Valerija Đurđević: Znatiželja je ubila mačku

| Lifestyle |

Fuck you

Znate one ljude koji nemaju kulture, odgoja, a niti empatije? Oni koji će uvijek reći ono što je svima očito i to samo iz razloga da sebe uzdignu. Naravno, svakoj normalnoj osobi je jasno da se time ne uzdižu nego samo lažno tješe i hrane slabašni ego. E, takvi ljudi su danas na tapeti kod mene.

Nevjerojatno je kako će se uvijek naći neki kreten ili idijotkinja koji će pomisliti kako vi nemate ogledalo doma ili recimo, dva zdrava oka. O čemu pišem? O ljudima koji će prstom upirati u prišt koji se pojavio nasred vašeg nosa, osobe koje će se sablazniti nad vašim osipom ili herpesom na usnici: ISUSE BOŽE ŠTA TI JE TO?! Kao da je jebeni Osmi putnik sletio na vašu facu i razmnožio se, u najmanju ruku. Nikad nisam kužila takve ljude, a poanta ove kolumne nije doći do odgovora zašto takvi ljudi žive svuda oko nas, već se dobro narugati njihovim nedostacima, kad se već oni tako drsko libe rugati našima.

Primjerice, naš pesek ima prekrasan repić, jako je šarmantan, izgleda kao da je bio slomljen u leglu pa krivo zarastao, a kad maše repićem to je kao da retard svira Tika, taka. :D Uglavnom, ne vidim tu nikakav problem, dapače, to mi je najslađa njena karakteristika, ali zato svaki drugi prolaznik s pesom dolazi s pitanjem: "A kaj je s repom?!", kao da joj rep najblaže rečeno izgleda kao mostrum iz Ulice Brijestova koji samo čeka da ih proguta svojim odvratnim zubalom. Da ne spominjem činjenicu da je njihov pas recimo izgleda kao da pati od bijesnoće koliko slini, ružan je, nikakav, neodgojen, neprijateljski nastrojen ili sl., ali to je nebitno, bitno je kaj je s repom mog psa (?). U prvi mah sam čak naivno odgovarala na takva pitanja i branila i sebe i jadnog pesa, ali kad se i nakon nekoliko mjeseci takva pitanja nisu smanjila, jedan dan sam grunula.

Prekrasan dan, izašla sam s posla da prošetam psa i redovno u šetanjama uživamo. Betty obožava sve što se kreće i diše, bilo dobro ili zlo - dete, baba, deda, pas, mačka, nema nikakvih predrasuda, svima poklanja srce na dlanu, preslika je mene, što ponekad i nije najbolja stvar na svijetu. Posebno ako imate posla s debilima i kretenušama. U svakom slučaju, we're walking, minding our own business, kad ono s 10 metara viče neka žena: "A kaj je bilo s repom?!". Meni u tom trenutku padne roleta, zavjesa, ma cijeli prozor na oči i ne mogu više. Ne mogu više niti sekunde biti obazriva, pristojna pa niti empatična prema ljudima koji to actually NISU, prema ljudima koje boli kurac za pristojnost, manire ili tuđe osjećaje.

- "Kako mislite šta je s repom?" - odgovorim kao da sam najgluplja osoba u svemiru, jelte, morala sam se spustiti na njenu razinu.

- "Pa kaj je bilo s repom, vidim da je neki kajjaznam?"

- "Ne kužim, šta bi bilo s repom? Pa ne može biti savršena, nitko nije savršen, pa tako ni pas. To je potpuno nebitno šta je s repom."

- "Joj, znam, samo pitam."

- "Pa ja vam samo velim."

Tada joj je bilo neugodno pa se krenula opravdavati, ali prestala sam je slušati, uzela svog psa i krenule smo u suprotnom smjeru. Najbolje je kad nakon bezobraznih odgovora shvate da su bili bezobrazni pa se krenu branit i ljutit na našu reakciju. I onda kreće "samo pitam" klasika. Pa otkud ti pravo da samo pitaš, a kad već samo pitaš, onda budi spreman na odgovor koji će biti razmjeran količini tvoje gluposti, ili ako hoćete, elementarne pristojnosti. Zapravo, najispravniji odgovor svim imbecilima koji idu namjerno isticati tuđe "mane" bio bi:

- "Isuse, zakaj si tako mršava" - BOLI TE K****.

