Uvijek je žena kriva

Selfie u crvenom by Valerija Đurđević

Valerija Đurđević, uspješna je poduzetnica koja stoji iza projekata poput hvalevrijednog Dislajkaj mržnju, autorica je zanimljivih knjiga Kako preživjeti prekid, a da se ne preselite u septičku jamu i Preko posla do kreveta, a piše i tekstove pjesama za domaće izvođače.

Žene su krive za sve

Žena. To divno, kompleksno, slojevito i nadasve nježno biće, vrti u glavi tisuću analiza i kritika svaki dan; da li je mogla bolje parkirati, kakav je dojam ostavila na šefa, je li se primjeti da su joj jutros podočnjaci nešto izraženiji zbog onih dana u mjesecu, je li imala dovoljno živaca za djecu dok ih je spremala ujutro u vrtić, je li mogla stići na roditeljski sastanak iako je bila na poslovnom ručku na drugom kraju grada, hoće li se muž prehladiti jer je otišao van bez potkošulje, da li u ovoj suknji izgleda debelo, što susjedi misle o njoj jer je malo glasnije sinoć vodila ljubav, zašto joj ona prijateljica i nije prava prijateljica, je li mogla danas posjetiti roditelje iako je bilo olujno nevrijeme, hoće li ova bora na licu nestati s novom kremom za koju je izdvojila zadnju lipu od mjesečne plaće, ocrtavaju li joj se tange kroz odjeću, što li je o njoj mislio onaj prolaznik kojem nije stala na zebri jer se žurila na posao, zašto ima celulita na guzici, glupačo mogla si danas bez one krafne, sutra ćeš jesti samo salatu i slanutak, kakva joj je to danas frizura, izgledaš kao morž poslije ekshumacije, Isuse kako retardirano zvučiš preko telefona, ajme majko što su ti koljena slaba, a jesam idijot pa kako nisam vidjela da to ide tako...

Mogla bih ovako nabrajati u nedogled. Kao da nije dovoljno da su žene same sebi najveći kritičari, pa se i druge žene vrlo rado nađu u poziciji da im ne drže stranu. O muškom svijetu neću ni početi, jer budimo iskreni, i nema neke razlike, kad god je neki problem u pitanju - kriva je žena! Navesti ću par primjera s kojima sam se susretala u životu:

Slučaj 1.

Frajer u svojim dvadesetima, tipičan Dinamovac, odani poklonik Lige prvaka, utorak i četvrtak (ako su to uopće dani sportskih događanja?) ne postoji za nikoga, poglavito za partnericu, ponedjeljkom i srijedom navečer ide s ekipom na mali nogomet, petkom navečer ide na kartanje s društvom, a subotom ujutro redovito uplaćuje listić u kladionici nakon čega sjeda na beskrajno trivijalnu kavu u kojoj s ostalim pripadnicima čopora razglaba o sisama, autima, guzicama, sportu, vicevima i novcu. Kod kuće ima prekrasnu djevojku koja se opterećuje raznim pizdarijama, brine o svom tijelu, ide na pilates, ulaže u svoje obrazovanje i posao, kuha, glača i čisti, a povrh svega obožava tog klipana s Petar Pan sindromom koji nikako da odraste. Kad jednu srijedu (u daaalekoj, daaaalekoj budućnosti) taj tip odluči otkantati termin za mali nogomet i svojevoljno i bez prisile odluči provesti večer sa svojom ljepšom polovicom, odmah stižu predrasude i uvrede tipa: Evo je, zabranila mu je da dolazi s nama na nogomet, ljubomorna vještica ne može podnijeti da mu ona nije na prvom mjestu!

Nije ona ljubomorna što nije na prvom mjestu, već upravo obrnuto, vi ste ljubomorni što ste odletili s "prvog mjesta". Samo jedna mala obavijest: nikad ni niste bili na prvom mjestu, jer frajer, pravi frajer koji je sazrio u glavi, shvaća da je voljena osoba, žensko biće u njegovom muškom svijetu, istinska sreća, zadovoljstvo i konstanta. I da, znam da biste i vi radije bili zagnjureni u nečije tople grudi, ali ako niste te sreće, to ne mora značiti da morate pljuvati ženskicu koja ne radi ništa drugo osim voli svog čovjeka. P.s. Nije vam na pamet pala pomisao da je on jedini vlasnik svog života i da ponekad SAM donosi svoje odluke, ma koliko vam se one ne sviđale?

