Pravilnom prehranom i kretanjem protiv debljine i pretilosti

Pretilost je rastući izazov javnog zdravstva diljem svijeta koji pogađa ljude svih dobi. Osobito je zabrinjavajuća povećana pojava pretilosti u populaciji između 18 i 24 godina, što pokazuje da mlađa generacija prvi put ima povećan rizik da bude slabijeg zdravlja od svojih roditelja.

Prema podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), 17 posto odrasle populacije u Europskoj uniji je pretilo, dok 52 posto ima prekomjernu tjelesnu težinu. Uz to, Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da pretilost i prekomjerna tjelesna težina izravno utječu na zdravlje i očekivanu životnu dob te su povezane s ozbiljnim zdravstvenim problemima, kao što su povišeni krvni tlak, dijabetes tipa II, bolesti srca i srčani udari (vodeći uzroci smrti u Europskoj uniji u 2008. godini) te neke vrste tumora(osobito rak dojke i rak debelog crijeva). Uz probleme izravno povezane sa zdravljem, pretilost utječe i na društvo s obzirom na to da smanjuje aktivnost i produktivnost.

Temeljni je uzrok pretilosti i prekomjerne tjelesne težine energetska neuravnoteženost između unesenih i potrošenih kalorija. Iako pojedina zdravstvena stanja također imaju utjecaja, pretilost je najčešće posljedica nekoliko čimbenika poput društvenih običaja, prehrambenih navika, tjelesne neaktivnosti te okoline koja potiče pretilost. Svi ti čimbenici dovode do povećanog unosa namirnica koje su bogate mastima, smanjenja tjelesne aktivnosti i učestalijeg sjedilačkog načina života.

Pojačana tjelesna aktivnost i svakodnevne male promjene u prehrani, poput unosa sto kalorija manje svakog dana, mogu pomoći u sprečavanju debljanja. Kombinacija promjena u prehrani, kao što su odabir hrane i pića s manjom kalorijskom vrijednosti ili korištenje niskokaloričnih zaslađivača koji mogu smanjiti dnevni unos kalorija i do 10 posto, češća tjelesna aktivnost i jačanje svijesti o broju kalorija u namirnicama ključni su u kontroli tjelesne težine.

Prema riječima profesora Grega Whytea s Istraživačkog instituta za sport i tjelovježbu na Sveučilištu John Moores u Liverpoolu (Research Institute for Sport&Exercise Sciences at Liverpool John Moores University), češća tjelesna aktivnost može doprinijeti ne samo kontroli tjelesne težine i sprečavanju dijabetesa tipa II, već i velikim uštedama u svjetskim proračunima koji se tiču zdravstvene zaštite.

Na nedavno održanoj konferenciji Međunarodne udruge za sladila Whyte je podsjetio na zapanjujuću činjenicu da je tjelesna neaktivnost odgovorna za oko 16 posto smrtnih slučajeva kod muškaraca i žena. Istovremeno, samo oko 40 posto muškaraca i oko 30 posto žena u Ujedinjenom Kraljevstvu navodi da svakodnevno provodi preporučenu količinu vremena vježbajući, no taj postotak realno, nakon objektivne procjene, zapravo iznosi samo 5 posto. Svjetska zdravstvena organizacija preporuča 30 minuta umjerene tjelesne aktivnosti dnevno za odrasle i sat vremena za djecu, što se može rasporediti i u intervale od 10 minuta, ako takav ritam više odgovara načinu života. U svakom slučaju, bilo kakva tjelesna aktivnost bolja je od sjedenja i mirovanja.

Profesor Whyte je kritizirao vlasti zbog izdvajanja malih iznosa za edukaciju o zdravlju i pogodnostima tjelesne aktivnosti u usporedbi sa sredstvima koja se troše na zdravstvena pitanja koja pogađaju manji broj ljudi s manjim utjecajem na gospodarstvo. „U promociju tjelesne aktivnosti najmanje se ulaže, iako neaktivnost jednako utječe na razvoj bolesti srca kao i pušenje. Značaj tjelesne aktivnosti potrebno je isticati od najranije dobi pa bi tako škole trebale vrednovati i razinu tjelesne aktivnosti te tako pokazati kako ona utječe na bolje rezultate na ispitima“, istaknuo je Whyte„Istraživanja pokazuju da se rizik razvoja kroničnih bolesti smanjuje s češćim i intenzivnijim vježbanjem i kretanjem. Ista je situacija i s depresijom, a za razliku od mnogih čarobnih lijekova, tjelovježba ne donosi nuspojave. Male promjene u razini tjelesne aktivnosti imaju velik utjecaj na smanjenje rizika pojave dijabetesa tipa II, srčanog udara, raka dojke ili debelog crijeva, visokog krvnog tlaka, povišenih masnoća u krvi, metaboličkog sindroma ili razvoja ovisnosti.“

Whyte je dodao i da bi usredotočenost na tjelesnu spremnost i smanjenje zdravstvenih rizika mogla biti učinkovitiji pristup kod pretilih osoba ili osoba s prekomjernom tjelesnom težinom. „Brojni ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilošću pate od zapostavljenosti u društvu ili depresije, a tjelesna aktivnost se pokazala učinkovitom u poboljšanju njihovog psihološkog i društvenog stanja. Najbolji je pristup u povećanju razine tjelesne aktivnosti kombinacija aerobnih vježbi (hodanje, plivanje i ostale aktivnosti od kojih se ‘zapušemo’) i vježbi snage koje poboljšavaju potrošnju glukoze u mišićima. Obje vrste aktivnosti povećavaju potrošnju masti i metaboličku težinu. Istraživanja su pokazala da četiri ciklusa 30-minutnog hodanja tjedno tijekom dvaju mjeseca znatno doprinose poboljšanju zdravlja.“

Whyte je istaknuo i da u slučaju pretilih osoba ima istine u izreci da je bolje biti debeo i u formi nego normalne tjelesne težine i izvan tjelesne forme. „Čak i kod pretilih osoba s indeksom tjelesne mase većim od 35 dva i pol sata umjerene tjelesne aktivnosti tjedno povećava očekivanu životnu dob iznad uobičajene dobi kod osoba normalne tjelesne težine koje se dovoljno ne kreću.“

Whyte je zaključio da je svima u cilju odrediti koji im tip vježbanja najbolje odgovara i nakon toga ga se pridržavati.


Slični članci: