"Valentinovo je, a ti vodiš tuđu brigu!"

Avantura zvana New York by Agata Mršić

"Hello from the other side", ne, ovo nije Adele, ovo je jedna Hrvatica u New Yorku. Agata Mršić kroz ovu će vam kolumnu sa svojim anegdotama i savjetima, a pri tome ne mislimo na Sex & City fore, dočarati život u New Yorku. Agata obožava čitati knjige i pojesti dobru juhu te skijati. Najdraža boja joj je žuta. #divno "If it makes you happy then it's not stupid" njena je životna premisa.

Pozivnica za kućni tulum za Valentinovo

Valentinovo – ah kako slatka riječ“, pomislih si dok se gledam u ogledalo. Kao i svake godine, taj dan mi ide na živce jer je bas trashy. Baš taj dan svi parovi moraju izgledati zaljubljeni, i oni koji to jesu i oni koji to nisu. Ja sam više pobornik onoga da bi svaki dan trebalo biti kao Valentinovo, bez obzira na dan u godini. Možda je i lijepo imati jedan dan u godini posvećen isključivo ljubavi, budući da ju neki ljudi shvaćaju zdravo za gotovo. Uglavnom, neću pisati o tome kako me onaj moj iznenadio već o drugim parovima. To je uvijek bolje. Voditi tuđu brigu hehe.

Radim part time job u jednom restoranu i radila sam na Valentinovo jer me kolegica zamolila. Njoj je bilo prijeko potrebno da bude off taj dan. Meni nije. Odmah sam prihvatila u nadi da će biti busy taj dan jer je to big deal u New Yorku. Odmah poslije Božića se stavljaju ogromna srca svugdje po izlozima,a ekipa me maltretira s pitanjima gdje ćemo za Valentinovo. Blah.

 Anyways, rezervacije su počele stizati uglavnom oko 7, 8. Dosta rano. Valjda da se što prije nažderu i onda doma pod dekicu. Ipak je hladno vani, -14. Sweet. Uglavnom, imaš taj prifix menu. Nekih 100 dolara po osobi plus porez i plus napojnica tako da ako želiš izvesti dragu ili dragog na večeru treba ti oko nekih 250 do 300 dolara. Pa ti vidi. Isto tako možeš ju odvest u neki žnj restoran i u pola manje platiti ili pak možete shareati jednu salatu i piti mineralnu cijelu noć. Na slamku. Ima i toga.

Pozivnica za kućni tulum za Valentinovo

Prvi par je došao već u 7 sati. Bili su to dvoje mladih, zgodnih Amerikanaca, oboje plavi – na prvi pogled reklo bi se kao da su iz Hrvatske. Mislim, ništa drugačiji nego neki Hrvati po sređenosti. Mene su malo čak iznenadili poznavanjem mode. Tako se jednom u godini srede i možda na svadbi rođakinje Peggy iz New Jerseya. Igrom slučaja sjeli su na stol broj 20 i nisu bili u mojoj sekciji. Prvih 10 minuta je sve bilo sjajno, a onda je pao prvi complain. Žalili su se da kakvu mi to glazbu puštamo, da se nadaju da neće biti cijelu večer ovako. Naime, svirao je Trap Queen haha, ali vrlo tiho tako da ne vidim tu problem. Mi tamo volimo rnb i hip hop glazbu i boli nas briga za Valentinovo, očito. Ova Ukrajinka što ih je služila im je pokušala objasniti da je to radio i da slučajno svira ta pjesma, ali ova je samo kolutala očima. Najgore je to kad Ameri razumiju sve riječi iz pjesama – za nas Europljane je to ok jer pola tih repera ne razumiješ, a totalno su prosti. Ono jedeš svoju super romantičnu večeru u fancy restoranu uz  repera koji priča o velikoj guzi. Neprocjenjivo. U međuvremenu, prijatelj je došao sam na večeru i frendica koja inače radi s nama. Sjeli su za stol 11 i mi smo se mi počeli pretvarati da su i oni par jer je restoran bio poluprazan, a i bilo nam je dosadno. To je bilo nešto poput performansa ispred nove publike. Čak sam i ja u jednom momentu sjela s njima popiti espreso. Da se odmorim od napornog rada. Može sve, ali kava prvo.

