Žena na radnom mjestu. Tema o kojoj se rijetko piše jer je očito nezahvalna i nema šireg društvenog interesa. Tema koju glavni akteri našeg društva bacaju pod tepih. Tema iako izuzetno aktualna, zapravo nikada objašnjena u smislu jednakopravnosti slabijeg spola niti u segmentu zapošljavanja niti napredovanja. Tema koja će biti još dugi niz godina zaobilažena te se o njoj neće pisati s adekvatnog društvenog diskursa. Ipak, tema o kojoj svakodnevno slušamo i u kojoj se vrlo brzo pronađe svaka od nas žena... Uglavnom, tema interesantna samo nama ženama.
Nisam nikakav zagovornik emancipacije niti osoba koja se bori za neka posebna prava u bilo kojem smislu, ja samo pišem i komentiram gole činjenice od kojih me često prođe jeza kao i većinu nas žena...
Koje sve probleme imaju žene prilikom zapošljavanja te sam omjer jačeg spola u odnosu na žene na radnom mjestu možemo vrlo lako pronaći u statističkim podacima koji su zaista poražavajući. Žene u Hrvatskoj kao i u mnogim razvijenim zapadnim zemljama imaju kroničan problem u zapošljavanju i napredovanju u odnosu na muškarce. Pogledajmo samo koliko žena u Hrvatskoj sjedi u ministarskim foteljama Vlade, koliko žena sjedi na čelnim mjestima uprava raznih tvrtki, institucija, sudova, nevladinih udruga pa će nam sve biti jasno. Iako se i u EU i kod nas stječe dojam da su žene ravnopravne s muškarcima, nisu. Iako žene voze i najveće putničke ali i borbene avione, kamione, tramvaje, brodove, ginu u ratovima, rade sve fizičke poslove kako i jači spol, nisu ravnopravne.
I ne samo to, žene se danas teže zapošljavaju od muškaraca ili duže čekaju radno mjesto, a za isti rad dobivaju manju plaću. Ovogodišnje ankete provedene u Velikoj Britaniji o seksualnom uznemiravanju žena na poslu pokazale su da čak više od polovice žena svakodnevno trpi uznemiravanje na poslu, svaka četvrta žena priznaje da su je kolege dodirivale na neprimjeren način, svaka šesta žena priznaje da su ih muške kolege ponižavale... Samo ih je dvije trećine žena prijavila nadležnim službama. Još stotine i stotine žena trpi svakodnevna ponižavanja i zlostavljanja samo iz straha za svojom egzistencijom... Da, na žalost to je realnost, ne samo u Velikoj Britaniji, nego i kod nas, ne samo na radnom mjestu, tako je najčešće i u brakovima.
Vrlo često znam reći kako žena radi dvije smijene, a ne tako rijetko i tri... U većini slučajeva, nakon svakodnevnih poslovnih obaveza žena juri doma spremati obrok, trči u nabavku, uči s djecom... dok za to vrijeme poglavica (muž) premoren od svog posla koji se naravno cijeni više od ženinog, ugodno se zavaljuje u fotelju i osim ekrana i daljinskog ništa drugo niti ne vidi, a niti ga se tiče... On je svoj posao odradio (valjda), a još u slučaju da mu supruga nakon rada oko djece, kuhanja i spremanja po kući, otkaže treću smjenu... to je zaista razlog da odmah krene u lov na nešto normalnije... jer doma ima umornu rospiju koja ga samo tlači te se on ne može niti sekunde opustiti niti se za njega ima vremena... Ovo je surovost i realnost, ali i prešutna istina koja živi u našim domovima...
Zaista mi je žao svih onih žena koje ne mogu pobjeći iz takvih polu-odnosa i koje ne mogu okrenuti novu stranicu u životu jer ih je velika većina na žalost primorana ostati u braku radi dobrobiti svoje djece ili pak na poslu trpjeti nekog napaljenog šefa iz straha da njihova djeca neće imati sutradan što jesti.
Kako žena može svima udovoljiti, kako može izdržati sve te pritiske, obaveze i izazove, kako sačuvati brak i obitelj uz ogromnu cijenu, a pri tome imati uzdignuto čelo???
Ako nije zaposlena i nema stalni radni odnos, tretiraju je kao čistu sponzorušu (kućanicu, domaćicu) koja se dobro uvalila pa ne mora raditi, djeca i rad oko njih se ne broje i kvantificiraju na adekvatan način, to je ionako normalno i prirodno... Ako pak žena radi i ima ambicija nešto postići u životu, onda se je pak tretira kao bahatu emancipiranu osobu (feministkinju) koja juri za karijerom i svi se čude kuda se to „gura“ kada joj je ionako mjesto u kuhinji.... Jednostavno ne postoji mogućnost da se uvijek ne nađe neki dušobrižnik i bogatim repertoarom ne okarakterizira svaku od nas...
Po čemu su to muškarci sposobniji od žena? Ja vidim samo vrijedne i lijene osobe, sposobne i nesposobne ljude, a nikako da onaj tko jačom snagom lupi u stol ima pravo imati i veću moć i igrati se našim životima, zlostavljati nas na bilo koji način i činiti nas nesretnima.
Zato smo mi žene uvijek u nezavidnom položaju, osim ako se same ne izborimo za bolji. Često posustanemo u borbi jer ipak je ponekad lakše i pretrpjeti nego preokrenuti život naopačke i suprotstaviti se jačem spolu koji na žalost svoju moć vrlo često ispoljava na pogrešnim mjestima.
Mislim da je zaista došlo vrijeme kada se žena treba izdignuti iznad svega, ne obazirati se na ljudsku zločestoću, ali niti dozvoliti nekom bahatom mužjaku da gospodari njenim životom... kako u braku tako i na poslu.