- "Joj kaj ti je to na licu?" - BOLI TE K****.

- "A kaj je s repom?" - BOLI TE K****.

- "Kako si tako niska/visoka?" - BOLI TE K****.

Jasno je da nam takva pitanja mogu postaviti članovi naše obitelji ili bliski prijatelji jer znamo da to čine iz iskrene brige, ali ovdje je riječ o nepoznatim i/ili nebitnim ljudima koje nije briga za vas niti vaše osjećaje. Basically, na taj način im vraćamo istom mjerom jer ta sorta ljudi neće nikad skužiti. Čak ni da im pristojno objasniš, nacrtaš ili koristiš znakovni jezik. Empatija i kućni odgoj kod takvih persona ne postoji, stoga ako vam nije prihvatljivo na uvredljiva i/ili osjetljiva pitanja odgovarati s "boli te k****", onda predlažem da nađete "manu" na njihovom tijelu na koje oni nemaju utjecaj pa krenete u paljbu. Recimo, znatiželjnoj babetini koja sere o repu psa možete odgovoriti: "Isuse, a kaj vam je to s kožom, kaj imate bore?". Osobama koje vas prozivaju za mršavost (jer se debljina ne smije prozivati, to nije pristojno ni obazrivo apparently) slobodno odgovorite: "Isuse, a zakaj ti imaš noge kao balvane?" ili "Isuse, kaj ti nosiš cipele broj 43?!" ili "A kakav ti je to nos?" uz naravno obavezan izraz lica u kojem raskolačite oči kao da će svemir jebeno implodirati ako isti tren ne dobijete konkretno objašnjenje!

Baš sam jutros razgovala s frendicom o tome. Ona je imala tu nesreću da joj je neka alergija izbila po licu, vjerujem da joj to nije nimalo ugodno i sigurna sam da je svega toga svjesna. Prvo, zato što ima ogledalo. Drugo, zato što je to njeno lice, a imam neku ludu ideju da svaki čovjek poznaje svoje lice i tijelo najbolje. I baš mi se požalila kako već danima ne izlazi iz kuće dok se osip ne smiri iz jednostavnog razloga što ljudi zure u nju, pitaju je zašto nosi šal preko lica dok je vani 20 stupnjeva ili ako vide osip krene ono armagedonsko: "Isuse Bože kaj ti je to?!". Potpuno sam je mogla razumijeti, jedna drugoj smo umirale od smijeha dok smo se derale na telefon BOLI TE K**** ŠTA MI JE. :D

Zamislite da tako Zorana Milanovića pitaju svaki put kad ga vide šta mu je to s licem? Wtf, znamo kaj mu je s licem, a i da ne znamo, nije naša stvar. Čovjek na to NE MOŽE utjecati. To je bottom line. Ljudima nije jasno da nije lijepo, kvragu nije pristojno, isticati stvari na koje čovjek jednostavno ne može utjecati. Primjerice, ja zaista ne mogu utjecati na činjenicu da sam mršava kao grana, to je jednostavno sada tako. Ne vidim razloga da se dodatno opravdavam zbog toga, a ako vi mislite da bih vam trebala dati još nekakvo objašnjenje, e to je onda već isključivo vaš problem, a ja vam na to mogu samo reći: boli vas kurac. Ista stvar vrijedi i za boju očiju, boju kože, ten, način smijanja, hodanja, kvalitetu zubi, kose, noktiju, veličinu nosa, veličinu sisa, guzica, razne osipe, promjene na koži, madeže, ožiljke i sl. Shvatite to i prebolite tuđe mane, radije se pozabavite svojima jer je to očito ono što vas jebeno žulja. Projiciranje je out, dosadni ste zabogamiloga.

Aaaah, this felt great.