Slučaj 2.

Muž i žena su u braku već 25 godina, imaju odraslu djecu i pregršt uspona i padova u svom odnosu, ali uvijek su ostajali odani jedno drugome. Muž je srednje visine, mršav, takva mu je gentika, jede sporo i natenane i možda ta činjenica utječe na njegovu kilažu koja godinama ne ide prema gore. Odličan je sa zanatima po kući, brižan otac i često povučen u sebe. Žena, srednje visine, srednje građe, mršava je cijeli život, a nakon što je rodila troje djece dobila je koju kilu oko struka, ali ništa strašno. Odlična je kuharica, brižna majka i prava pričalica. Kad god sretnu neke ljude koje dugo nisu vidjeli, na ženu se ispale sljedeći komentari:

- Zašto ti je muž tako mršav?

- Ajme, pa što mu ništa ne kuhaš?

- Joj, pa šta puštaš muža da gladuje?

Ti neizbježni glupani su valjda odgojeni u srednjem vijeku u kojem bi, čini se, muškarac jadan umro, DAKLE CRKAO NA SMRT od gladi, da nema žene (od njegovog rebra napravljene!) koja će mu ispeći meso i krumpir. Možda da i prožvače umjesto njega i posere to u obližnjem polju, pa onda opet ispočetka? Kao i obično, žena je kriva! Žena je kriva što je muž mršav, jer on jadničak se nije sposoban sam nahraniti, dapače, žena mu zabranjuje da jede iz čistog hira i bezobrazluka, a kad mu i dopusti da jede (da, dobro ste pročitali, muškarci ništa ne mogu raditi bez dopuštenja žene) onda mu potajno u piće ubacuje lanene sjemenke u prahu koje ubrzavaju probavu i sagorijevanju masnoće do te razine da se čovjeku jednostavno NEMOGUĆE udebljati. Isto tako, po noći, kad svi spavaju, žena u muževu guzicu uvede jednu tanku malu slamčicu i onda pomoću tajnog revolucionarnog aparata za govna, isisava pizdarije koje je pojeo, da ne bi slučajno bio teži niti pola kile ujutro. U svakom slučaju, jadni muževi sa ženama koje im ne daju jesti! Da se razumijemo, ovdje vrijedi i obrnuta situacija gdje je muž debel kao vodenkonj, a žena mršava, pa je opet ona kriva što frajer inhalira hranu, jede na sve rupe koje ima na tijelu, a na kruh s nutelom maže kruha masti, na vrh toga stavi kobasicu i to sve zalije s pet limenki pive u 3 ujutro. Za to je sve žena kriva, jer vratimo se na početak, žene određuju kompletni život muškarca i bez njihove dozvole jadničci se ne bi ujutro ni iz kreveta mogli ustati!

Što reći osim da mi je žao što su muškarci jači spol i što upravljaju s 90% svjetske ekonomije obzirom da su, kako možemo vidjeti u svakodnevnom životu, žene siva eminencija. Nemam ovdje dovoljno mjesta da nabrojim za što sam ja sve kriva u životu, osim što sam žena, imam svoj život, posao, stav, mršava sam (?!) i ne skidam osmijeh s lica. K tome, imala sam ludu sreću pa sam pronašla rijetko zrelog muškarca koji me voli i cijeni, preuzima odgovornost za svoje postupke, ima svoj život i poštuje činjenicu da ja imam svoj. Ipak, za svijet, ja moram biti kriva, e pa priznajem ovdje pred svima: kriva sam što sam živa, ali žena sam živa koja nikome ništa ne duguje. Neovisna sam, sretna sam, a kad imam PMS ne iskaljujem ga na muškarcima, oni su jednostavno preosjetljivi i bojim se da bi oboljeli od anoreksije, prestali ići u teretanu, razjebali društvo i posao koji imaju i sve bi otišlo u tri pizde materine! U tri pizde materine, ha, sad mi je sinulo, kad ode sve u propast, opet ode u MATERinu. Ma svaka nam čast žene, u svakom slučaju smo jebene!


Slični članci: