Kako je ove godine izgledao poznati festival rajčica La Tomatina?

Ako posadimo sjeme rajčice, svakako ćemo dobiti iz najvjerojatnije toga rajčicu. No, u jednom malom gradu kraj Valencije u Španjolskoj, gradiću Bunol, pronašli su način kako ih uzgojiti ni više ni manje nego 160 000 kilograma  - i to  samo za zabavu!

Radi se o La Tomatini, festivalu borbe hranom koji se održava zadnju srijedu mjeseca kolovoza svake godine u malenom gradiću Bunol. Na desetke tisuća ljudi iz svih kuteva svijeta dolazi da bi se borili u ovoj najvećoj svjetskoj borbi hranom. Naravno, kao i iza svega, i iza ovog festivala stoji povijest.

La Tomatina

Borba rajčicama je tradicija Bunola od 1944. ili 1945., nitko nije u potpunosti siguran kako je ovaj događaj zaista nastao. Neke moguće  teorije uključuju borbu hranom između prijatelja, rat između građanske klase maloljetnika, napad gledatelja rajčicama na karnevalsku paradu, smicalica za lošeg glazbenika i anarhične posljedice prevrtanja kamiona.

Jedna popularna teorija je da su nezadovoljni građani napali gradsko vijeće rajčicama tijekom gradske proslave. Što god je započelo tradiciju donijelo je toliko zadovoljstvo da je ponovljeno i sljedeće godine, i godine nakon toga... Festival je bio zabranjen tijekom Španjolskog državnog perioda pod Francisco Francom jer nije imao nikakvu vjersku važnost, ali se vratio 1970.-ih nakon njegove smrti.

Prije 2013. između 40.000 i 50.000 (u 2012. zabilježeno 50.000) ljudi se naguralo u ovu ogromnu borbu rajčicama, što je uvelikona taj dan proširilo  populaciju grada Buñol koi broji tek  9.000 stanovnika. Od 2013. godine kada su shvatili popularnost događaja, uvedene su karte za ulazak da bi se ograničio broj sudionika na samo 20.000 sretnika.

La Tomatina

Pa krenimo od toga kako to zaista izgleda uživo.

Kada sam prvi put dobila poziv od prijatelja da sudjelujem na ovom festivalu, prvo što mi je palo na pamet jest da će to  biti nekakvo lokalno događanje sa šačicom entuzijasta koji se gađaju rajčicama. No, kada sam došla na željeznički  kolodvor u Barcelonu u želji  da kupim kartu za vlak do Valencije, grada u kojem ću odsjesti radi ovog festvala, i čula od službenika od šalteru da nema karata za vlak, pomalo mi je bilo jasno da se radi o nečem jako zanimljivom i očigledno vrlo popularnom. Svuda oko mene šetale su gomile ljudi kod kojih su iz ruku virile karte s logotipom festivala La Tomatina.

Po dolasku u hotel već je bilo jasno da će biti vrlo zabavno. Horde mladih ljudi željnih zabave, spremalo se je za pred-party i za veliki slijedeći dan. Vodič nas upućuje na pravila – isključivo zatvorena obuća, stara odjeća koju kasnije na licu mjesta možemo baciti. Traži se fer play – gađati se možemo samo rajčicama koje smo prethodno zgnječili, kako ne bi bilo ozljeda. Sam predparty tipična je španjolska disco večer na otvorenom, prepuna mladih ljudi željnih zabave, plesa i pjesme.

La Tomatina

U ranu zoru, svi spremni u starim tenisicama i odjeći, krenuli smo autobusima prema Bunolu, prema velikom parkiralištu, na kojem je bilo oko 9 sati već dvjestotinjak  autobusa turista iz cijeloga svijeta. Grad je bio pun turista iz cijelog svijeta, svih kultura, različitih maski, kostima… grad je bio pun štandova a sangrijom, žive glazbe, trubača.. Po putu upoznajemo ljude iz raznih dijelova svijeta – bilo je tu i jedno vjenčanje, britanci obučeni u opatice, kineskinje u svojim nošnjama… Već par turista nas upućuje na to da se ne guramo u centar grada jer da nećemo izvući živu glavu…

Na svakih par koraka lokalni stanovnici grada čekaju na terasama i krovovima kako bi nas zalijevali kantama vode i sa šlaufovima, i prije nego smo i došli u sam centar zbivanja, Plazu del Pueblo, svi smo do kože mokri.

