Kako je izgledala mećava Jonas u New Yorku iz prve ruke?

| Travel |

Ovih dana osjećala sam se kao da živim negdje u tropskim krajevima i da nikad ne pada snijeg pa mu se svi iščuđavaju i vesele. Amerikanci su u duši zapravo tinejdžeri pa su od snježne oluje napravili pravi show. Kada kažem show mislim na onaj Cirkus Colorado što je bio kod nas jednom davno. Neki čudaci su brže bolje iskoristili trenutak (vjerojatno da se proslave) pa su plivali po snijegu polugoli. Neka baba obukla skije za hodanje i juri po Šestoj aveniji, kao „žurim do Zare, sklanjajte se b*tches!“ Drugi lik je pak obukao kostim dinosaura i skijao okolo po Manhattanu (on se proslavio na Instagramu doduše). Ja sam u pidžami svako malo izlazila iz stana kako bih opalila što bolji selfie u snijegu, ali nije mi baš nešto išlo. Izgledala sam kao da sam imala udes.

Skijaši u New Yorku

Mnogi su od vas već vjerojatno vidjeli famozni video kako dvojica likova skijaju i snowboardaju po Manhattanu zakačeni za auto. U pozadini svira Frank Sinatra „New York, New York“, naravno. Ti likovi ne samo da su se proslavili na Facebooku, Instagramu, Ju Bi Tuu, nego su završili i na vijestima. Svi su bili oduševljeni dečkima – svi osim policije. Naime, u subotu su zbog mećave zabranili bilo kakva vozila na cesti od 14:30 jer je Jonas tu. Prvo mi je bilo smiješno jer su opelješili sve s polica u trgovinama, svi su se zatvorili doma, nema vozila na cestama i još su obustavili subway. E onda sam bila sigurna da je to to. Ovaj Jonas se ne zeza. Obožavam snijeg, ali udebljat ću se 5 kila budem li bila zatvorena u stanu 2 dana. Neee, the struggle is real!

Instagram (@nycprimeshot @dalton922 @caseyneistat)

Ispočetka nikome se nije čistilo ispred zgrade, ali tamo negdje poslijepodne, pola susjedstva je bilo vani u akciji. Konstantno je padao snijeg. Tako sam se ja konstantno prešetavala u pidžami s mobitelom u ruci kao „jako je bitno, pusti te me“. Malo sam čitala knjigu, pojela čokoladu pa Instagram pa kava pa čokolada pa wc lol pa opet selfie vani, čaj pa upalim film pa ga ugasim i odlučim se na sladoled. Of course. U međuvremenu mi se Iphone dva puta oglasio s alarmom da sva vozila moraju biti off the road pa sam se hrabro šetala u svoj toplim čizmama (skoro iste kao što ima DiCaprio u filmu The Revenant) posred ceste. Kao narodni heroj! Škripi snijeg ispod tih toplih čizama, mećava nemilosrdno roka, vjetar me pomiče sa osi, kapa na glavi, velika maska za skijanje preko očiju, šalčina preko pola glave, rukavice za skijanje. Da me vidi modni mačak mislio bi da sam se fotošopirala. Ma obučena kao da sam peti razred osnovne kad te mama zakamuflira da do škole da ne ozebeš – znači izgledaš kao debil. Odmah iza ugla se nalazi jedni Deli koji čudom radi. Ulazim u njega otresajući snijeg sa sebe i svoje super debele jakne, a unutra pola kvarta. Ono puno ljudi, svi kao kupuju neke gluposti, tipa 3 litre mlijeka, 5 čokolada, 2 bezkofeinske kave. Mislim si ja: „Kad budeš izašao ima da te otpuše skupa sa tim mlijeko i pretvori u snjegovića odmah”.

