu biseri koji namjerno rade nepotrebne rasprave tko je bolji. Čak sam nedavno naišao na komentar u kojem se jedan biser ruga kako je Ronaldo sve ovo postigao teškim radom, a da je Messi talent. Zar je zabranjeno toliko vremena posvetiti sebi da budeš najbolji? Ostao sam zapanjen. Od ostalih izdvajam svakako pravog Ronalda, Maradonu i Ronaldinha.
Pravi Ronaldo je nešto kao Messi, baš magija i bilo ga je užitak gledati. Maradona je napravio nešto što svi mi sanjamo, uzeti naslov s malim klubom kad ti nitko ne daje šanse za to. Ronaldinho… osmijeh vam sve govori. Šteta što nije bio malo ozbiljniji jer trebao je više dati nogometu, ali i ono je bilo dovoljno.
8. Kakvi su planovi za budućnost? Imate li ih uopće ili ste sada dostigli vrhunac slave pa ostatak života namjeravate u tome uživati?
- Plan je pronaći jakog sponzora. Sve je to lijepo kad si glavni na FB, ali znam da mogu to postati i na webu. Naravno, ne želim sad da portal bude 'clickbait' mašinerija već želim da postane poznato mjesto gdje će se ljubitelji nogometa naći nekoliko puta na dan. Sjetite se kako je poznat bio sportnet.hr. Kakva je to bila klapa. Onda nisi ni trebao preko FB doći na tu stranicu već si jednostavno direktno išao tamo. Šteta što su se raspali na neki način jer danas nisu ni blizu popularni kao prije 6-7 godina.
Kako sam rekao, to s 'clickbaitovima' je, naravno, smiješno i sramotno. Fanovi s razlogom negoduju ali obećao sam sve manje takvih stvari. Čekam samo trenutak kad ću doći na sjajnu FB stranicu „Hejt za clickbejt“.
Čvrsto se nadam kako će moje nagradne igre postati još jače i „normalnije“. Naime, kad imam viška love onda volim staviti bonove za klađenje od 100-200kn ali nagradu dobivaju samo oni koji pogode točan rezultat i strijelce. Znam da je teško ali mislim da je to u redu. Nasmiju me onda komentari treba li pogoditi točan broj gledatelja ili izmjene. Ipak, to sve ovisi ukoliko vrlo brzo uleti jaki sponzor ili ako dobijem na lotu. Onda mi je najmanji problem podijeliti nešto s drugima jer sam inače takav. Malo previše darežljiva osoba.
Želim da 'Nogometne vijesti' postanu zdrava okolina iako čvrsto vjerujem da je to i sada u ovom trenutku. Fanovi nisu ni svjesni kakav mi je gušt proletjeti komentarima i onda shvatim kako neke osobe redovito komentiraju. Dnevno znaju ostaviti i po 10 komentara. Zar to nije najbolji dokaz da dobro radimo.
9. Imate li možda neki savjet za druge koji bi rado pošli Vašim putem, napravili vlastiti sportski portal s kojim će potući svu konkurenciju pa i Vas?
Želim samo poručiti entuzijastima, kao što sam i ja sam, da ne odustaju. Neka ignoriraju zlobne komentare i neka se samo prime posla. Ne tako davno bio sam jako blizak s jednom djevojkom koja u mojoj viziji nije vidjela ništa dobroga osim samo pustih priča. Jednostavno nije vjerovala u moj plan. I nije ona samo jedina već nekoliko bliskih osoba govorilo mi je da prestanem s tim i da se zaposlim kao svaki normalan čovjek. Oni zaista misle kako govorim laži kad počnem pričati o zaradi koju ostvarujem preko stranice.
Dodao bi svima da budu kreativni i zanimljivi. Nakon moje stranice kroz FB je kreirano gotovo 100 kopija pod istim imenom. To nije put prema uspjehu i od toga nema ništa. Biti će dosta puta teško, ali isplatit će se. Danas sam svoj šef koji u svojoj glavi posjeduje gomilu ideja. Ostalima se ne piše dobro…
Isto tako neka se ignoriraju zločesti komentari. Fascinantno kako ljudima zna biti dosadno u životu pa će bez razloga pokušati napakostiti onome koji je uspješan. Ali tako je to u našem narodu, i na to se sve treba samo nasmijati… zamišljam takve ljude kao prepreke koje gazim i idem dalje.