U pripremi za nered koji nastane tijekom borbe rajčicama vlasnici trgovina koriste ogromne plastične cerade da zaštite svoje izloge od masakra rajčica.

La Tomatina

Stižemo do centra zbivanja – visoki stup na čijem vrhu stoji šunka - pun entuzijasta koji šunku žele skinuti sa stupa. Naime, u trenutku kada najspretniji srećković uspije skinuti šunku sa stupa, borba počinje! No jedini problem je taj što to do sada nitko nikada nije uspio, pa je u slučaju ponavljanja prošlosti – start borbe najavljen za 11 sati. Iako je nekoliko entuzijasta uspjelo doći pred sam vrh, dio stupa pred sam vrh obijepljen je brašnom što otežava stvar a da stvar bude zabavnija, u trenutku kada se netko uspije približiti prema vrhu, lokalni stanovnici ga zalijevaju sa krovova i terasa mlazovima vode.

Nekoliko minuta prije 11 sati, atmosfera je užarena, ljudi super raspoloženi, svatko se sa svakim odjednom poznaje, svi smo prijatelji, bez obzira na zemlju, kulturu…

Točno u 11 sati čuje se zvuk topa i borba počinje! Točno sedam  kamiona kreće jedan po jedan  s početka ulice i bacaju s kamiona rajčice. Borba funkcionira na način da se kamion sreće sredinom ulice a mi smo raspoređeni na dvije strane ulice. «Lokalci»  iz kamiona bacaju rajčice na nas koji ih skupljamo, zgnječimo i bacamo jedni na druge. Zvuči bedasto ali je beskrajno zabavno! Ima tu svega, od «šamponiranja» rajčicama (meni je jedan britanac «ušamponirao» rajčicu u kosu), do mazanja po licu, rukama… u jednom trenutku postanete jedna velika rajčica. Došlo mi je da nazovem Tomato da mi sponzoriraju ovaj put!

La Tomatina

Borba se nastavlja nasumičnim gađanjem prvog kojeg sretneš, ili gađanja «neprijatelja» na suprotnoj strani, a kako vrijeme odmiče, tako je rijeka rajčica sve dublja i dublja. Srećom, tu je i lokalno stanovništvo, koje sa krovova «gađa» sudionike borbe vodom pa je miris rajčica i osjećaj rajčica po cijelom tijelu ipak mrvicu podnošljiviji.

Točno nakon sat vremena, zvuk topa označava kraj bitke i nakon zvuka topa ne smije se baciti više niti jedna rajčica. Kako i početak, i kraj je obilježen pjesmom i  urlicima naravno sve u vrlo pozitivnom tonu.

U istome trenutku krećemo prema početku ulice. Sve je vrlo dobro organizirano i već nakon 30-tako minuta ulica je prazna i počinje čišćenje. Proces čišćenja uključuje vatrogasne kamione koji isperu ulice vodom koju su natočili u kamione iz Rimskog akvadukta. Nakon borbe, skidamo odjeću i ostajemo u kupaćim kostimima a «lokalci» opet spremno uskaču u pomoć – doslovno iz svake kuće izlaze s gumenim crijevima  vode kako bi nam pomogli isprati.

Iako sam nakon petog šamponiranja u hotelu uspjela ispravi rajčice iz kose, sjećanje na ovu ludo zabavnu borbu ostaje u meni. Postoje razni negativni komentari na ovaj festival jer se ljudi razbacuju hranom no moje mišljenje je da je današnje vrijeme poruka La Tomatine u  znaku prevencije nasilja izvrsna, kao i sama atrakcija koja je privukla 20 000 turista u ovaj mali grad samo zbog ove borbe.

La Tomatina

Slični članci: