Žene u akciji

| Lifestyle |

Žene u akciji
Žene u akciji

Žene u akciji (ili Smijeh je najbolji lijek!)

Jedna izuzetno spontana akcija odlaska na koncert u Ljubljanu s mojim dragim prijateljicama motivirala me da napišem ovu kolumnu jer i nakon nekoliko tjedana, kad se sjetim te večeri još uvijek je osmijeh na mojem licu...

Nema tog smijeha i takve zezancije nigdje na svijetu kao što ima kada se okupi žensko društvo na malom mjestu. Spontani poziv... Silazi, krećemo, obuci traperice, ništa ti ne treba... bio je dovoljan da u doslovno 10 minuta već sjedim u automobilu za Ljubljanu... Nikada ne propuštam priliku da se nasmijem i zabavim s meni dragim osobama, jer u životu je najbitnije biti sretan s ljudima koje voliš, a ja sam uspijela svoj život tako posložiti da si takav "luksuz" nenadanog i spontanog odlaska mogu i priuštiti.

Što sve mogu pričati pet žena, koje su svaka na svoj način originalne, ludo zanimljive, pomalo neozbiljne i vrlo otkačene je zaista vrlo teško opisati u par rečenica.  U jednom trenutku sam čak pomislila: pa čovjek zaista može i umrijeti od smijeha. 

Koliko se samo tema može okrenuti u tako kratkom vremenu je zaista nevjerojanto, no ipak nama najzanimljivija tema, kao uostalom uvijek i svima, bila je i ostala - ljubav. Odnosno, onaj muški (slabiji) spol, koji hoćemo mi to ili ne priznati, nas privlači manje ili više, ili bar toliko da je uvijek neiscrpna tema naših ženskih razgovora... Partner, muž, ljubavnik, bivši, sadašnji, potencijalni, izmišljeni, zamišljeni... uh, bilo je toliko detalja, tema i dilema, ali samo je jedno bilo najbitnije, suze od smijeha i bolna vilica koje su još jednom potvrdile da su frajeri samo prolazni i da ih se ne smije nikad ozbiljno shvaćati te da je smijeh jedini lijek koji ide uz takve iskrene ženske teme...

Dakle, na tom našem famoznom putu bila je jedna već dugi niz godina udana dama, koja je najveći mangup ikad viđen... druga je bila jedna predivna žena koja se nikad nije udavala i koja je u jednom trenutku rekla da se zadnji put seksala još za vrijeme Jugoslavije, zatim moja jedna vrlo draga prijateljica koja je friško i sretno razvedena te jedna koja je razvedena i sretno-nesretna, u potrazi za čovjekom svog života i ja...

Spoj nas pet toliko različitih žena je ustvari idalna kombinacija za dobar tulum - samo da svaka kaže jednu riječ, rečenicu, svoju misao i svoj stav, konstataciju, iskustvo i ne možemo se zaustaviti smijati daljnih nekoliko minuta jer uvijek se najbolje zabavljati na svoj vlastiti račun...

Uglavnom, između svih ostalih, i ja sam bila na tapeti jer imati brak dug sedamnaest godina vuče dosta zanimljivih anegdota kojima se danas možemo toliko nasmijati da smo čak u jednom momentu mislile stati nasred autoputa da se auto ne raspadne od smijeha... Nikada javno nisam pričala o svojem braku, ali ne mogu ne spomenuti jednu andegdotu koja je bila skoro uzrok raspada našem vozilu koje se treslo od smijeha i moje naivnosti. Na upit mog bivšeg supruga, još dok smo živjeli u Njemačkoj, bi li imala išta protiv da on ode u Hrvatsku, slučajno, baš na Valentinovo (koji naravno ja ni ne slavim), ali čvrsto vjerujući da živim svoju "bajku od braka", rekla sam mu: "Ma naravno ljubavi, samo odi pa nama je svaki dan Valentinovo"... Da, tada nisam ni znala da bajke ne postoje, da ih sanjaju samo djevojčice do treće godine... Tako da je meni, od tada, Valentinovo  jedan poseban dan kad je moja naivnost dosegnula vrhunac, ali čovjek uči dok je živ... Godine ipak nose zrelost, zar ne?

Čim se sjetim Valentinova, ne znam zašto, ali usnice mi se same razvuku u osmjeh... Najbitnije je da se jednog dana možemo smijati vlastitim glupostima i da sve shvaćamo samo kao dio puta kojim svakodnevno kročimo, ništa preosobno, da sve osobe koje sretnemo na tom putu shvatimo samo kao školu koja nas čini jačima i pametnijima. Nitko se u našem životu ne pojavljuje bez razloga jer nas s vremenom svaki odnos izgrađuje u osobu koja točno zna što želi, a što ne želi.

Na žalost, ne mogu napisati sve naše putne priče i pričice koje smo uspjele okrenuti, o naivnosti, zabludi, seksu, preljubu, sastavi, rastavi, ljubomori, pametnim poklonima, ali bilo je tu mnogo korisnih životnih savjeta, odnosa Mars - Venera, ali i diskusije koliko u stvari, nama ženama zaista znači imati jaku i pametnu osobu pokraj sebe. Sve smo se složile - znači. Ali istina je da je danas vrlo teško takvu osobu i pronaći, pogotovo ako je žena jaka i samosvjesna, tada je malo koji muškarac može pratiti... I zato onaj tko se nađe u blizini takve žene, bio mlađi ili stariji, mora biti zaista mangup da se uspije nametnuti i zadobiti njezinu pažnju i poštovanje. Mi žene ponekad smo toliko spretne i sposobne da bi i najveću zvijer pripitomile i okrenule pogledom, samo ako to poželimo... Mi sve možemo kad hoćemo, ali hoćemo li? To je pitanje. Jer ona poslovica koja kaže: Sam/sama, ali u dobrom društvu. - puno govori... Ljubav, pažnja, sretni trenuci - da, maltretiranje bilo koje vrste - ne. Jedino ako ništa ne očekuješ, tek onda možeš biti sretan.

Najnovija istraživanja dokazala su da muškarci žive dulje radi žena jer oni uz nju nalaze svu svoju sreću, užitak  i satisfakciju pa bilo to normalno ili ne, manje je bitno, a mi žene dulje živimo zbog smijeha, priča  i veselja sa nasim prijateljicama. Paradoksalno, ali istinito... U cijeloj toj priči osmijeh je jedina opcija. Sve dobro, ali i ono loše, što je također dio naših života, treba riješavati bez suza i drame jer se samo uz pozitivan stav riješavaju svi problemi, čak i oni na prvi pogled nerješivi.

Zaključak je jasan - kad god postoji prilika za smijeh treba je iskoristiti jer naša sreća i zadovoljstvo su najvredniji, a smijeh je ipak - najbolji lijek!