Znanstveno dokazano - zašto želimo nekoga koga ne možemo imati?

Vezivanje za pogrešne ljude može smatrati prolaznim razdobljem u 20-ima. Ali vezivanje za ljude koji su ili emocionalno nedostupni ili jednostavno nisu zainteresirani, ne ovisi o godinama. Govorimo o ponašanju s kojim smo se sigurno barem jednom u životu susreli - niti je produktivno, niti zabavno. Pa zašto je tako uobičajeno da žudimo za ljudima koje ne možemo imati? Ili još gore, zašto je tako teško pustiti ljude koji su nas više puta u životu iznevjerili ili odbiti?

Prema Hellen Fisher, antropologinji, istraživačici ljudskog ponašanja i autorici knjige "Why We Love", odgovor leži u neurološkim reakcijama koje se događaju u mozgu. "Razlog zašto postajemo ovisni o romantičnim odbacivanjima povezan je s dijelovima mozga koji prepoznaju stimulatore odbacivanja te ih vežu s motivacijom, nagradom, ovisnošću i žudnjom", piše Fisher. Kako bi došli do tog zaključka, Fisher i njezin tim obavio je istraživanju uz pomoć 15 studenata koje su nedavno odbacili romantični partneri, no oni su i dalje u njih jako zaljubljeni. Tijekom skeniranja mozgova, sudionicima se prvo pokazala slika osobe koja ih je odbacila, zatim su morali riješiti jednostavnu matematičku vježbu, a testiranje su završili pregledom fotografije njima poznate osobe do koje nemaju nikakvih romantičnih pretenzija. Tijekom prve vježbe je tim primijetio aktivnost u područjima mozga koji je povezan s motivacijom, nagradom, žudnjom, ovisnosti i tako dalje. Drugim riječima, ova situacija je neurološki slična s ovisnošću o drogama, dok je u ovom slučaju droga emocionalno nedostupna osoba.

Pa zašto se svejedno borimo s fiksacijskom na ljude koje ne možemo imati? "Još jedan aspekt ove tjeskobe može imati veze s percipiranom vrijednošću druge osobe. Ako nas druga osoba ne želi ili nisu dostupni za vezu, njihova percipirana vrijednost raste", piše Fisher. "U slučaju da je odnos završio, doista možemo biti ovisni ... ovisni o pomisli što bi moglo biti, ali nikada neće biti."


Slični članci: