Životinje... ta predivna stvorenja

| Lifestyle |

Rikica

„Što više upoznajem ljude to više volim životinje...“ Toliko puta sam se uvjerila u istinitost te jako dobro osmišljene izreke koju ponavljaju mnogi ljudi na čitavoj zemaljskoj kugli, a pitam se što je to natjeralo mnoštvo stanovnika zemlje da više vole životinje nego ljude.

Nebrojeno puta sam pomislila koliko sam sretna da sam osjetila što znači pojam uzajamna ljubav između životinja i ljudi, te što je to što nam pružaju životinje? Tu jednu iskrenu, nepokvarenu, jedinstvenu ljubav koju rijetko nalazimo u ljudskim odnosima... Današnji odnosi su puni interesa, bilo da se radi između prijatelja, poslovnih partnera, unutar obitelji ili često i bračnih partnera. Gotovo sve se počelo vrtjeti samo oko jedne jedine sfere interesa, a to je novac, očito kao posljedica današnjeg tempa života, borbe za očuvanje radnog mjesta, dinamike otplate kredita koje skoro svaki Hrvat ima, preživljavanja. Na toj pretpostavci često su zasnovani i interesi prilikom sklapanja prijateljstva, a da ne govorim o interesu prilikom pronalaska partnera. Zar je moguće da je to postao jedini kriterij odabira u međuljudskim odnosima? Ta pohlepa, nedostatak karaktera, morala, razuma, socijalne osjetljivosti, licemjernost ili još bolje rečeno pomanjkanje osnovnih realnih kriterija ljudskosti danas je nažalost neizostavna svakodnevnica svih ljudskih odnosa. Naravno kao i uvijek postoje iznimke, koje su doduše sve rjeđe, pa dok naiđemo na ljude koji u sebi imaju dušu i toplinu postajemo začuđeni i ne vjerujemo da se to baš nama događa, da takvi uopće postoje...

Puno puta sam se zatekla u situaciji da vidim što ljudi rade u svrhu svojih interesa, na što se sve srozavaju ne bi li došli do svog jedinog cilja, koji je najčešće toliko mizeran i jadan da je svaki komentar suvišan.

U svijetu koji je meni vrlo blizak, kojeg istinski poznam a to je životinjski, toga doista nema. Nema lažnih interesa, nema lažnih obećanja i lažnih ljubavi. Jedan pogled životinje govori više od ijedne riječi na ovome svijetu, ne može se kupiti nikakvim novcima niti ucijeniti nikakvim riječima ili razlozima.

Radost kada vidim ona dva predivna, najtoplija oka mog velikog četveronožnog ljubimca, mog konja Chebourga, koja me pogledom traže kada čuje moj glas, ispune me najvećom srećom na svijetu. Toliko divnih trenutaka koje mi je on pružio, teško da mogu opisati riječima jer sam svjesna da ovo što pišem će malo ljudi shvatiti, posebno oni koji nemaju doticaja s ljubimcima. Ljude, ponavljam, čast iznimkama, nažalost zanima nešto sasvim drugo....

Imati psa i to još u stanu ili kući rijetko tko može shvatiti, jer oni su za mnoge samo smetnja, obaveza, od njih se ne može ništa naplatiti... To je shvaćanje koje često slušam i svaki takav razgovor vrlo brzo završim, te nikada više s tom osobom ne diskutiram na tu temu. Takav pristup odmah mi daje jasnu sliku osobe i njezinih životnih vrijednosti i kriterija. Naravno, imam i psa, moju Rikicu, francuskog buldoga, koja je gotovo ravnopravan član u mojem domu. Ona je naša radost, ljubav, slatko stvorenje koja svima nama pruža i daje jedino i samo sreću, toplinu i ljubav. To je neprocjenjivo bogatstvo!

Na nedavnom putovanju imala sam priliku upoznati gospođu iz Danske koja se bavi dresurom životinja. Ona je toliko kvalitetna u svom poslu da je zbog svog pristupa životinjama radila dresuru za mnoge filmove, između kojih i za „Gospodara prstenova“. Sjedila sam s njom satima na jednoj plaži na Indijskom oceanu i kao nikada do tada uživala u posebnoj osobi koja mi je na isto tako poseban i specijalan način opisala sebe kroz njen odnos s tim divnim bićima... Njezina životna priča me je impresionirala jer ući u stado podivljalih ovaca i smiriti tisuće životinjica je nešto što ne može svatko. To je osjećaj ali i znanje koji imaju samo pojedini ljudi... Annette Ropke je zaista izuzetna osoba, Dankinja koja na jedan poseban način pristupa životinjama, vodi seminare o odnosu i važnosti tih bića u našim životima. Rijetko se desi da me netko tako privuče svojom energijom na prvi pogled te da imam potrebu upoznati tu osobu, a da ništa o njoj ne znam, ali to se upravo desilo na Maldivima s Annette. Njezin urođeni instinkt prema životinjama, posebno konjima i psima, te pristup i shvaćanje životinjskog svijeta općenito, razjasnio mi je moju ogromnu ljubav prema tim bićima. Rijetko se sretnu takve vrijedne i duhovno bogate osobe, a ja sam izuzetno sretna da sam imala prilike slušati njezinu priču koja me je ostavila bez daha i potvrdila da ono što osjećam od malih nogu, a to je nevjerojatna privrženost životinjskom svijetu, se ne dešava slučajno niti svakome, pa mislim da nas to „nešto“ izdvaja iz okoline u kojoj je sve manje takvih iskrenih osjećaja.

Ima puno razloga da vjerujemo tvrdnji: „tko ne voli životinje ne može istinski voljeti niti ljude“, jer ja sam se u to uvjerila nebrojeno puta i shvatila veliku važnost i značaj tih riječi u potpunosti.