Instagram @deanneistat

Ja naravno želim sladoled, ali nema ništa pa se hrabro uputim u Key Food 2 bloka dalje. Zađem u ulicu, a ono sve bijelo i neočišćeno. Ne mogu oni toliko brzo čistiti koliko pada. Skakućem kao zeko i umirem od smijeha do trgovine. Tamo je bila nešto manja gužva jer su vjerojatno svi mislili da ne radi pa sam sve brzo obavila. Dolazim do blagajne i netko se zadere moje ime. Mislim si: „Jaooo, ne sad, ne sad kad izgledam kao debil iz petog razreda osnovne”. Uvijek imam taj filing kad se previše zakamufliram. Zato na skijanju ne nosim šal već samo rolku preko usta. Ne pitaj me je l' mi hladno dok skijam. Uglavnom, bio je to moj gladni susjed koji si pokušava napraviti večeru kao i ja. Samo je njegova večera piletina i salata, a moja vanilla cheesecake sladoled. „Skoro te nisam prepoznao”, kaže on veselo. Ma baš me čudi zašto.

Sanjkanje u Central Parku

 Volim biti na snijegu pa sam se odlučila još jednom prošetati vani do prijatelja na kartanje. Ovaj put je bilo više narodnih heroja na ulici. Svi su uglavnom šetali po cesti jer je bilo nemoguće od ralice i razgrnutog snijega uopće prići stazi. Poslije urnebesnog kartanja UNA, valjda ono kad si cijeli dan zatvoren u kući, osim što sve pojedeš što imaš doma, uhvati te neko glupiranje i smijanje. Ma mi to tako uvijek, da se ne lažemo hehe. Kasnije smo izašli van malo se grudati. Prijatelj me pokušao baciti u snijeg (nije mu uspjelo), a ja sam se sagnula da napravim grudu i čujem krc - pukla mi jakna. Otišla sam u krpe na rubu suza. Za sve je kriv Jonas.

Sanjkanje u Central Parku

Nedjelja. Mećava je prošla i mi smo preživjeli nekim čudom. Zovem okolo frendove da idemo na grudanje i sanjkanje u Central Park, zovu i oni mene. Dogovorila sam se s doslovno 15 različitih ljudi, neki od njih znaju se od prije, a neki ne. Da bude stvar bolja, nismo došli u isto vrijeme pa se nismo mogli pronaći u parku. Central Park je bio predivan, nikad ljepši i bjelji s patkicama koje lagano plivaju u poluzaleđenom jezeru i ljudi koji ih maltretiraju s kamerama. Bio je krcat ljudima, ne samo djecom, već odraslim ljudima koji izgledaju kao debili iz petog razreda osnovne te se sanjkaju. Bilo je snijega pola metra, sigurno. Svi imaju one plastične tanjure za spuštanje i uporno se spuštaju ne skidajući osmijeh s lica. Vladala je ona vesela i razigrana atmosfera kakvu samo možeš pronaći u vrtiću dok se igraju djeca. Naravno da se netko povrijedio na snijegu pa je došla hitna pomoć, ne jedno vozilo već njih 5 i policija, ali uvijek tako naprave još veću dramu. Već zamišljam, spustaš se niz brdašce i pokupiš nekoga dolje na cesti, tko se ni kriv ni dužan šetao dolje, a ti se ne možeš zaustaviti na tom letećem tanjuru. Neki mudraci su se dosjetili da napušu „madrac za na more” i spuštaju se onim velikim stepenicama u Central Parku kod fontane. Rulja se okupila i pljeskala pa je opet došla policija. Cirkus Colorado, kao što rekoh.

Snijeg u New Yorku

Budući da sam ja živčanila jer se nismo svi skupa mogli pronaći, svako malo bi mi doletjela gruda snijega u glavu od frenda. Iz nekog razloga mislio je da će mi to pomoći pri pronalasku ljudi pa sam ga poslala u rodni kraj. Iphone mi se svako malo gasio od hladnoće pa ni on nije bio od pomoći. Za sve je kriv Jonas. Na kraju uspjeli smo se svi naći, ali jedni su se već smrzli, jedni bi se sanjkali, jedni bi kavu, drugi bi na wc pa smo se na kraju razdvojili, opet. Za sve je kriv Jonas. Ja sam otišla na ovu stranu gdje se sanjkaju i dok sam gackala kroz duboki snijeg ugledala sam čokoladicu. „Baš mi je to trebalo nakon svega”, pomislih si te je odmotam i pojedem. Čiča miča, gotova je priča.

With love Agatha

Snježna oluja Jonas u NYC-u