U sljedećem trenu dolazi ta sređena Amerikanka do mene i govori kako ih konobarica cijelo vrijeme ignorira i da bi trebala biti više oko njih, a ja joj se ljubazno ispričam i donesem joj čašu vina na kuću. Ono da se ženska malo opusti. Par minuta nakon toga ona zove basera (dečko koji čisti stol) i kaže da je spremna naručiti hranu i on samo što se okrenuo da pozove konobaricu ona brzo odmahne rukom i kaže da ipak nije spremna. Attention Freak. Već je 8 sati i sjeda drugi par, izgledaju malo više latino i naručuju iz normalnog menija salatice, mineralnu i šampanjac. OMG. Pa počasti ženu, sinko. Kao da je jadna na dijeti. Oni su stalno nešto čavrljali, a ona je čak u jednom momentu podigla noge u zrak i zagrnula se šalom. Ok, znam da je poluprazan restoran, ali svejedno stara, nisi u svojoj dnevnoj sobi. Onaj prvi par se počne ustajati i oblačiti, a cijela večera još na stolu. Mislim si „sigurno je rekla da joj se ne sviđa stolnjak na stolu“ pa su morali otići. Ja pred njih, a on mi kaže da idu van pušiti i ostavi mi svoju kreditnu karticu. Na kraju su ljudi počeli dolaziti i to sve neki čudni parovi. Neki crnac me uvjeravao kako zna talijanski i svaki put prije nego što je odgovorio na moje pitanje napravi pauzu od 5 sekundi. Blah.

Valentinovo u New Yorku

Super čudan par se vratio za stol. Sada je ta cura pozvala basera opet, ali ovaj put da ju slika. Počela je razmicati stolove oko sebe kako bi slika što bolje ispala, pa grli tog svoga pa mu sjeda u krilo pa mu uvalila jezik u usta pa trči oko njega na drugu stranu da sjedne jer joj je ta strana lica bolja za slikanje. Ja se smijuljim iza kompjutera, dolazi on do mene, nakon tog fotosešna i kaže: „Ova nije čista u glavi, majke mi. Jesi ju vidila?”I prođem ja pored njihovog stola kao da vidim treba li im što, a ono, imam i što i vidjeti. Ona ima sklopljene ruke ispred tiramisua i mrmlja u bradu: „Hvala ti za moju obitelj, brata, ovaj dan” i ne tepe me ni 3 posto, a lik se okrene i kroz smijeh mi kaže: „Ona pokušava sada izbalansirati svoj život. Možete nas ostaviti same?” OMG. Tada sam znala da moram napisati kolumnu o njima! Imaju sve kvalifikacije za moje čudake u kolumnama. Drugi par ih pogledava pa gledaju u mene i nijemo  me zatraže račun. Naravno da su ga podijelili na 2 kartice. Romantično američki.

Ovaj treći par je na prvu izgledao još najnormalnije. Nisu Ameri, mislim to nema nikakve veze nego čisto radi opisa. Možda su bili Rusi ili tako nešto. Oni su sve uredno naručili, bez zanovijetanja. Lik je bio totalno cool i smiren kao da je svaki dan Valentinovo za njega. Kad je već bilo negdje 23:40 i kad sam im htjela dati račun da idu doma, oni se počnu ljubiti. „Jao samo ne sad, sad kad želim ići kući, sad kad baš imam vaš račun u ruci“, pomislih si. Dam im ja malo vremena ipak. Bartenderica i baser me uvjeravaju da su se upravo zaručili, manager i ja se pogledamo i svi dođemo do stola da im čestitamo. Raspalimo opet taj hip hop, upalimo prskalice, šaljemo im šampanjac, vrištimo oko njih. Realno, upropastili smo ljudima moment. Lik mi kasnije govori: „Ne volim previše pažnje.“ „Da, zato si ju zaprosio u restoranu na Valentinovo. Šuti i pij taj besplatni šampanjac uz hip hop glazbu jer zatvaram za 10 minuta“, pomislih si ja dok mu se smješkam u facu. Sljedeće godine sam off na Valentinovo.

With love Agatha

Valentinovo u New Yorku

Slični članci: