Prva stvar, koju odmah moramo naglasiti – ne slušajate baš svaki put Wanderlustice kada kažu da treba putovati bilo kada i bilo gdje. Tu možda malo i pretjerujemo. Ne treba putovati bilo gdje – idite na mjesta koja vas zanimaju i privlače... Po gotovo ne treba putovati bilo kada – putujte kada znate da će vas vrijeme poslužiti! U prijevodu, strpite se malo, ne putujte na sjever Europe u 11. mjesecu. Niti u 3. mjesecu. Zašto sada to sve spominjemo? Vani je hladno, kišno i njanjavo vrijeme pa shodno tome naviru i njanjave misli... tako smo se prisjetile i njanjavog kišnog putovanja.
Bilo je to prije tri godine...nas dvije šetale smo ulicama Londona u pauzi između dva pljuska i kombinirale smo kako doći do Amsterdama. Ljeto, 8. mjesec, cijela Europa puna je backpackera i gotovo je nemoguće dobiti rezervaciju za vlak. Uvjerile smo se na vlastitoj koži da kada nema karte – nema karte. Iz Londona smo se autobusom vratile u Pariz i tamo smo bile zatočene dva dana (nije loše, biti zatočen u Parizu) jer nije bilo slobodnih mjesta u vlakovima – za bilo gdje!!! A pogotovo ne za Amsterdam. Kada ne znaš što da radiš – zoveš onog tko zna. U ovome slučaju, zovemo osobu koja zna Amsterdam i zna načine kako doći do Amsterdama – Gabicin muški rod! Od svih silnih kombinacija koje su bile ne izvedive, odlučili smo se svi troje otputovati u Amsterdam kroz koji mjesec – taman na vrijeme za Halloween. Ionako smo jedva našle karte za Munchen, pa smo odlučile da idemo polako prema kući, dok nam Pariz ne dosadi. Za dva mjeseca ionako opet idemo na put!
I tako...u Zagrebu je ugodinih 20 stupnjeva, ljeto je odlučilo još malo obitavati na našim prostorima i mi smo i više nego zadovljni tom odlukom – hvala ti ljeto, hvala ti sunce! Proučavamo vremensku prognozu u Amsterdamu – 17 stupnjeva zvuči obečavajuće i shodno tome pakiramo jesensku oblekicu u kofere. Budući da naš odlazak u neki grad ne može biti jednostavan (da samo sjednemo u avion u Zagrebu i sletimo na odredište), otišli smo do Zadra, popili kavu na suncu, sjeli na avion do Brussela i od tamo se brzim belgijskim vozom zaputili prema našem odredištu – toliko željeni Amsterdam. Muški rod nam je pričao njegove amsterdamske dogodovštine, što ćemo vidjeti, kako ćemo uživati u parkovima, ulicama, kanalima...a nas dvije smo jedva čekale. Već uvlaku su počele pripreme za Halloween, šminka, frizura, kruna na glavi! Konačno smo stigli i brzo se zaputili u hostel obaviti checkin i idemo u provod!! Bilo nam je malo hladno, ali to smo pripisali umoru od puta i tome da je sunce već odavno otišlo na spavanje. Sutra će biti super – govorile smo same sebi.
Sutra dan, kada smo se probudili i popili kavicu, odlučili smo da odemo na free walkig tour, da nam lokalni vodiči malo ispričaju zanimljivosti o gradu. Odmah na početku ture, vodička je naglasila kako je stigla zima i kako je još prošli tjedan izvukla zimski kaput i ostatak zimske opreme (kapa, šal, rukavice). Mi smo se u čudu gledale – u jesenskim jaknama i laganim jesenskim čizmicana – kakva zima?! Vani je 16 stupnjeva?! Istina, malo je oblačno i izgleda kao da bi mogla plasti kišica..ali ipak, 16 stupnjeva je vani. Kako je vrijeme odmicalo, tako je tih 16 stunjeva rezultiralo tome da nismo osjećale stopala i uši. Nije nam palo na pamet logički zaključiti da 16 stupnjeva na sjeveru Europe popraćeno sa hladnim vjetrom zapravo znači 5-10 stupnjeva!!! Hladno nam je samo kad se sjetimo. Muški rod je bio izdržljiv i pun pozitivne energije, tako da je nekako i izdržavao hladnoću – a nas dvije, kao dva pingvina. Nismo htjele razgledavati, šetati, sve nam je išlo na živce i bilo nam je HLADNO!!! Što smo radile tih par dana, pitate se? Obilazile suvenirnice, cheese barove, coffeshopove – sva zatvorena i topla mjesta. Što vam možemo reći o Amsterdamu? Poooojma nemamo, kao da i nismo bile. Samo zato što nam je bilo hladno. Kanali, arhitektura, bicikli, ljudi, kultura...ništa od toga nas nije zanimalo osim ako nije bilo na toplom i zatvorenom. Čak nije bilo niti sunca, sve je izgledalo sivo, tmurno i ružno. Bezlično....
Predzadnji dan našeg boravka, zasjalo je sunce. Optimistično smo istračali van sa nadom da ćemo možda konačno doživjeti grad i njegovu ljepotu! U jednom trenutku smo šetali pored suncem okupanih kanala, a u drugom trenutku, doslovnu u sekundi, počeo je padati led. LED!!! Sakrili smo se ispred prvog natkrivenog ulaza, ljuti, bjesni i očajni. Na rubu suza...i samo smo jedva čekale da se vratimo u Zagreb.
Ništa više o tom putu u Amsterdam ne možemo reći, jer osim toga, ništa drugo niti ne znamo reći...osim – ljudi, ne putujte bilo kada!!!
