Pariz ili New York? Tko je onda pobjednik?

Debata o Parizu i New Yorku traje desetljećima pošto je Gertrude Stein izjavila: ''Amerika je moja zemlja ali Pariz je moj grad'', dok je Carrie Bradshaw imala dugo prijateljstvo s New Yorkom koje je pobijedilo nakon što ju je Mr. Big spasio od neprijateljstva Pariza. Od početka kinematografije, redatelji su tijekom godina imortalizirali i personificirali ove dvije velike metropole s njihovim glavnim glumicama, te su priskrbili najromantičnije i najgrublje pozadine nekima od najboljih filmova ikada napravljenim. Pa kako bismo ih uopće mogli suprotstaviti?

Kip slobode je sinonim za New York, baš kao i djevojke iz ''Seksa i grada''. Njena ikonska baklja osvjetljava pogled na Manhattan već desetljećima. Pravim imenom Lady Liberty, ultimativni je simbol američkog sna i bila je poklon od Francuza, u znak poveznice između dva naroda u njihovim borbama za nezavisnost prije nekoliko stoljeća. Od kada se smjestila u vode Hudsona, ona je znak nade za mnoge ljude u potražni za američkim snom, za kojeg misle da živi na ulicama New Yorka.

Kako se Pariz može suočiti sa time? Naravno, sa Eiffelovim tornjem. Simbol snage koji Parižani vole i mrze jednakom snagom. Zapravo je to jedna od najprepoznatijih izgrađenih struktura na svijetu, koja je preživjela unatoč lošim izgledima. Odvijali su se protesti protiv njegove konstrukcije, nakon ratne okupacije je ostao relativno netaknut, Hitlerova ideja da ga uništi je bila ignorirana od njegovih časnika i de Gaulleov plan da ga rastavi bio je spriječen. Nije ni čudo da je favorit među romantičarima da se na njemu zaruče, te uspješno predstavlja izdržljivost. Na kraju, jedan je od najposjećenijih turističkih atrakcija na svijetu, sa restaurantom vrhunske kvalitete ''Jules Verne'' na samom vrhu, te je to možda znak za sve nas da je Pariz zapravo centar svijeta.

Kroz njihovu glamuroznu povijest, oba grada su bila meka za umjetnike, te svega i svih najboljih, koji su boravili na ulicama Pariza i New Yorka tijekom jazz ere, kada je ona već bila legenda i ostavština samih gradova. Od kada su Hemingway i Salinger pisali svoja remek djela u svojim gradovima, Pariz i New York su zacementirali svoja mjesta kao kulturna središta s procvjetalim kulturnim miljeom. Iza svakog ugla svake pariške ulice i svake Manhattanske avenije je počast umjetnosti, kulturi i arhitekturi. Područje Louvrea je svaki dan preplavljeno s umjetnicima amaterima koji usavršavaju svoj zanat, a ljubitelji umjetnosti već tradicionalno provode sate u redovima da bi pogledali Mona Lisu, dok s druge strane Atlantika moćni Guggenheim dominira manhattanovim Upper East Sideom s ogromnom kolekcijom moderne umjetnosti u postavi. Da i ne spominjemo MoMA-u, the Metropolitan, Versailles, Musee D'Orsay, Pompidou Centre i lista se nastavlja...

Apsolutno nitko ne spravlja hranu kao Francuzi. Pariz je glavni grad baguettea, palačinke, Croque Monsieur i Madame sendviča, odličnog sira, vina, i naravno, croissanta. Svaki tjedan se otvori novi restaurant u New Yorku nudeći posljednje trendove u objedovanju, od večeranja u mraku do pop upova u starim tramvajima, no na kraju krajeva objedovanje u New Yorku je vrlo brzinsko, dok je u Parizu hrana centar svega i radi se sa tradicionalnim prizvukom. Konobari u Parizu ne čekaju svoju veliku priliku na Broadwayu, to je respektabilno i profinjeno zanimanje.

Život u New Yorku je poput života u kotaču hrčka, neprestani pokret i žurba, dok se njegovi stanovnici žure da uzmu ono za što misle da im pripada, kako piše New Yorkerov Adam Copnik u svojoj knjizi ''Through the Children's Gate: A Home in New York''. I dok postoje društveni dogovori koje treba pratiti u Parizu, ton grada je više fokusiran na življenje, s više dana odmora nego igdje na svijetu, dvosatnim pauzama za ručak i kraćim radnim tjednom, Francuzi zaista znaju dosta u življenju punim plućima. Šetajte se bilo kojim arondismanom u bilo koje doba i bez sumnje ćete vidjeti chic Parižane kako ispijaju espresse ispod prugastih suncobrana kafića, pušeći Gauloise cigarete.

Što se shoppinga tiče, ovi gradovi su izjednačeni, svake godine se natječu za željenu titulu modne prijestolnice svijeta tijekom modnih tjedana. Zapravo sve poznate modne marke vuku svoje korijene iz neke pariške ulice  ili lofta na Manhattanu. Čak je i slavna Coco Chanel započela svoj modni imperij u malo poznatoj ulici Rue Cambon. Oba grada imaju svoje ikonske robne kuće, Gallerie Lafayette protiv Macys, dva vrijedna natjecatelja i posjetitelji redovito masovno dolaze svakome od njih.

Dugo se govorilo da su Francuzi arogantni, ali možda je to krivi izraz - oni su samo ponosni na svoj grad i kulturu. Prije posjeta veselom Parizu naučite neke fraze i začudit ćete se kako ćete lijepo biti primljeni. Jako je sanjivo i mistično biti na mjestu s obiljem povijesti na svakom koraku i jako je lako postati opijen romanticizmom grada. Onima koji posjete Pariz, to je kao droga koja donosi najgoru vrstu odvikavanja kada se vratite u užurbanost i realnost svoga grada. New York je kao malo dijete koje je pojelo previše šećera, s uzbuđenjem koje traje i traje. Unatoč neboderima i sivim nogostupima, postoji velika ''fama'' oko ovoga grada i nemoguće je da vas to ne uvuče unutra. U Parizu se život živi, ali u New Yorku se on lovi i drži s obje ruke, dom nemogućeg sna. Ispod svjetla Times Squarea ili na Broadawayju ljudi traže san koji ih je tamo i doveo - ako možete uspjeti tamo, možete svugdje.

Pa, tko je onda pobjednik? C'est impossible! Nikad nije bila riječ o tome koji grad ima nešto bolje od drugoga, jer Empire State Building je viši od Eiffelovog tornja, ali Pariz ima bolji sustav metroa i veće nogostupe, no New York ima življi noćni život, argumenti bi se mogli nastaviti u nedogled. Sve ovisi o vama, posjetitelju, putniku, i o tome što tražite.


Slični članci: